Zbog čega se HDZ-u toliko žuri preuzeti potpunu vlast u državi? Gospodarski program nemaju. Nude samo ezoteričnu teoriju novodomoljublja Tomislava Karamarka, a ona sve jače destruira ovo ionako nestabilno društvo.
Kad se netko toliko verbalno upire dokazati vlastitu ljubav prema domovini, osporavajući je svima drugima, samo mi produbljuje uvjerenje kako uopće nije siguran u tu svoju ljubav, a uvjerena sam i u to da ima problem s vlastitim nacionalnim i političkim identitetom.
Nije to nimalo čudno za Tomislava Karamarka.
Njegov politički put je put lutanja stazama moćnih. Sigurno mora biti teško objasniti samome sebi, a onda i drugima, kako se možeš malo zaklinjati u Josipa Manolića i Franju Gregurića, onda malo u Franju Tuđmana, pa ga prevariš sa Stipom Mesićem, pa se prebaciš na Ivu Sanadera, snubiš kratko Jadranku Kosor, da bi u sezoni 2014/15. završio opet ljubeći Franju Tuđmana. Ako to nije kriza političkog identiteta, ne znam što jest.
Zbog čega se HDZ-u toliko žuri preuzeti potpunu vlast u državi? Gospodarski program nemaju. Nude samo ezoteričnu teoriju novodomoljublja Tomislava Karamarka, a ona sve jače destruira ovo ionako nestabilno društvo
Ova, posljednja faza Karamarkove potrage za domoljubom u sebi odvija se u punoj raskoši pred očima i u ušima cijele nacije te ozbiljno računa na varljivu prirodu ljudskog pamćenja.
Evo, na primjer, Karamarko u povodu 25. obljetnice Prvog općeg sabora HDZ-a kaže kako je ”zlo korupcije i samopromocije zakinulo HDZ, ali i čitavu Hrvatsku”. U ovu stranku je ušao tek 2011, na poziv Jadranke Kosor koju je ubrzo brutalno izbacio i skupa s njom – u virtualnom svijetu – izbrisao povijest HDZ-a od 1999. do 2012.
Prema toj, Karamarkovoj povijesti HDZ-a, nakon smrti Franje Tuđmana u spomenutoj stranci i sa spomenutom strankom, dok je on nije preuzeo, nije se događalo ama baš ništa.
U Karamarkovom malom novodomoljubnom svijetu nije bilo Ive Sanadera, nije Ivo Sanader bio predsjednik HDZ-a i vladao Hrvatskom od 2003. do 2009, nije ni HDZ pod vodstvom Jadranke Kosor nastavio vladati do izbornog poraza 2011. Sanader i Kosor oslanjali su se na Karamarka, ali i na iste ljude na koje se danas oslanja Karamarko – od Milana Kovača, preko Ivana Šukera i Vladimira Šeksa, do Božidara Kalmete.
Kad se netko toliko verbalno upire dokazati vlastitu ljubav prema domovini, osporavajući je svima drugima, samo mi produbljuje uvjerenje kako uopće nije siguran u tu svoju ljubav, a uvjerena sam i u to da ima problem s vlastitim nacionalnim i političkim identitetom
I Kosor i Sanader danas u javnim nastupima aktualnog predsjednika HDZ-a uživaju status lorda Voldemorta – onih čije se ime ne spominje. Njihove godine za Karamarka i stranku su izbrisane. Sanaderove godine ispraznile su nam džepove, duše i državnu blagajnu, Kosoričine godine donijele su nam Karamarka na poziciji šefa opozicije.
Karamarko je povjesničar, a povijest, kažu, pišu pobjednici. U HDZ-u je pobijedio i izbrisao dio stranačke povijesti. Htio bi pobijediti i u Hrvatskoj – hoće li htjeti izbrisati značajan dio svoje političke povijesti?
U tim ”izbrisanim godinama” Tomislav Karamarko bio je šef glavne tajne službe, a zatim i ministar unutarnjih poslova. Na dužnosti šefa POA/SOA-e bio je od 2004. do 2008, a s te dužnosti otišao je na onu ministra policije, na kojoj se zadržao do HDZ-ovog odlaska s vlasti.
Prema svjedočanstvima na suđenju za slučaj Fimi media, u kojem je HDZ nepravomoćno osuđen za udruživanje u zločinačku organizaciju te da se okoristio za više od 24 milijuna kuna izvlačenjem novca iz državnih tvrtki, spomenuta pljačka Hrvatske počela je 2004. i nesmetano se odvijala sve do 2009.
Naravno, to nije i jedini kriminalni slučaj u kojem je sudjelovao HDZ-ov i Karamarkov šef Sanader, ali to sad više nije ni važno.
Sigurno mora biti teško objasniti samome sebi, a onda i drugima, kako se možeš malo zaklinjati u Josipa Manolića i Franju Gregurića, onda malo u Franju Tuđmana, pa ga prevariš sa Stipom Mesićem, pa se prebaciš na Ivu Sanadera, snubiš kratko Jadranku Kosor, da bi u sezoni 2014/15. završio opet ljubeći Franju Tuđmana. Ako to nije kriza političkog identiteta, ne znam što jest
Tomislav Karamarko danas se predstavlja kao domoljubni borac protiv zla korupcije i htio bi da mu povjerujemo kako je baš on taj pravovjerni Hrvat spasitelj za kojim, zahvaljujući nesposobnom i bahatom Zoranu Milanoviću, čezne sve više ljudi u ovoj depresivnoj zemlji.
Međutim povijesna je činjenica da je upravo Tomislav Karamarko propustio povijesnu priliku da dokaže svoju bezuvjetnu ljubav prema domovini.
Bio je na dužnostima na kojima je i mogao i morao znati, a onda i spriječiti da se odigra brutalna operacija neviđene pljačke hrvatskog naroda.
Nije učinio ništa.
Ako nije znao, onda je bio posve nesposoban za dužnosti koje su mu bile povjerene, a htio bi biti hrvatski premijer.
Ako je ipak znao, a nije učinio ništa, onda nikad od njega iskrenog patriote.
(Prenosimo s tportala).
Još tekstova ovog autora:
- Je li Plenković vjerodostojan kad skriva podatke o imovini?
- Karamarku je odzvonilo, ali kako opozvati ovakvu opoziciju
- Klemm i Glogoški nisu izborili baš ništa
- Vuk Brkić bi Karamarka mogao pojesti za doručak
- Karamarka samo mostić priječi od preuzimanja apsolutne vlasti
- Imenovanje Hasanbegovića i Crnoje gura nas u kaos
- Glasnogovornik predsjednice Republike mora otići
- Goranka Lalić Novak: ”RH mora poštivati međunarodne obaveze”
- Veliki Hrvati ne vjeruju u Hrvatsku
- Milanovićev put u nepoznato
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.