Kongregacija za doktrinu vjere (nasljednica povijesno kompromitirane Congregatio Romanae et universalis Inquisitionis, odnosno Rimske i opće inkvizicije) istupila je – navodno nakon određenih upita iz pojedinih crkvenih sredina – s još jednom zabranom: Crkva nema ovlasti blagoslivljati veze homoseksualnih osoba.
U posljednje vrijeme Kongregacija se izjašnjava upadljivo često dvojbenim odgovorima (responsum ad dubium): nepričešćivanje razvedenih i supružnika u civilnom braku; ne na pričešćivanje nekatolika (intercommunio).
Proteklog ljeta još je jedan dikasterij zabranio spajanja župa, no to se nije odnosilo na sve što mjesne crkve namjeravaju poduzimati ne bi li neutralizirale manjkav pastoral uslijed nedostatka svećenika.
Od 15. ožujka 2021. godine s responsum ad dubium sa stavom da ”Bog ne može blagosloviti grijeh”, Kongregacija za doktrinu vjere (Congregatio pro doctrina fidei) kategorički je to potvrdila na dvije stranice teksta. ”Projekte i prijedloge iz nekih crkvenih sredina, Crkva ne može prihvatiti, jer za to nema ovlasti. Crkva razlikuje načelnu toleranciju prema homoseksualnim osobama i (nedopustive) prakse blagoslivljanja njihovih partnerstava”.
Papa Franjo je odobrio odgovor Kongregacije i otklonio svaku sumnju u to da on po pitanjima vjere i morala može ići mimo magisterija Crkve utjelovljenog u Kongregaciji za doktrinu vjeru.
Već se dugo naslućivalo da nisu u pravu oni koji Papu ”vide” kako Crkvu ”gura naprijed”, dok mu okoštala, tvrdokorna Kurija baca klipove pred noge, sabotira i osujećuje svaki napor da Crkvu približi realnom svijetu.
Kongregacija nema nalog od svojih utemeljitelja (pape Pavla III. i Pavla IV.) unaprijediti doktrinu, u smislu promišljanja tradicionalnog naučavanja u svjetlu suvremenih antropoloških spoznaja
No to su projekcije – Papu ne brine to da proturječi samome sebi. On neće ići protiv Kurije, bilo da ne može ili da to ne želi. Sada, kad Papa stoji iza Kongregacije za doktrinu vjere, jednog od kurijalnog dikasterija i potpisuje njegov NE, Papa se mora sučeliti sa svojim prijašnjim izjavama, kojima je odavao poštovanje i razumijevanje prema homoseksualcima.
”Tko sam ja da ih osuđujem”, izjavio je Papa 2013. godine, u zrakoplovu na povratku sa Svjetskog susreta katoličke mladeži iz Rio de Janeira. ”I homoseksualci imaju pravo živjeti obiteljskim životom”, ustvrdio je 2014. godine na Izvanrednoj biskupskoj sinodi o braku i obitelji.
Tada, na početku svojega pontifikata, budio je nemale nade da će Crkva krenuti promišljenijim, humanijim odnosima naspram pojedinaca koji ne žive u potpunom skladu s crkvenim propisima.
Nakon sadašnjeg Papinog (ne)reagiranja trebat će se definitivno oprostiti s polarizacijom između mudrog, čovjekoljubivog Pape i nemilosrdne i trome Kurije sa svojim dikasterijima. Razlike nisu u kvaliteti, nego u stupnjevanju krutosti autoritarnog sustava.
Papa, premda vrhovni poglavar i autoritet po svim pitanjima vjere i morala, povinovao se ”pravorijeku” Kongregacije.
Ona, pak, nije osnovana da bude čovjekoljubiva, nego da štiteći pravovjerje od hereze, raskrinka heretike i teško onima kojima je prijašnja inkvizicija ušla u trag. Danas ona može još ”samo” osujećivati nekome crkvenu ili sveučilišnu karijeru, ali i to ugrožava egzistencije.
Kongregacija nema nalog od svojih utemeljitelja (pape Pavla III. i Pavla IV.) unaprijediti doktrinu, u smislu promišljanja tradicionalnog naučavanja u svjetlu suvremenih antropoloških spoznaja.
Kongregacija za doktrinu vjere ne priznaje normativnu snagu činjenica: čovječanstvo se ponaša na ovakav ili onakav način; Kongregacija zna da ono što jest, ne mora biti i ono što treba ili smije biti
Ona mora čuvati tradiciju, što znači da se po pitanju homoseksualnosti (kao u većini pitanja bračnog, obiteljskog, seksualnog propovijedanja) drži naučavanja o prirodnim zakonima koji se podudaraju s Božjim zakonima.
Svijet prirodno-pravno utemeljeni moral danas više ne razumije. Biblijski egzegeti sa svojim diferenciranim metodama izlaganja Svetog pisma spadaju u sveučilišnu teologiju. Inkvizicija ne diskutira o različitim interpretacijama: ona diktira što je tradicija.
Naposljetku, Kongregacija za doktrinu vjere ne priznaje normativnu snagu činjenica: čovječanstvo se ponaša na ovakav ili onakav način; Kongregacija zna da ono što jest, ne mora biti i ono što treba ili smije biti.
Zato stav biologa da je homoseksualnost ”varijacija”, ”igra prirode”, jedan od tolikih kojima priroda ”eksperimentira”, za doktrinu vjere nije relevantan.
I ako joj činjenično stanje sub specie aeternitatis (i vječnih istina) ne odredi stajališta, zato joj nisu ni bitne zaprepaštene reakcije iz svijeta, od onih na koje se odnosi njezino NE, od samih homoseksualnih parova koji su tražili (i u velikom broju, barem u Europi, Sjevernoj Americi i Australiji) i dobili crkveni blagoslov, jer su dušobrižnici imali razumijevanje i poštivali volju i odluku tih supružnika da žive u vjernosti i odanosti, sve dok ih smrt ne rastavi.
Ne može se reći da članovi Kongregacije nisu svjesni da svojim NE vezama istospolnih partnera diskriminiraju osobe. Kongregacija u svom ”odgovoru” nastoji uvjeriti da su svi bez iznimke stvoreni od Boga, otkupljeni i jednakog dostojanstva.
Kardinal Christoph Schönborn iz Beča, koautor Katekizma Katoličke Crkve promulgiranog 1993. godine, u intervjuu za biskupske novine Bečke nadbiskupije i biskupije Donje Austrije (u odlomcima objavljenim i u Hrvatskoj) napominje da ”baš nije sretan načinom na koji je Kongregacija istupila po delikatnoj temi poput ove. NE mu je odveć kategoričan i nemilosrdan.
Već se dugo naslućivalo da nisu u pravu oni koji Papu ”vide” kako Crkvu ”gura naprijed”, dok mu okoštala, tvrdokorna Kurija baca klipove pred noge, sabotira i osujećuje svaki napor da Crkvu približi realnom svijetu
No ja ne bih potpisala ono što javlja portal Bitno: da bečki kardinal podržava crkveni blagoslov. Schönborn je rekao da bi blagoslivljao, ”ako je molba za blagoslov iskrena”, ”ako se zaista radi o Božjem blagoslovu za zajednički životni put…” (kako će znati i biti siguran da su riječi doista iskrene?) onda im se blagoslov neće uskratiti.
To isto vrijedi, naglašava Schönborn i za slučaj da razvedeni i ponovno vjenčani katolici, traže blagoslov, jer crkveno vjenčanje ne mogu dobiti. Ključni dodatak: ”Ali o tome će se morati još diskutirati”. Kao da se do sada nije diskutiralo već dosta dugo.
Dakle, Schönborn nije odlučno protiv, no on nije ni nedvojbeno ZA. Tko poznaje bečkog nadbiskupa, zna da je sklon izbjegavati jednoznačne odgovore, on je, aristokrat po rođenju, više za diplomatska okolišanja nego za kategorične stavove.
Ne treba biti prorokom da bi se predvidjelo kako geslo Roma locuta – causa finita neće osujetiti daljnje rasprave i pospješivati otpor i neposluh ”prema bazi”.
Čak i od biskupa iz više zemalja stižu odrješite najave, da će – bez obzira na Roma locuta – postupati po savjesti (čitaj: učiniti to što im pastoralna mudrost nalaže).
”Crkve mogu blagoslivljati sve i svašta – kuće, stanove, aute, kućne ljubimce, blago… – a ne smiju blagoslivljati odluku dviju osoba na zajednički život – apsurd”, smatra generalni vikar biskupije Trier.
Rim se sve više udaljava od konkretnog života. A Kongregacija za doktrinu vjere će nastavljati zdušno demolirati samu sebe i Papin autoritet.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Recept za ophođenje s manama i grijehom u Crkvi
- Svetkovina Duhova za europski duh
- Tito i jugonostalgija – potrebno je aktivirati uzajamnost
- Luther za katolike
- 80-godišnjica proglašenja NDH: Teško je prihvatiti činjenice
- In memoriam: Uta Ranke-Heinemann (1927.-2021.)
- Dok je obitelj u nevolji, Glas Koncila se bavi ratom spolova
- Kruh i ruže: 100. obljetnica Međunarodnog dana žena
- Ženski glas u Crkvi – u Hrvatskoj samo preko muškog
- Pitanje eutanazije oko kojeg će se uvijek lomiti koplja
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.