Ana i Otto Raffai
Pokojni profesor Ivan Golub, koji nam je predavao dogmatiku jednom prilikom nam je pričao sljedeće: kad je bio rektor sjemeništa Katoličkog bogoslovnog fakulteta, kaže, obratilo mu se nekoliko bogoslova, s pritužbom, kako neki njihovi kolege gledaju djevojkama koje imaju mini suknje, noge. Kaže Golub da im je odgovorio kako to nije najveći problem. Po njegovom mišljenju, veći je njihov problem taj što ih nešto goni da cinkare one koji navodno gledaju curama noge.
Sjetili smo se ove priče povodom medijskog ”cipelarenja” naše prijateljice i mirovno angažirane svećenice Melanie Ivančević ovih dana u medijima.
Zaista je za zapitati se, kako to da na društvenim mrežama vojujućih katolika, toliko strasti isijava oko kratke suknje mlade (i lijepe) evangeličke svećenice. A nigdje od istih srčanih vjernika nema misli, komentara, ideja vezanih uz samu ljetnu školu ili točnije Mediteranske teološke susrete.
Naime, koliko je nama poznato (a pratimo medije i domaće i strane) ovi teološki susreti su nešto jako vrijedno (ako ne i najvrijednije) u Hrvatskoj, a i šire kada je riječ o popularizaciji suvremene teološke misli. Budući da više nismo ni studenti ni doktorandi teologije, nismo sudjelovali izravno u programu.
Sud o ovom teološkom susretu donosimo na temelju čitanja intervjua predavača (portal polis.ba), na temelju onoga što znamo o predavačicama i predavačima koji su sva tri puta (dva puta u Dubrovniku, sada u Lovranu) počastili okupljeni auditorij predavanjima.
Konačno, sud o ovoj izuzetno vrijednoj crkvenoj inicijativi donosimo i na temelju tema koje su do sada izabrane: aktualne, stručno obrađene, što bi se reklo teološka poslastica za sve koje zanimaju teme na susretištu teologije, vjere i društva, politike, prijepora suvremenog svijeta.
Da je tome tako, svjedoči i ova buka oko odijevanja evangeličke svećenice.
Zar nije ta galama zoran primjer aktualnosti teme o odgovornosti za javnu riječ? Zar nije cijela priča skuhana od manipulacije slikom i tekstom, a nadasve neznanjem svih onih koji se iščuđavaju nad kolarom oko ženskog vrata?
I umjesto da razgovaramo o predavanjima, na primjer, Marianne Heimbach-Steins, vrsne teologinje iz Münstera ili Cyrila Hovoruna, donedavnog aktivnog suradnika u Moskovskoj patrijaršiji ili Vukašina Milićevića, perspektivnog pravoslavnog teologa iz Beograda, mi se zabavljamo duljinom suknje jedne svećenice.
Jadno.
Jadno to više što je ista tema, kako žena nosi ili ne nosi majice i bretelice, zabavila jednog saborskog zastupnika (koji pretpostavljamo također redovno ide na svete mise) te je tim modnim detaljima pokušao vrijeđati svoju saborsku kolegicu iz koalicije Možemo!.
Ovo poklapanje tematike odijevanja žena uvezano s vrijeđanjem istih (sad po rodnoj sad po religijskoj osnovi) nije, po našem mišljenju, samo slučajna koincidencija.
Ona je skica konteksta u kojem se odvijaju ovogodišnji Mediteranski susreti, to je kontekst u koji ova ljetna škola pokušava unijeti, uvući, dovući nešto zraka u žabokrečinu mizogino patrijarhalnih banalnosti nasilja. Pri tome je svaki od tih pokušaja feministička teologija ako feminizam razumijemo kao oslobođenje od banalnosti nasilja u ime patrijarhata, oslobođenje za sve, ne samo za žene.
Kao žene, kao muškarci koji su pogođeni zbog tretmana žena u ovim primjerima predlažemo da nas, umjesto u noge, pogledate u oči i prepoznate koje ljepote i koje mudrosti one kriju.
Govorim iz iskustva, iskustva susreta upravo s ovim i s drugim ženama i svim ljudskim bićima koji se prepoznaju u otporu mizoginom olakom vrijeđanju žena.
Da nas pogledate u oči koje su odsjaj duše i da prepoznate kako smo upravo takve pametne i lijepe stvorene na Božju sliku i priliku.
Grubost i sirovost primjedbi o ženskom odijevanju, samo su trag sirovosti i neosviještenosti onih koji govore. Uvrede govore o onima koji vrijeđaju, ne o ljudima koji su predmet podcjenjivanja.
Možda, pogled u oči umjesto u noge, da novu perspektivu, iscijeli od grubosti i sirovosti mizoginih poruka. Možda se oni koji vrijeđaju postide, možda dožive trenutak koji zovemo metanoia, promjena pameti.
U tom smislu je feminizam koji zastupamo feminizam – oslobođenje za sve.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Što nakon Praga? U Rimu će biti još napornije
- Feminizam je za sve – fundamentalizam ni za koga
- Iranska instrumentalizacija vjere u borbi za očuvanje vlasti
- Tko to smije ne mrziti Putina?
- Sinodalni put – jer drugog puta nema
- Deveti tjedni IZBJEGLICAma! – prilika za popravni ispit
- Sve su puške tuđe – sve su žrtve moje
- Mogli bismo raspraviti o ljubavi prema neprijatelju
- Ukrajinska kriza je praćenje proizvodnje rata uživo
- U novoj 2022. – želimo vam građanske hrabrosti
