Hoće li to biti Parada ponosa ili još jedan dokaz hrvatske raspolućenosti uz zakrvljene poglede onih “s druge strane” svjetonazorno/ideološkog rova? Pitanje, odnosno tema oko koje se već tjednima lome koplja ne odnosi se, naravno, na neki ovoljetni gay pride koji bi se održao na nekoj novoj “hostilnoj lokaciji” poput Sinja – iako, bi, uzgred rečeno to imalo smisla jer alkarski su “momci” odavno izašli iz ormara i ponosno paradiraju uz svoje jahače – već na mimohod u povodu proslave 20. obljetnice Oluje.
Zacijelo nema kome nije dokuferilo prepucavanje između Pantovčaka i Banskih dvora, koje je kao sporedni proizvod javnosti pod nos gurnulo i apsurdnu činjenicu da pojma nemamo ni tko nam je vrhovni zapovjednik u ratu, a tko u miru, niti čija je riječ, kad je vojska u pitanju, glavna.
Još jedna, ne samo marginalna već apsolutno nebitna tema, žestinom obračuna, polemika i političkih prepucavanja, potvrdila je da su nam i Ustav i zakoni u tumačenjima “nadležnih” rastezljivi poput žvakaće na suncu. Ili da i dalje životarimo u pravoj pravcatoj “zoni sumraka” u kojoj je svaka pizdarija kojom bi se skrenula pažnja sa suštinskih problema – itekako moguća
Još jedna, ne samo marginalna već apsolutno nebitna tema, žestinom obračuna, polemika i političkih prepucavanja, potvrdila je da su nam i Ustav i zakoni u tumačenjima “nadležnih” rastezljivi poput žvakaće na suncu. Ili da i dalje životarimo u pravoj pravcatoj “zoni sumraka” u kojoj je svaka pizdarija kojom bi se skrenula pažnja sa suštinskih problema – itekako moguća.
Prepucavanje oko mimohoda je to apsurdnije ako se znade u kojem nam je stanju vojska i što bismo mi to – a da se ni ne zapitamo kome i čemu – tog obljetničarskog nadnevka trebali pokazati. Pa nismo mi Rusi od čijeg se arsenala pokazanog na moskovskoj paradi “usereš ko grlica”, niti Ameri zbog čijih se dronova bacaš u najbliži jarak i kad ti nad glavom lete vrapci.
Šta to mi uopće imamo? Avione koji lete uz pomoć “red bulla”, tehniku koja je stigla iz NATO-ovih rashodovanih viškova, prebojenu starudiju iz militarističkog “Caritasa”, borbena vozila bez topova, šuplje cijevi raketa pozajmljene iz zalihe rekvizita Jadran filma?
O.K., zacijelo pretjerujem, no zna li se da godinama – a posebice otkad se na Pantovčak uselila borbena NATO-ova službenica – kukamo kako nam je ratna tehnika u banani, zračne snage u remontu, a ratna flota debelo inferiornija onoj turističkoj iz Krila Jesenica, logično je zapitati se čemu taj jad i bijedu uopće i pokazivati.
A i zašto bi? Zar toga svečanog dana “ponosa i slave” nisu dovoljni veterani, ratne zastave gardijskih brigada pa – ako ćete – na labudicama štogod od preživjelog ratnog stroja ukoliko im već nije ruzina posve pojela gusjenice i izjela cijevi.
Zar ne bi bili dovoljni ordenjem okićeni generali-poduzetnici koji su nakon Oluje postali milijunaši ili, pak, vojskovođe predvođeni, recimo, admiralom u miru Domazetom Lošom – tim genijalnim teoretičarom zavjere – koji bi ovom prigodom svim vjekovnim i budućim neprijateljima Hrvatske odlučno mogao pokazati zube? Bilo bi to svakako jeftinije, efektnije, a i – zabavnije.
O.K., zacijelo pretjerujem, no zna li se da godinama – a posebice otkad se na Pantovčak uselila borbena NATO-ova službenica – kukamo kako nam je ratna tehnika u banani, zračne snage u remontu, a ratna flota debelo inferiornija onoj turističkoj iz Krila Jesenica, logično je zapitati se čemu taj jad i bijedu uopće i pokazivati
Posebice kad bi se u ratnim uniformama pojavili i bojovnici iz “umjetničkih satnija” koji su vojevali ljuti boj po festivalima nimalo zabavnih melodija ili kramarili u dijaspori, veselo marširajući uz evergreenove iz ranih devedesetih, poput “Rodila me majka Hrvatica”.
Ili, recimo, da se u mimohodu pojave hrvatske povijesne postrojbe. Alkarima & momcima je to “piece of cake” jer oni su – i u godini kad ne slave jubilej – sveprisutni. No bilo bi to lijepo iskustvo za trombunjere, husare, gradske straže, gardiste svih boja i vrsta, sokolaše, mušketire, samostreličare, banderijere, graničare, kumpanjole…
Za cijelu tu škvadru razvijenih šarenih barjaka, u povijesnim odorama pseudooperetnog štiha, isukanih mačeva i usukanih brčina. Bilo bi još zanimljivije kad bi se pod kapu “povijesnih postrojbi” uguralo i one povijesne iz Drugoga svjetskog rata, pa da uz strojev korak rame uz rame, odmah nakon bjelovarskih graničnih husara, Keglevićevih stražara i osječke počasne garde Hrvatskog sokola, gaze pripadnici domovinske vojske.
Točnije, vojski koje su se borile u domovini i za domovinu. Pa da ulaštenih kaciga i šeretski nakrivljenih titovki, pod punom ratnom spremom, svježe patinanih čizama i očetkanih opanaka zajedno marširaju domobrani, ustaše i partizani. Kakav bi to tek prizor bio!
Uostalom, ova bi se opcija baš lijepo uklopila u dominantnu hrvatsku političku temu koja mori, muči i cijedi sve intelektualne kapacitete aktualnih političkih elita. Kao simboličan nazivnik za sve one za budućnost zemlje krucijalne rasprave o Bleiburgu kao simbolu hrvatskog stradalništva, sudbini zagrebačkog Trga Maršala Tita ili povijesnom starom hrvatskom pozdravu tako omiljenom među navijačima na stadionskim okukama.
Zanimljivije kad bi se pod kapu “povijesnih postrojbi” uguralo i one povijesne iz Drugoga svjetskog rata (…) Točnije, vojski koje su se borile u domovini i za domovinu. Pa da ulaštenih kaciga i šeretski nakrivljenih titovki, pod punom ratnom spremom, svježe patinanih čizama i očetkanih opanaka zajedno marširaju domobrani, ustaše i partizani. Kakav bi to tek prizor bio!
Sprdam li se? Naravno. No svi koji nas mjesecima gnjave besmislenim sporenjima, svađama i otvorenim sukobima, sprdaju se još i više. Uz ne baš bezazlene posljedice. Jer tijekom svih tih silnih rasprava, politikantskih podmetanja, hvatanja političkih poena gdje god se stigne, ljutih dopisa koji su se – poput baražne paljbe – razmjenjivali između sučeljenih strana, fibra je polako, no sigurno rasla. I ušla u crveno.
Dokaz tome je i priopćenje Zbora udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojba (ZUV HGP) u kojem se proziva Milanovićevu Vladu zbog nakane da “izvodi vojsku na ulicu bez odobrenja vrhovne zapovjednice”. Što je, vele, ni manje ni više nego “pripremna vježba za državni udar pod krinkom mimohoda”.
A to već nije zajebancija. Jer ako u stožernoj veteranskoj udruzi doista misle da se priprema državni udar, nije li to možebitna repriza mobilizacije famoznih “berača oraha”, odnosno poziv da se na novu ljutu ranu hitno stavi još ljuća trava.
Uz onu staru poruku sa zidova popraćenu ušatim U koja je, onako hrvatski pismeno, zlokobno prijetila “opečemo u oluje”.
(Prenosimo s portala Slobodne Dalmacije).
Još tekstova ovog autora:
- Zašto je Hrvatska postala ”second hand” država
- Sipino crnilo, zvijezda i… još jedan dim
- Nakon Gospe od Kauflanda, Split će dobiti i Gospu od parkirališta
- Ni Tuđman ni Kuharić ne bi dozvolili ovakvu Hrvatsku
- Jesmo li neovisni ili samo – slobodni
- Verbalni delinkvent opasnih namjera
- Da li se sve svodi na križanje prije jedenja pizze?
- Kako otkriti tko je loš, a tko dobar Hrvat
- Duševnost i bezbožnost hrvatskog identiteta
- Hod za pravo na život Thompsona
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.