Damir Grubiša
Prošlog tjedna predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen je, zajedno s francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom, otišla u posjet Xi Jin Pingu, u Peking.
Nažalost, predsjednica Europske komisije nije sa sobom donijela nikakav konkretni prijedlog za prestanak rata u Ukrajini. Xi Jin Ping je u tom pogledu bio korak naprijed, jer je Kina pred skoro dva mjeseca objelodanila svoj prijedlog mirovnog plana u 12 točaka, i to je do sada jedini službeni mirovni plan za prekid vatre i za pokretanje pregovora o uspostavi mira.
Umjesto da s takvim planom prva izađe Europska unija i pokuša, uz nužnu pomoć Ukrajini da se obrani od ruske agresije, da bude u diplomatskoj inicijativi, zapadni svijet – što znači Europska unija, NATO i SAD, ustraju samo u vojnoj pomoći koja dodatno pridonosi ratnoj eskalaciji, pogotovo što se među oružjem poslano Ukrajini nalaze streljivo s obogaćenim uranom i rakete srednjeg dometa.
Dodatno je toj eskalaciji pridonijelo članstvo Finske u NATO-u, jer granica između Finske i Rusije sada postaje nova željezna zavjesa između zapadnog svijeta i Rusije, a Rusija je doživljava kao novu sigurnosnu ugrozu, uz zatvaranje Baltičkog mora.
Poznato je, u teoriji i praksi međunarodnih odnosa, da sigurnosne ugroze potiču one koji ih tako percipiraju na potencijalnu agresiju, na ”preventivne ratove” za otklanjanje tih sigurnosnih ugroza, a ”sigurnosna dilema” i ravnoteža prijetnje, u prvom redu nuklearnim oružjem, bila je glavni faktor što je od kraja Drugog svjetskog rata do kraja Hladnog rata uspostavljen ”oružani mir”, što je dovelo Europi 45 godina mira i odsustva rata i ratovanja.
Tako se Ursula von der Leyen, u nedostatku mirovne strategije EU-a, koja znači da se osim ratne opcije, ili paralelno uz nju, EU kao akter međunarodnih odnosa sveo, doista, na sporednu ulogu u ovom ”Trećem svjetskom ratu”, kako ga naziva papa Franjo, samo kao opskrbljivač Ukrajine vojnim materijalom i kao ”vazal” NATO-a, kako je francuski predsjednik Macron to najprije izrekao, pa zatim porekao nakon američkog negodovanja.
Macron je bar uspio potpisati sa Xi Jin Pingom tridesetak ugovora o ekonomskoj suradnji, a između ostaloga i utanačiti prodaju 30 komada Airbusa, aviona koji je rezultat zajedničke industrijske politike Europske unije, jer je Airbus zamišljen kao jedan od oglednih primjera zajedničke investicije u jedan ”europski” proizvod, u kojem sudjeluje zrakoplovna industrija cijele Europe.
A razloga za razgovore o Ukrajini sa Xi Jin Pingom bilo je, između ostaloga baš o ovom kineskom mirovnom planu koji polazi, u točki broj jedan, od osnovnog principa poštivanja suvereniteta i teritorijalnog integriteta svih država, što znači i Ukrajine, što se ne može pobiti.
Druga je stvar, ona najkritičnija u kineskom mirovnom planu, što nije precizirana formula prekida vatre, zbog čega je ukrajinski predsjednik Zelenski odbacio ovaj plan i uvjetovao ga, prije svega, povlačenjem ruske vojske iz cijele Ukrajine, što znači iz Krima i Donbasa, što bi za Ruse značilo otvoreno priznanje poraza.
Svakome je jasno da ovaj rat ne može prestati bez ne samo jednog, već više kompromisa. Svaki rat završava ili bezuvjetnom kapitulacijom ili kompromisom.
Malo je vjerojatno ono što 36 posto država na svijetu, prema analizi Obavještajne jedinice engleskog The Economista, vidi kao rješenje rata – poraz Rusije.
Preostalih 64 posto zemalja ili prešutno podržava Rusiju – The Economist je procijenio da ih ima 32 posto, a predvodi ih Kina, dok jedna trećina svjetske populacije živi u zemljama koje su ostale neutralne, a predvodi ih Indija i uključuje skupinu BRICS – ali bez Kine i Rusije: Indiju Brazil, Južnoafričku Republiku, a njima se pridružuju Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati.
U takvoj situaciji Treći svjetski rat – po Papinim riječima – može se nastaviti godinama, i iz njega će svi izaći kao gubitnici.
”Koliko ćemo drugim tragedijama morati svjedočiti prije nego što svi oni koji su uključeni u svaki rat shvate da je to samo put smrti koji rađa iluziju samo u nekima da su oni pobjednici?”
To su Papine riječi, koji uporno ponavlja već više od godinu dana: ”Neka bude jasno: s ratom smo svi poraženi! Čak i oni koji nisu sudjelovali u njemu i koji su u kukavičkoj ravnodušnosti ostali promatrati ovaj užas, a da nisu intervenirali da bi donijeli mir”.
Ove je riječi Papa napisao za knjigu ”Enciklika za mir u Ukrajini”, koja je izašla baš prošlog tjedna (Francesco, Un’Enciclica per la pace in Ucraina, TS Edizioni, Milano, 2023.), ususret Uskrsu. Iako nosi taj naziv, to nije prava enciklika, već su to sabrane Papine riječi o ratu u Ukrajini koje je on izgovorio prilikom molitvi Angelus, Regina Coeli, blagoslova Urbi et Orbi, općih audijencija, propovijedi, govora i konferencija za novinare.
Pravi malo kompendij Bergogliove doktrine mira, koju je priređivač Francesco Antonio Grana, talijanski vatikanist nazvao enciklikom, a papa Franjo se složio s tim iako to enciklika, papinska okružnica biskupima i vjernicima, to očito nije.
Ali je zato papa Franjo dopustio priređivaču da je tako nazove, rekavši za ove sabrane tekstove da su ”stvarna enciklika o miru i za mir u Ukrajini i u svakom drugom dijelu svijeta”.
A da nije ni Papi lako svjedoči i događanje na uskrsnom Križnom putu koji se održao u Rimu. Za desetu postaju Križnog puta, u rimskom Koloseumu, bilo je predviđeno svjedočenje dvojice dječaka, jednog ukrajinskog i drugog ruskog.
Ukrajinski dječak svjedočio je svom bijegu iz Mariupola, o razrušenom gradu u ruskoj agresiji, o ocu na frontu, dok je ruski dječak svjedočio o starijem bratu poginulom u ratu, o ocu i djedu koji su nestali na bojišnici.
Refleksije ovih dvaju dječaka trebale su biti priča o dva lica iste medalje, o medalji rata. Obojica su zatražili od Boga u svojoj molitvi prekid rata i da im da snagu da se odupru srdžbi, mržnji i stavovima koji stvaraju razlike.
Bila je to jaka poruka, ali ona se nije svidjela Kijevu. Ukrajinski ambasador pri Svetoj Stolici Andrij Juraš prosvjedovao je, službeno, i zamjerio Papi i cijeloj Katoličkoj Crkvi da izjednačuje agresora i žrtvu.
Nažalost, tom svojom nediplomatskom gestom ukrajinski je diplomat počinio onu grešku, na koju upozorava i Papa: pogubnu grešku prenošenja krivnje vlastodržaca na sav narod.
Greška previđanja da i na drugoj strani rat donosi bol, patnju i smrt. Ista pogreška koju čine vlastodršci u Europi koji smatraju da odgovor na rusku agresiju mora biti, uz oružje i njegovu eskalaciju, i damnatio memoriae Rusije: zabraniti Dostojevskoga, Tolstoja, bojkotirati ruske plesače, dirigente, umjetnike, poistovjećivati sav ruski narod s vlastodršcima u Kremlju.
Ali ako krivnja očeva ne pada na sinove, onda bi moralo biti točno i to, da krivnja političkih vođa, u ovom slučaju Putina, Medvedeva, Lavrova i ostalih pripadnika ruske novocarske kamarile, ne smije pasti na cijeli narod koji je i sam žrtva, na drugoj strani bojišnice.
Zašto bi Vatikan trebao isključiti svjedočanstvo mladog Rusa, kakvu krivnju ima taj dječak koji je došao u Koloseum da traži, i on, mir u ime poginulog brata i izgubljenog oca i djeda u ratnom vihoru?
To ne znači tvrditi da Zelenski i njegovi oligarsi nemaju pravo da se brane, i da to čine dok ih mi upućujemo samo na ratnu stazu. Ali kada se čak u ime rata, kojeg se drži pravednim, i ljudske tragedije s druge strane pretvore u medijski rat, u vojnu i političku propagandu koja demonizira protivnika i isključuje svaku potragu za mirom, onda se može zaključiti koliko će, nažalost, ovaj rat biti dug i krvav.
A Europa, u koju smo i mi ušli 2013. godine, zaboravlja da je njen cilj, zapisan u drugom članku Lisabonskog ugovora, baš promicanje mira – bez obzira na to što se žrtvi agresije istovremeno pomaže, kao i u ovom slučaju, da preživi.
MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Karnevalski kič ocvale monarhije
- Je li doista Zapad obećao da se NATO neće širiti na Istok?
- Korak pred nuklearnu katastrofu
- Ukrajina, godinu dana kasnije
- Hrvatska, kao i EU, boluje od endemskog virusa korupcije
- Pogrešni način uvođenja eura. Vlada mora smanjiti PDV!
- Kako da se odužimo Sloveniji?
- Politika (ni)je korupcija: slučaj Europskog parlamenta
- U Schengenu: Hrvatska sada mora iskazati svoj europeizam
- Kako najbolje pomoći Ukrajini – i Ukrajincima?