Francuski predsjednik Emmanuel Macron i njemačka kancelarka (valjda bi ispravno hrvatski trebalo reći: kancelarica!) Angela Merkel potpisali su 22. siječnja jedan značajan dokument protiv globalnog kaosa koji se širi Europom i svijetom.
Na dan obljetnice poznatog Elizejskog ugovora iz 1963., što su ga potpisali tadašnji francuski predsjednik Charles de Gaulle i njemački kancelar Konrad Adenauer, Macron i Merkel su sklopili jedan novi savez produbljujući međusobne veze osovine Pariz-Berlin (tada je osovina bila Pariz-Bonn), zagovarajući revitalizaciju Europske unije i vraćajući Europu na svjetsku scenu.
Kritičari tog sporazuma odmah su se obrušili tvrdeći da je prazan, da je izraz nemoći dvoje državnika na zalazu – Macrona sve slabijeg pred protestom ”žutih prsluka”, a Merkel pred najavljenim povlačenjem iz politike.
Kritičari francusko-njemačkog sporazuma obrušili su se na nj tvrdeći da je taj sporazum prazan, da je izraz nemoći dvoje državnika na zalazu – Macrona sve slabijeg pred protestom ”žutih prsluka”, a Merkel pred najavljenim povlačenjem iz politike. Osim Marine Le Pen, koja kritizira ovaj novi francusko-njemački pakt s populističkih i suverenističkih pozicija, dezavuiranju ovog sporazuma pridružuju se i kritičari Macrona u Francuskoj, kao što je to sociolog François Bonnet, koji tvrdi u online novinama Mediapart da taj ugovor ne sadrži – baš ništa
Osim Marine Le Pen, koja kritizira ovaj novi francusko-njemački pakt s populističkih i suverenističkih pozicija, dezavuiranju ovog sporazuma pridružuju se i kritičari Macrona u Francuskoj, kao što je to npr. sociolog François Bonnet, koji tvrdi u on-line novinama Mediapart da taj ugovor ne sadrži – baš ništa.
Spremno su tu ocjenu prihvatili i talijanski populisti i njihov najglasniji megafon, dnevnik Il Fatto Quotidiano, a talijanski premijer Conte, uvrijeđen zbog zaobilaženje Italije, u Davosu je pak slabim glasom zagovarao jednu ”Europu naroda” zaboravljajući da najjači partner u njegovoj vladi, Matteo Salvini i rasističko-suverenistička Liga, žele razbucati Europsku uniju i pretvoriti je u labavi savez država.
Duo M-M, Macron i Merkel, nije samo nazdravičarski ponovio opća opredjeljenja za mir i međusobnu suradnju Francuske i Njemačke, već je ovoj novoj geopolitičkoj situaciji, koju sve više karakterizira globalni kaos, podastro temelje za jednu protusuverenističku i protupopulističku europsku politiku.
Za razliku od Elizejskog sporazuma između de Gaullea i Adenauera, potpisanog u uvjetima tadašnje blokovske konfrontacije i još uvijek poslijeratnih frustracija između Francuske i Njemačke, ovaj sporazum potvrđuje orijentaciju prema ”potpunoj integraciji” koja nije samo integracija tržišta, već i integracija najvažnijih javnih politika.
Upravo onoga što nedostaje sadašnjoj Europskoj uniji, koja pod pritiskom centrifugalnih sila, otjelovljenih u populističko-suverenističkoj osovini Italije i istočnoeuropskih oligarhija kao što su Poljska i Mađarska, uz čiji bok se može mirne duše svrstati i hrvatski model oligarhije, bolje reći ohlokracije – vladavine loših, iznutra minira same vrijednosne temelje EU i podriva projekt europske integracije.
Francuska i Njemačka žele harmonizirati svoje ekonomske, pravne i političke sustave iako je riječ o dva modela demokracije: francuski je model predsjedničkog sustava s jakim autoritarnim karakteristikama, dok je njemački model pluralističke demokracije s jakim elementima konsocijacije i kompromisa kojima se izbjegava politička konfrontacija i antagonizacija političkih aktera.
No komentatori, bili zlobni ili ne, zapostavljaju središnji dio sporazuma koji govori o značaju kulturne integracije dviju zemalja u kojoj ogromnu ulogu igra odgoj i obrazovanje novih generacija u europskom duhu.
Duo M-M, Macron i Merkel, nije samo nazdravičarski ponovio opća opredjeljenja za mir i međusobnu suradnju Francuske i Njemačke, već je ovoj novoj geopolitičkoj situaciji, koju sve više karakterizira globalni kaos, podastro temelje za jednu protusuverenističku i protupopulističku europsku politiku
Za razliku od onih koji smatraju da su glavne točke sporazuma stvaranje francusko-njemačkog gospodarskog prostora i harmonizacija nacionalnih zakonodavstava, ovaj sporazum je okrenut budućim generacijama, od sveobuhvatnih razmjena učenika i studenata, do stvaranja bilingvalnih škola i ujednačavanja sustava obrazovanja da bi se novi građani takve Europe mogli slobodno kretati i u jednom i u drugom prostoru što ga pokrivaju ove dvije zemlja.
Osim toga, ove će godine francuski kulturni instituti i Goetheovi instituti ne samo surađivati već će formirati i deset zajedničkih kulturnih centara kao embrion zajedničke francusko-njemačke kulturne politike u svijetu.
A što se tiče vanjske politike i obrane, najavljuje se i suradnja glavnih stožera i uskrsnuće zajedničke obrane u svrhu promicanja zajedničke strateške kulture.
Nadalje, za razliku od suverenista-populista koji predlažu da se mjesto Francuske zamijeni jedinstvenim predstavnikom EU u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija, potpisnici se zalažu za ulazak Njemačke u stalni sastav Vijeća sigurnosti.
Reforma UN-a, neslavno propala 90-ih godina zbog protivljenja velikih nuklearnih sila da pripuste u sastav Vijeća sigurnosti zemlje koje su po stanovništvu i po ekonomskoj snazi, a ne samo po oružju, itekako odgovorne za održavanje svjetskog mira, nažalost je ovim sporazumom svedena samo na eventualno mjesto Njemačke u Vijeću sigurnosti.
Tu nažalost kod oba državnika, Macrona i Merkel, nedostaje ona ključna karika u lancu mjera prema smanjenju globalnog kaosa u svijetu.
No ovaj ”novi Elizejski sporazum” odlučan je prema klimatskim promjenama i mjerama koje treba poduzeti u skladu sa zaključcima Pariških sporazuma o klimi iz 2015. godine, kao što je odlučan i prema potrebi zajedničke politike prema migracijama i migrantima.
No sve je to prevelika pljuska populističko-suverenističkim snagama, kao i zagovornicima unilateralizma u rješavanju svjetskih problema uzrokovanih globalnim kaosom. A kako će se prema toj inicijativi postaviti Hrvatska? Najvjerojatnije kao i dosad: zabit će glavu u pijesak u nadi da će psi i dalje lajati, a karavane i dalje prolaziti mimo nas
Sporazum se opredjeljuje i prema dvije makroteme: europskoj politici i multilateralizmu.
Francuska i Njemačka namjeravaju intenzivirati suradnju za realizaciju europske vanjske i sigurnosne politike, ojačati monetarnu uniju i sve probleme rješavati u zajedničkom dogovoru, na zajedničkim sjednicama vlada i razmjeni ministara u radu svake vlade, da bi one postale transparentne i za javnost druge zemlje.
A sve mjere, unutar i izvan EU, moraju se poduzimati vodeći računa o multilateralizmu i o inkluziji svih zainteresiranih.
Osim toga, sporazum je otvoren i za pristupanje drugih zemalja.
No sve je to prevelika pljuska populističko-suverenističkim snagama, kao i zagovornicima unilateralizma u rješavanju svjetskih problema uzrokovanih globalnim kaosom.
A kako će se prema toj inicijativi postaviti Hrvatska? Najvjerojatnije kao i dosada: zabit će glavu u pijesak u nadi da će psi i dalje lajati, a karavane prolaziti mimo nas.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Banalnost zla u hrvatskoj verziji
- Hrvatski patriotizam Zorana Milanovića
- Revizionizam i negacionizam u Italiji i hrvatski povijesni nehaj
- Imovina kao mjerilo sposobnosti hrvatskih političara
- Kako vjerovati političarima?
- Kako da Milanović vrati dignitet predsjedniku Republike
- Budućeg predsjednika birati u parlamentu ili ne?
- Raspad klijentelističko-koruptivne Hrvatske
- Izbori koji nisu ni slobodni, niti pošteni
- Sraz građanske i podaničke Hrvatske
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.