autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Gyula Krúdy je spjevao odu ljudskoj bijedi i jadnosti

Autor: Tatjana Gromača / 12.01.2022.

Kada sam, prije nekoliko mjeseci, na stranicama izdavača Litteris iz Zagreba, ugledala vijest o tek objavljenom prijevodu romana Gyule Krúdyja, ”N.N.”, osjetila sam radost, pomiješanu s blagim uzbuđenjem.

Premda još nisam čitala ovaj roman, nešto kao da mi je signaliziralo da bi se moglo raditi o djelu, dodir s kojime će biti pamtljiv. Uistinu, nagovještaj radosti i uzbuđenja nije bio pogrešan – čitanjem koje je uslijedilo opetovano se potvrdio.

Doduše ”radost i uzbuđenje” ne treba shvatiti doslovno – Krúdy, koji je rođen i živio u Mađarskoj, a čiji je roman ”N.N.” prvi puta tiskan u Budimpešti ravno pred stotinu godina – godine 1922., temama, ali i stilom svojih proza zasigurno je prije turoban, negoli pisac koji pobuđuje radost, ali svojevrsne radosti ima i u doživljaju vrijednih umjetničkih djela, koliko god pogledi što ih ona pred nama razastiru katkada bili nepopravljivo turobni.

Zapravo, ova nam je radost kadra kroz neko vrijeme zamagliti pogled zamoren turobnostima naše vlastite realnosti, zatvarajući tako uokolo raznih ljubitelja umjetnosti jednu pjenastu, sapunastu kružnicu, u kojoj su, ako ih život tijekom određenih perioda poštedi težih iskušenja, spremni provesti određeno vrijeme, opčinjeni ljepotom i muzikalnosti nečijih stihova, dojmljivosti boja i kompozicija, tonova i motiva nekog slikara, i tako dalje…

Čudni su krugovi što ih uokolo čovjeka stvaraju njegova umjetnička nagnuća i sklonosti, potrebe i hranjenja – na koncu ispada da je uvijek i posvuda riječ o svojevrsnoj opsjeni, no opsjeni koja je očito potrebna, iz čijega se tkiva može katkada učiti, koje hrani i oblikuje u smjeru više i rafiniranije suptilnosti, suptilnosti koja pri tome ne bi smjela biti hrana i povod samoj sebi, već gledati kako da se što bolje i temeljitije odrazi u samome životu, gurajući naprijed vrijednosti koje bi trebale stremiti k onome važnom i trajnom, prvenstveno u pogledu drugih ljudi, ne samoga sebe…

On je spjevao odu ljudskoj bijedi i jadnosti, uzdižući ta osjećanja koja tijekom sumorna jesenje zimskog vremena prepliću dane postojanja, naročito u nepomičnoj i užegloj provinciji, po dalekim i od svih zaboravljenim selima, čije bijedne kućice leže nijeme potonule u snijeg

Ali, da ne zaboravim – ovaj bih kratak tekst voljela pisati u znak zahvalnosti za nedavni, hrvatski prijevod romana ”N.N.”, kojega je s mađarskog jezika prevela Lea Kovàcs, a objavio nakladnik Litteris, koji je tijekom posljednjih nekoliko desetljeća našoj kulturi približio neke od važnih naslova svjetske kulture (sjetimo se prijevoda knjiga Simone Weil, Baudelairovih proza, čuvenih pripovijetki Bruna Schulza, prevažnih poetoloških, književno teorijskih razmišljanja Mauricea Blanchota, vrijednih zapisa Antonina Artauda, romana Mishime, Fuentesa, Huysmansa, Boscoa, poezije Brodskoga ili Pounda, izbora iz Goetheova čuvenog ”Putovanja Italijom”, filozofskih zapisa Ivana Illicha, Jana Patočke, Gastona Bachelarda, Žarka Paića, Ortege y Gasseta, Radomira Konstantinovića…, kao i mnogih važnih izdanja domaćih autora i stručnih naslova i monografija s raznih područja, kao što su medicina, urbanizam, arhitektura i drugo).

O radu mađarskoga klasika Gyule Krúdyja, koji uživa ugled u svijetu, i kojega su po značajnim svjetskim tiskovinama uspoređivali s Proustom i Virginijom Woolf, za kojega se pisalo kako je zakašnjeli romantik, i začetnik velikih promjena u modernoj prozi, kao i preteča latinoameričkog magijskog realizma, u nas se ne zna mnogo.

Ovo je, nakon prijevoda njegovog romana o životu boema i umjetnika u Budimpešti s kraja 19. stoljeća, ”Crvena poštanska kočija” (s mađarskog prevela Kristina Katalinić, objavio Disput, 2016., Zagreb), tek drugi prijevod nekog njegovog djela, međutim djela koje po svojim vrijednostima ne bi smjelo biti zaobiđeno od strane ljubitelja umjetnički vrijedne proze.

U romanu ”N.N” Krúdy, iza kojega je ostalo 86 romana i tri tisuće kratkih priča, a koji je nezaobilazan trag jednog vremena ostavio i svojim novinsko feljtonističkim radom, piše jednu neobičnu pripovijest nadahnutu prostorom mađarske provincije i mađarskoga sela, odakle je potekao.

Junak pripovijesti (a može se s pravom uzeti da je to neka vrst autorovog alter ega) prisjeća se toga kraja i njegovih ljudi, koje opisuje nezaboravnim opisima koji su slikoviti i bujni, istovremeno i vrlo precizni u svojim karakterizacijama i dojmovima koje ostavljaju.

Naročito je sugestivno čitati ovu knjigu upravo tijekom zimskoga perioda, jer Krúdy, pišući o prirodnim mijenama i izmjenama godišnjih doba u kraju svojega odrastanja, kao i o čovjekovoj povezanosti i uslovljenosti prirodom, veliku pozornost i veliko nadahnuće crpi upravo iz zimskih prizora – prizora zaleđenih seoskih, nekada blatnih putova, ledenih siga koje vise s okuka krovova, usamljenih ljudi u malenim kućama sačinjenim od blata i slame, krčmi u kojima se zaustavljaju nepoznati putnici, putujući trgovci i prodavači svakojake robe, kao i lutalice koji najviše od svega vole lutati noću, i besposličari, oni koji cijeloga života tragaju za nekakvim poslom, a kojega nikako ne uspijevaju pronaći…

Gyula Krúdy posve nesvakidašnjim jezikom i stilom tka prozno tkivo koje je važno po svojoj cjelini i po sveukupnom dojmu kojega ostavlja, više negoli po pojedinim događajnostima, gdje su melodioznost, slikarski upečatljivi prizori i spoznajne vrijednosti dani u jednom više nego skladnome omjeru, gdje je ruka autora sretno ocrtala sraz tajnovitih zbivanja unutar specifične vrste seoskih i provincijskih ljudi koji su vječito sanjarili o prošlim vremenima i o nekakvom prokockanom obiteljskom gospodstvu i plemenitaštvu, i jednoga pospanog, učmalog, močvarnog i otupjelog, hvalisavog krajolika, u kojemu svi živnu u vrijeme održavanja lovačkih balova i priredbi…

No zaključuje u jeziku pjesnički nadahnut Krúdy, ”zima nije mogla biti tako sumorna da naposljetku oduzme volju za životom”, a ljudi koji, poput junaka njegove pripovijesti sjede u vječitoj životnoj nepomičnosti, ne mogu se načuditi ”koliko posla imaju ljudi, i koliko zbog toga pate…”.

O radu mađarskoga klasika Gyule Krúdyja, koji uživa ugled u svijetu, i kojega su po značajnim svjetskim tiskovinama uspoređivali s Proustom i Virginijom Woolf, za kojega se pisalo kako je zakašnjeli romantik, i začetnik velikih promjena u modernoj prozi, kao i preteča latinoameričkog magijskog realizma, u nas se ne zna mnogo

Ne znam nikoga tko je na tako veličanstven način opjevao hladne i čemerne zimske dane, kada ljudske duše plutaju u osjećanjima tjeskobe i osamljenosti, kao što je to učinio pjesnik mađarskog jezika Gyula Krúdy, u svom romanu ”N.N.”.

On je spjevao odu ljudskoj bijedi i jadnosti, uzdižući ta osjećanja koja tijekom sumorna jesenje zimskog vremena prepliću dane postojanja, naročito u nepomičnoj i užegloj provinciji, po dalekim i od svih zaboravljenim selima, čije bijedne kućice leže nijeme potonule u snijeg…

Krúdy je od tih slika i sjećanja sazdao svoj rukopis, tako da on istovremeno budi i užitak i bol – bol zbog svjesnosti o krajnjoj bijedi i besmislu ljudskoga postojanja, i užitak, jer su ljepota slika i istinitost spoznaja što ih dotiče njegov tekst žive i poznate, u svijest se urezuju poput nekakve ljepljive magme, budeći pradavna, arhetipska sjećanja ne samo nas samih, već i naših davnih predaka, od kojih su možda neki bili nalik kočijašima ili putnicima iz krčmi, seoskim staricama koje Krudy opisuje…

Premda piše o konkretnom geografskom prostoru i o specifičnom mentalitetu, i premda sam spomenula kako su i umjetnička djela vjerojatno jedna vrst opsjenarstva (ali pripadaju području najmanjih od svih opsjena što ih ovaj svijet obilato nudi – tako je barem isticao Gustave Flaubert), ovaj Krúdyjev roman na dubok, i gotovo bismo se usudili kazati nepogrješiv i umjetnički jedinstven način progovara o ljudskim životima i sudbinama, o dubokim vezama čovjeka i prirode, o vječitom osjećanju svjedočenja nečem većem i tajnovitijem, kao što je to zapravo sama zagonetka postojanja…

U francuskoj kulturnoj javnosti, 1985. godine, prijevod Krúdyjevog romana „N.N.“ dočekan je s ozbiljnim javnim pijetetom. O tom su romanu visoko mišljenje imali važni mađarski pisci, poput Sándora Máraia, koji je, nadahnut književnošću Gyule Krúdyja, napisao roman posvećen ovome piscu, ili pak nobelovac Imre Kertész – obojica su spominjali kako su se često znali vraćati ovoj nevelikoj knjižici, čijih se slika i jezika čitatelj još dugo sjeća, u nekoj vrsti snene zanesenosti kakva čovjeka obuzme nakon dodira s djelima koja na dubok, prodoran, izvedbeno zavodljiv način znaju uskovitlati maštu.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

  • Vozio bi čovjek skupi automobil, a po njemu plaze žohari
  • Kafkini dnevnici minuciozan dokaz spisateljskog čarobnjaštva
  • Princip stvaralaštva kao ključ za spas i opstanak
  • Debele i nevidljive maske ljudski rod nikad neće skinuti
  • Rada Iveković poziva na rušenje ideje nacionalnog koncepta
  • Čovjek ništa ne zna, bleji u zvijezde i blebeće o cijenama
  • Zapečaćeno vrijeme Andreja Tarkovskog
  • Ustrajna blebetala i narcisoidna lupetala iz Mrduše Donje
  • Ponovno čitam Matvejevićev ”Istočni epistolar”, zbog Odese
  • Društvo operiranih mozgova

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print

Filed Under: KNJIGE I DRUGI DOJMOVI Tagged With: Gyula Krúdy, Imre Kertész, jad, Knjige i drugi dojmovi, Litteris, ljudska bijeda, Tatjana Gromača

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

PROČITAJTE U TJEDNIKU NOVOSTI:

  1. Čas autonomije

    Čas autonomije

    zoran-daskalovic
  2. Posvađani blizanci

    Posvađani blizanci

    marinko-culic
  3. Emil Matešić: I Haški tribunal može biti umjetničko nadahnuće

    Emil Matešić: I Haški tribunal može biti...

    ana-grbac

Novosti | Arhiva

Drago Pilsel Argentinski roman

Partnerska organizacija:

SNV

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJA:

novosti Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2022 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT