Kukavičluk hrvatske Predsjednice

Početkom tjedna se raširila vijest o ”inicijativi” na temelju ideje do koje je došao mučitelj konja, ražalovani političar i momak s puškom koji je izvukao glavu na sigurno iz vukovarskog pakla ostavivši iza sebe nedužne civile na milost i nemilost agresora, dakle toga Branka Borkovića; hrabar neki čovjek koji je predložio izmjene zakona kako bi se u službenu vojnu uporabu uveo pozdrav ”Za dom – spremni”.

Kao dizenterijski proljev se raširila ta ”inicijativa”, pa se u ponedjeljak saznalo da uz otvoreno pismo akademika Josipa Pečarića predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović i predsjedniku HDZ-a Tomislavu Karamarku (hm, zašto samo njima ili baš njima predstaviti ideju da se Hrvatska ustašizira?!) kojim se podržava Borkovićeva ”sugestija” nalazi popis od cca 3200 simpatizera ustaštva (sada je to cca 3950) i da se među ”odličnicima” kočopere potpisi biskupa Valentina Pozaića i Vlade Košića, Josipa Šimunića, Zvonimira Šeparovića, Velimira Bujanca, Nikole Štedula i sličnih kreatura.

U utorak se pitalo gospođu Grabar-Kitarović što o tome misli i imali li stava, ali nje se nije čulo, već su pojedine redakcije (tportal, Hina, Večernji list…) dobile vrlo kratak i istovjetan e-mail koji je potpisao glasnogovornik hrvatske Predsjednice Luka Đurić, gdje je stajalo: ”Inicijativa je neozbiljna, neprihvatljiva i na razini provokacije”. Odnosno, kako je prenijela Hina, da ”iz Ureda Predsjednice poručuju kako je inicijativa toliko neozbiljna da ne zaslužuje službeno očitovanje”.

”Predsjednica nije otkantala inicijativu, već je to učinio njen Ured priopćenjem. Drugim riječima, KGK se nevješto skriva. Stati pred ljude i javno iznijeti nedvosmisleni stav o takvoj temi – e, pa za to je potrebno imati državničku viziju i osjećaj odgovornosti prema narodu koji ju je izabrao. A preduvjeti za takvo što su: znanje, dosljednost, intelektualni integritet i osobna hrabrost. Svega toga u KGK nema, pa šalje druge da obavljaju posao umjesto nje”

Nastao je tajac u ustašofilnim redovima, pa se opet oglasio Pečarić koji je tvrdio da je ”Za dom – spremni” (…) ”starohrvatski pozdrav čijim bi se uvođenjem njegovala hrvatska kultura i tradicija”. Napao je ne Predsjednicu, već njene suradnike. Pečarić je napisao da je reakciju na svoje pismo “pročitao s nevjericom” i da nije očekivao da će odgovor na njega doznati preko medija.

Poručio je predsjednici Grabar-Kitarović da izjava kako je inicijativa “neozbiljna, neprihvatljiva i na razini provokacije” govori više o ljudima njezina Ureda.

Pečarić je u reakciji napisao da se stječe dojam kako oni koji su tako odgovorili “čitaju hrvatsku povijest preko srpskih očiju”. Naglasio je da “ljudi u uredu hrvatske predsjednice ne smiju čitati hrvatsku povijest preko srpskih očiju”, te joj je uz odgovor poslao i tekst Eve Kirchmayer-Bilić. “Nadam se da će, pošto ga pročitaju, vaši savjetnici naučiti čitati hrvatsku povijest preko hrvatskih očiju”, zaključio je u odgovoru akademik Josip Pečarić. Tko je pak Eva Kirchmayer-Bilić? Profesorica je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i urednica u tjedniku Hrvatsko slovo.

U tom tekstu, među ostalim, stoji kako je usklik ”Za dom – spremni” povijesni hrvatski pozdrav, ”istinska i iskonska hrvatska poruka najdubljeg, najiskrenijeg i najpozitivnijeg naboja, zatiranog od onih koji nametanjem osjećaja krivnje Hrvatima, opravdavaju svoju agresiju te skrivaju stravične zločine svojih prethodnika i/ili predaka”.

Umjesto da, kako bi to sigurno učinili Stjepan Mesić ili Ivo Josipović, sama izađe pred potpisnike otvorenog pisma (pogotovo što među njima ima i članova Hrvatske biskupske konferencije) i ponovi neke od ideja kojima je osudila ustaštvo i NDH dok je boravila u Yad Vashemu u Jeruzalemu u srpnju, Kolinda Grabar-Kitarović se sakrila iza svoga glasnogovornika, pa je ”teret” prebacila na prilično nesposobnog Đurića. (Koji bi drugi iole kompetentan glasnogovornik tolerirao i dopustio da se od 20. srpnja, kada je najavljen put Predsjednice u Izrael, na mrežnim stranicama Ureda više ne pojavi ni jedna izjava i ni jedno priopćenje gospođe Predsjednice?).

Umjesto da, kako bi to sigurno učinili Stjepan Mesić ili Ivo Josipović, sama izađe pred potpisnike otvorenog pisma (pogotovo što među njima ima i članova Hrvatske biskupske konferencije) i ponovi neke od ideja kojima je osudila ustaštvo i NDH dok je boravila u Yad Vashemu u Jeruzalemu u srpnju, Kolinda Grabar-Kitarović se sakrila iza svoga glasnogovornika, pa je ”teret” prebacila na prilično nesposobnog Đurića

Želio sam odmah (jučer) ostaviti traga ovome skandalu, pa sam u dnevnom tweetu na našem portalu objavio u maksimalno dopuštenih 140 znakova sljedeće: ”Predsjednica nije osudila ustašovanje biskupa i akademika, ali je otkantala prijedlog da se u oružanim snagama pozdravlja ‘Za dom – spremni’.”

Dakle, moja je namjera bila istaknuti da je Kolinda Grabar-Kitarović izbjegla konfrontaciju. Kako se moj dnevni tweet prenosi na mom Facebook zidu, zaredali su se komentari i tako je jedan prijatelj s pravom napisao sljedeće:

”Predsjednica nije otkantala inicijativu, već je to učinio njen Ured priopćenjem. Drugim riječima, KGK se nevješto skriva. Stati pred ljude i javno iznijeti nedvosmisleni stav o takvoj temi – e, pa za to je potrebno imati državničku viziju i osjećaj odgovornosti prema narodu koji ju je izabrao. A preduvjeti za takvo što su: znanje, dosljednost, intelektualni integritet i osobna hrabrost. Svega toga u KGK nema, pa šalje druge da obavljaju posao umjesto nje.”

Da, točno tako, svjedočili smo kukavičluku ili kompromiserstvu hrvatske Predsjednice.

Možda je i to razlog što KGK uporno odbija na hrvatskom jeziku i u pisanoj formi na službenim stranicama Ureda objaviti kompletan sadržaj govora kojim je u Yad Vashemu osudila ustaštvo i NDH. Nakon mojih prozivki su na jedvite jade pristali objaviti snimak toga govora na engleskom. Veći dio naših građana ne poznaje taj jezik ili ako natuca nešto engleskog, nije u stanju procijeniti što je točno Predsjednica rekla, što je naglasila i što otkriva njen govor tijela i lica.

Budući da imamo kukavicu za šeficu države, osobu koja se ne bi željela zamjeriti izravno domaćoj ustašiji, moramo još jednom (i u tome se nećemo umoriti) pojasniti očite stvari, već dosta puta objavljene.

Nama se neće moći pripisati perverzija, jer mi ne osuđujemo ustaštvo pro forma dok istovremeno, kao što to radi novinar Večernjeg lista Zvonimir Desport (koji ismijava Pečarića i društvo), zarađujemo na knjigama u kojima se reklamiraju ustaštvo i ustaška vojska.

”Povijesna teza” najčešće se ”argumentira” operom ”Nikola Šubić Zrinski”, ideološki i mitološki važnoj točki hrvatske kulturne baštine, koju je napisao Ivan Zajc krajem 19. stoljeća. No prava istina je, objašnjava za DW povjesničar dr. Hrvoje Klasić, da je ZDS kao pozdrav uveden tek utemeljenjem fašističke ustaške Nezavisne Države Hrvatske te da je riječ o ekvivalentu njemačkog Sieg Heila

Ustaški pozdrav ”Za dom – spremni” gotovo je izašao iz ilegale u Hrvatskoj. Njegove pobornike ne brine teret koji nose te tri riječi, a sebe često smatraju pokretom otpora aktualnoj lijevoj vlasti. Činilo se da je međunarodni incident koji je izazvao bivši nogometaš i reprezentativac Joe Šimunić gotovo zaboravljan, kao i rasprave koje je tada pokrenuo, ali nisu, nažalost.

”Dio javnosti uzvraća da je riječ o nedomoljubnoj inicijativi koja može samo štetiti naciji i državi, no teško je ne primijetiti da je akronimska varijanta ozloglašenog pozdrava (ZDS), sveprisutna u internetskom komuniciranju pa čak i u komentarima posjetitelja Facebook stranica najviših državnih institucija i predstavnika vlasti. Oni koji se njime koriste tvrde da je riječ o povijesnom hrvatskom pozdravu. Svoje će teze pojačati s bujanjem četništva u Srbiji, Šešeljevim divljanjem i pokušajem rehabilitiranja Draže Mihajlovića; ne shvaćajući da je na taj način Hrvatska propala još jedan krug dublje u spirali gotovo pa komplementarnih nacionalizama raspirenih na području bivše Jugoslavije”, napisao je Siniša Bogdanić, novinar Deutsche Wellea.

”Povijesna teza” najčešće se ”argumentira” operom ”Nikola Šubić Zrinski”, ideološki i mitološki važnoj točki hrvatske kulturne baštine, koju je napisao Ivan Zajc krajem 19. stoljeća. No prava istina je, objašnjava za DW povjesničar dr. Hrvoje Klasić, da je ZDS kao pozdrav uveden tek utemeljenjem fašističke ustaške Nezavisne Države Hrvatske te da je riječ o ekvivalentu njemačkog Sieg Heila.

”Pozivao sam sve one koji šire laži da pokažu jedan jedini dokaz. To je lako provjeriti. Libreto je svima dostupan. ZDS u toj operi ne postoji, kao što nije nigdje zabilježeno da je netko prije na taj način pozdravljao”, kaže Klasić i dodaje da građani rijetko razmišljaju što im se u vezi s tim pitanjem servira.

Usto navodi još jedan poklič, često korišten na nogometnim tribinama – ”U boj, u boj za narod svoj!” I on se pripisuje navedenoj operi, no u libretu ga nema. Takav stih postoji samo u pjesmi srpskog autora Jove Jovanovića Zmaja ”Bojna pesma”. To je pjesma iz 19. stoljeća koja govori o oslobađanju Srba od Turaka. No na utakmicama se nakon ”U boj, u boj za narod svoj” izvikuje ”Ubij, ubij Srbina”, što pokazuje indiferentnost prema činjenicama, ali i na koji se dio povijesti referiraju oni koji viču ZDS.

Hrvatska Predsjednica do sada nije pokazala potrebnu zrelost, ni političku mudrost, ni državnički talent. Kao kakva posvuduša i sponzoruša ona će se sutra opet baciti u zagrljaj ustašofila, osobito ovih crkvenih, kao da se ništa nije dogodilo, kao da su joj nono i nona bili adjutanti Maksa Luburića u Jasenovcu i Gradiški Staroj

Zaključno, predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, koja je smatrala važnim imenovati čak i posebnu savjetnicu za pitanje holokausta, trebala bi pokazati da nema dva diskursa: jedan za ”židovske uši” i drugi za ”po doma”. Pružila bi najbolji primjer i poslala bi najbolju poruku kad bi napustila svaku utakmicu i situaciju na kojoj se vikne ”Za dom – spremni” i ”Ubij, ubij Srbina”.

Ali tu smo kod dileme koja se javlja kod mojeg prijatelja: je li Kolinda Grabar-Kitarović osoba od integriteta i formata ili nije? Ima li viziju i osjećaj odgovornosti ili samo papagajski ponavlja frazetine koje je čula od Franje Tuđmana i koje reciklira?

Hrvatska Predsjednica do sada nije pokazala potrebnu zrelost, ni političku mudrost, ni državnički talent. Kao kakva posvuduša i sponzoruša ona će se sutra opet baciti u zagrljaj ustašofila, osobito ovih crkvenih, kao da se ništa nije dogodilo, kao da su joj nono i nona bili adjutanti Maksa Luburića u Jasenovcu i Gradiški Staroj.

Još tekstova ovog autora:

• U Kutlešino doba saznat ćemo opstaje li ili nestaje Hrvatska
• Gušenje Palestinaca u Jeruzalemu
• Izražavam solidarnost žrtvama pedofilije u riječkoj crkvi
• Stepinac, katolički kler i njihov odnos prema NDH (4)
• Porfirije Perić i njegovi neprijatelji
• Crkva mora dekontaminirati ”blajburške” komemoracije
• Nakon pokolja u Srbiji: Porfirijeva autokritika za oporavak društva
• Bozanić me prevario, ali ću Kutleši svejedno vjerovati
• Na strani sam Ognjena Krausa, a manje Milorada Pupovca
• Razgovaram s Vladom Gotovcem o nama i našoj ”eliti”

» Svi tekstovi ovog autora