autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • KULT NEREAGIRANJA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OBADANJA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • PLUS ULTRA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REI SOCIALIS
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SJEĆANJA
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • SVJETLOPIS
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Gađanje kamenjem kršćana i hrišćana traje već 25 godina

Autor: Andrej Šimić / 13.08.2020. Leave a Comment

Andrej Šimić

Andrej Šimić

Ovo pišem, prije svega, zbog onih u Hrvatskoj koji ne vide nikakvog razloga za pomirenje, a onda i zbog onih u Srbiji koji valjda misle kako je bratoubilački rat u Hrvatskoj bio jednočinka, počeo i završio Olujom.

Možda se radi o podilaženju biračkome tijelu, možda o političkoj neodgovornosti, sigurno je da se radi o jednoj općoj političkoj nezrelosti, u konačnici, možda je sve to zajedno, ne mogu prstom uprijeti. U svakom slučaju posrijedi je nedostatak sluha za krhke, između naroda i ljudi, postratne odnose.

Svakako se radi i o neznanju. Onom etičkom, hrišćanskom i kršćanskom.

I s hrvatske i sa srbijanske strane postoje zagovaratelji nepružanja ruke pomirenja drugoj strani. Ili ako to i govore da će učiniti, postavljaju uvjete. To mi se čini malodušno.

Za društvo, za zajedništvo, čovjek može postići puno opetovanim pružanjem odbijene ruke, čak i ono što bi se reklo, ako nije red na njemu da to prvi učini. Štoviše, porazi ljudskosti se tako preokreću u pobjede, tako se u posrnuća ucrtava kajanje.

Kada jedna strana na ispruženu ruku baca kamen kod ljudi se na određeni način budi suosjećanje. Možda ne još kao kolektivno ćutanje, ali to je svakako zdrav početak.

Za društvo, za zajedništvo, čovjek može postići puno opetovanim pružanjem odbijene ruke, čak i ono što bi se reklo, ako nije red na njemu da to prvi učini

Dolazak potpredsjednika Vlade Borisa Miloševića u Knin na obilježavanje Oluje pokazuje kakva može biti snaga onih što bačeni kamen podižu i pronalaze mu mjesto, ugrađujući ga u kuću, koju, zbog dobrobiti zajedništva, isključivo skupa možemo graditi.

Istovremeno druga strana, bilo hrvatska bilo srbijanska, odbijajući pruženu ruku, biva postiđena. Zar dvadesetpet godina međusobnog kamenovanja nije dovoljno dugo i predugo?

Nikako ostati bez kamenja.

Nije valjda da se mi, Srbi i Hrvati, dvije zavađene strane, jučer zaraćene, sada i prije dijelom iste zajednice, istog društva, istog jezika, isprepleteni nerazdruživom poviješću, ne možemo zagledati u nešto zajedničko oko čega bi se dalo saviti jedno novo, a u stvari staro zajedništvo?

Ako smo sugrađani, ili još bolje rečeno, građani jedne te iste zajednice, što jesmo, zar ne postoje neka opća mjesta, univerzalije oko kojih se inače društva okupljaju i trude svim silama da ih inauguriraju kao najpoželjnije moguće norme i vrijednosti, a sve zato kako bismo omogućili vlastiti prosperitet, koji pretpostavljam, svi mi želimo, budući da su to društvo i ta zajednica naši.

Ostaju naša djeca iza nas, i djeca naše djece, i njihova djeca, i tako redom.

Ostaje naše nasljeđe kao posljedica zajedništva, solidarnosti, razumijevanja, praštanja; nadolazećim naraštajima ostavljamo to, ili suprotno od toga. Dakako, ogromna je razlika činimo li to kao pojedinci ili kao društvo.

Međutim, ako je kolektivna snaga društva nejaka za biti bolji čovjek od onoga kojega doživljavamo kao suprotstavljenog drugog, onda nam preostaju samo individualni primjeri za koje se nadamo da će ih i drugi pojedinci slijediti. To je proces sazrijevanja, odrastanja društva i njegova zajedništva.

Čovjeka na određeni način frustrira kada piše o ovim stvarima jer misli da su samorazumljive i evidentne, jasne kao dan, i da ih ne treba uvijek iznova ponavljati. Nažalost, kao što se glupost ponavlja onoliko puta koliko neznanje otima mjesto znanju očito je da i te, ne za sve samorazumljive sadržaje, treba ponavljati isto toliko puta, pa čak i više od toga.

Nije valjda da se mi, Srbi i Hrvati, dvije zavađene strane, jučer zaraćene, sada i prije dijelom iste zajednice, istog društva, istog jezika, isprepleteni nerazdruživom poviješću, ne možemo zagledati u nešto zajedničko oko čega bi se dalo saviti jedno novo, a u stvari staro zajedništvo?

Zato se pitamo po tko zna koji put: kako ti, i u Srbiji i u Hrvatskoj, svatko iz svoga viđenja vlastite zajednice kao žrtve, misle postići zajedništvo u društvu ako će se držati isključivo one – tko je prvi bacio kamen?! Pa obje strane kažu otprilike ovako: ”Izmirit ćemo se, samo da se prvo dogovorimo da nismo bili mi ti koji smo bacili taj prvi kamen. Neka druga strana prizna da su oni započeli ovaj rat!”

U takvom slučaju, problem prvog nekoga kao uzroka za kojim je uslijedila nekakva posljedica koja mora opravdati tu posljedičnost nema jednak vrijednosni značaj, primjerice, u politici i historiografiji i u etici, pod uvjetom da smo voljni etiku uzimati kao mjerilo ljudskosti.

A u našem se slučaju upravo etika i uzima kao mjerilo čina ljudskosti kada vlastitu stranu želimo pokazati vrijednosno superirornijom u odnosu na drugu koju prokazujemo.

Zbog historiografske faktografije određeni vremenski slijed događaja i akata iznimno je važan kako bi znanost iza sebe ostavila konzistentno utemeljen trag na kojega se budući znanstvenici mogu osloniti u narednim istraživačkim ili nekim drugim pisanim formama. Prosto da se zna koji sadržaj je prethodio.

Međutim, takav znanstveni postulat, kada je posrijedi etičko vrednovanje istih događaja na koje ukazuju politika i historiografija, iliti drugim riječima pitanja, tko je bolji čovjek i koja je strana pokazala veću ljudskost, nije onaj na kojeg bismo se trebali pozivati kako bismo ukazali na ispravniji (pravedniji) položaj vlastitog stajališta.

Zašto?

Pa zar nije u etičkom natjecanju dviju strana ljudskija ona koja na bačeni kamen uzvraća pruženom rukom, a ne bacanjem kamena? U suprotnom, vrijednosna polazišta su ista, ista je i metoda, a razlike u praksi mjere se onda brojevima. Tko je manje ljudi ubio, tko je više kuća zapalio, tko je za sobom ostavio veći ili manji zvjerinjak.

U tom slučaju, ako ćemo pravo, takva brojanja ljudski su zanemariva zato što ljudi postaju brojevi, a viđenje rata statističko nadmetanje. Tako bi onaj čiji su brojevi manji trebao biti bolji čovjek.

Odakle onda bilo kojoj strani pravo, ako su im načini identični, da proglašava vlastitu etičku poziciju superiornijom? Nema ga. Tako stoje stvari u carstvu vrijednosti.

Politika i povijest imaju svoje mjesto u zajednici, ali konačni sud, kada je zajedništvo u pitanju, ipak bi valjalo ostaviti kritici praktičnog uma, etici kao praktičnoj disciplini. Jer ona to uistinu i jest, praktična do boli. Mi smo živi svjedoci

Mnogi su branili pravo na rat, pisali u korist obrambenog rata.

Ali pitanje koje ne bi bilo suvišno osvijestiti, svatko za sebe, ako smo već opterećeni dvojbom ići ili ne ići u rat, jest sljedeće – ako sam odlučan u namjeri da pođem u rat, je li plemenitije, a time i ljudskije, život onome koga smatram neprijateljem, što je samo po sebi za čovjeka poražavajuće, oduzeti, ili se u takvom slučaju, ako ga nisam u mogućnosti izbjeći, prepustiti volji toga drugoga koji nam životom prijeti?

Ako takvih dvojbi nemamo odgovor je jasan.

Na određeni način to je zapravo pitanje bez odgovora, jer što imamo zamjerati čovjeku na kojega je izravno i neposredno nasrnuo onaj drugi s namjerom da ga ubije, a ovaj prvi, kako bi se obranio ubije tog drugog.

Načelna su to pitanja koja na suštinski način gule grubu koru rata, a koja se mora oguliti sve do špice, do sjemena. To sjeme je čovjek. Također, ta pitanja pomažu da optiku zajedništva, u odnosu na rat, korigiramo, ako smatramo da je potrebno. A itekako je potrebno!

Za dobrobit sviju nas, naše djece i njihove djece, za dobrobit zajedništva, a kontra svih budućih možebitnih ratova i značenja rata za društvo i zajednicu kao takvu, to pitanje valjalo bi sijati kroz cjelokupni školski, obrazovni, pedagoški i svaki drugi odgoj od najranije moguće dobi.

Politika i povijest imaju svoje mjesto u zajednici, ali konačni sud, kada je zajedništvo u pitanju, ipak bi valjalo ostaviti kritici praktičnog uma, etici kao praktičnoj disciplini. Jer ona to uistinu i jest, praktična do boli. Mi smo živi svjedoci.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

  • Šta ministar Ivan Malenica radi u Kninu?
  • Ustaški logor Jasenovac – kameno mjesto, kameni ljudi
  • U ratnim okolnostima šutnja je poput metka
  • Dan kada su došli po Mir
  • Evropa – ili mirotvorstvo ili nas neće biti!
  • Gorani, Srbi i Hrvati, htjeli su mir. Nisu htjeli rat
  • Iznad kolone nakon Oluje: dužnost vojnika i savjest čovjeka
  • Zakon džungle u režiji ljudi gazi preko mrtvih
  • Ja sam da se širi kulturni, a ne vojni prostor
  • Nedovršenost ružnoga svijeta

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print

Filed Under: OSVRT Tagged With: Andrej Šimić, Hrvati, kajanje, Srbi

Leave a Reply Cancel reply

You must be logged in to post a comment.

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

Drago Pilsel Argentinski roman

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJE:

Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2023 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT