Ne reci da nemamo ništa

Madeleine Thien (Vancouver, 1974.) kći je malezijsko-kineskih useljenika u Kanadu i autorica zbirke pripovijedaka Simple Recipes (2001.), koja je osvojila čitav niz kanadskih književnih nagrada, te triju romana.

Roman Certainty (2006.) donio joj je Nagradu za prvi roman Amazon.ca, a romanom Dogs at the Perimeter (2011.) ušla je u uži krug za Berlinsku međunarodnu književnu nagradu 2014. i osvojila LiBeraturpreis na Frankfurtskom sajmu knjiga 2015. Međunarodni uspjeh postiže romanom Ne reci da nemamo ništa (2016.), koji je ušao u uži izbor nagrade Man Booker.

Proze Madeleine Thien prevedene su na dvadeset pet jezika, a eseje je objavljivala u časopisima Granta, The Guardian, The Financial Times i Five Dials, Brick te na Al Jazeeri. Njezina pripovijetka “Svadbena torta” ušla je 2015. u uži krug za prestižnu EFG nagradu Sunday Timesa za kratku priču. Živi u Montrealu.

Ne reci da nemamo ništa veličanstveno je ispripovijedana priča o Istoku i Zapadu, hipnotička saga o glazbi i tišini, koja je Madeleine Thien pretvorila u književnu zvijezdu.
Odlučna da od krhotina sjećanja i obiteljske povijesti sastavi lik davno nestaloga oca, mlada Kanađanka kineskog podrijetla Li-ling morat će zaroniti u more priča; krenuti putem koji od živopisnih čajana iz doba uspona Mao Ce-tunga, kroz gradove u previranju i pustinjska prostranstva vodi do svojega tragičnog vrhunca – krvavo ugušene studentske revolucije na pekinškom Trgu nebeskog mira 1989. Prateći isprepletene sudbine dviju obitelji kineskih glazbenika – onih koji su pokušavali preživjeti Maovu kulturnu revoluciju i njihove djece, koja su gorke plodove povijesti ubirala još dugo, na raznim stranama svijeta – Madeleine Thien s mnogo je humora i ljepote, srčano i sa zadivljujućim razumijevanjem napisala roman o ljubavi i izdaji, o snazi i privrženosti u najtežim vremenima. Ne reci da nemamo ništa intimna je i duboko politična knjiga, nezamjenjivo ukorijenjena u Kinu, ali još više – u glazbu ljudskog postojanja.

“Proza Madeleine Thien nalik je na simfoniju; motivi se ponavljaju i prepleću, i svoj krešendo nalaze u događajima iz 1989. Jezik i glazba postaju sredstvo kojim se nadvladava ideologija. Hrabar i dubok, ovaj roman svjedoči o razdoblju čija se prava povijest još uvijek osporava.” – Observe

“U središtu ove ambiciozne sage o totalitarnoj Kini stoje glazba i glazbenici progonjeni tijekom Maove kulturne revolucije… razdoblja u kojemu je klasična glazba morala preživljavati u tajnosti, kao zabranjena ljubav.” – Sunday Times

“Veličanstvena meditacija o jeziku i sjećanju koja se proteže kroz pola stoljeća povijesti Kine.” – Guardian

“Ne reci da nemamo ništa postavlja neka od bezvremenih književnih pitanja: koga volimo i kako nas ljubav prema umjetnosti, prema drugima i prema sebi samima održava živima, kao pojedince i kao zajednicu, pred prijetnjom genocida. Predivan hommage glazbi i ljudskom duhu.” – iz obrazloženja žirija nagrade Scotiabank Giller Prize

“Zavodljivo… Velika saga koja se odmotava kao svila… Virtuozno.” – The New York Times

“Posredovati emocionalnu dubinu u književnom je tekstu postignuće, ali uspjeti u tome ovako elegantno zadivljujuće je… Ne reci da nemamo ništa podsjeća nas na to što fikcija može učiniti za istinu.” – New Statesman

***

Naslov: Ne reci da nemamo ništa
Autorica: Madeleine Thien
Nakladnik: Fraktura
Godina izdanja: 03/2020
Uvez: Tvrdi
Bros stranica: 431
ISBN: 978-953358210-8

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Porfirije: Upalimo molitvenu sveću za stradale u Vukovaru
• Masakr nad Romima i Sintima u Hrastini 1945. godine
• U Europi 20 milijuna djece živi u siromaštvu
• Odjeci i misao vjere Josipa Turčinovića
• Poziv novinarima i urednicima da poštuju bol obitelj Krešić
• Novinari Slobodne Dalmacije traže ostavku glavne urednice
• HND: Uredništvo Slobodne Dalmacije treba dati ostavku
• Documenta: Milanović bez razumijevanja za žrtve ratnih zločina
• Osobni asistenti izuzetno su važni, ali u svemu diskriminirani
• Fotografija i sjećanje: novi pristupi kulturi sjećanja

» Svi tekstovi ovog autora