Kad smo već bili uvjereni kako nam s premijerom nešto nije u redu, kako je obolio od nečega što se manifestira kao “perceptivna sljepoća”, kako oporba i običan narod dobro vidi nešto što on, eto, uopće ne uočava, u javnosti prozivani ministri srušeni su k’o domino kockice. Andrej Plenković pouzdano nije slijep i gluh, samo se ponekad pravi glup i nevješto glumata da ne razumije što ga novinari u stvari pitaju.
Nijem ili po narodski mutav – nikad nije.
Prije hinjene “perceptivne obrane”, kad su javno iznesene ozbiljne zamjerke ministrima što su onda preko noći bez milosti otpadali, pokušavao je nakratko gnjev javnosti preusmjeriti, izbjeći posljedice tvrdnjom da novinari, oporba i njihovim stavovima i insinuacijama otrovana javnost boluju od opasnih “perceptivnih varki”.
Želio je sve oko sebe uvjeriti da vidimo utvare. Baba Roge. Demone kojih u realnosti nema. Tvrdio kako je sve to umjetno izazvana fatamorgana osmišljena sa svrhom umanjenja briljantnih rezultata Vlade koju vodi ili pak da obični ljudi pušu na hladno zbog negativnih iskustava s onim bivšim HDZ-om s kojim valjda, htio nas je uvjeriti, on, njegovi ministri i rukovodstvo vladajuće stranke nema dodirnih točaka
Želio je sve oko sebe uvjeriti da vidimo utvare. Baba Roge. Demone kojih u realnosti nema. Tvrdio kako je sve to umjetno izazvana fatamorgana osmišljena sa svrhom umanjenja briljantnih rezultata Vlade koju vodi ili pak da obični ljudi pušu na hladno zbog negativnih iskustava s onim bivšim HDZ-om s kojim valjda, htio nas je uvjeriti, on, njegovi ministri i rukovodstvo vladajuće stranke nema dodirnih točaka.
Svi, međutim, znamo kako je korupcija, nepotizam, stranačko i rodijačko pogodovanje, netransparentno bogaćenje preko noći drugo ime za Hrvatsku demokratsku zajednicu. Jedino što je kod te stranke vjerodostojno “za sve generacije” jest da se njezini visokopozicionirani dužnosnici znaju (“zna se”) obogatiti kroz jedan ili dva mandata k’o krezovi.
Iza ovih naših krezova ne ostaju hramovi poput Artemidinog, već tuga, jad, siromaštvo, iseljavanje – pustoš bez kraja i konca.
Dugo je vremena hrvatski premijer odbijao prihvatiti bilo kakvu krivicu ljudi koje je sam kao mandatar odabrao za najbliže suradnike. Nije dopuštao novinarima, već od Agrokora na ovamo, ni da spominju, a kamoli propituju barem moralnu krivicu ljudi koji su kreirali zakone i propise tako da se sami od njih najviše okoriste. Za “borgovce” i dan-danas tvrdi da su otišli maltene nevini kao bebe samo zbog pritiska i novinara koji su pokrenuli lavinu insinuacija u javnosti.
Upravo moralni propusti, tvrdio je svojevremeno Karl Jaspers koji se bavio pitanjima krivnje, čine temelj, bazu iz koje se gotovo u pravilu rađa politička krivica i zločin. Sitni propusti, “konformizam, jeftina opravdanja, neprimjetno pospješenje nepravdi, pridonošenje stvaranju javne atmosfere koja zamućuje jasno viđenje stvari – čini zlo mogućim.”
Upravo moralni propusti, tvrdio je svojevremeno Karl Jaspers koji se bavio pitanjima krivnje, čine temelj, bazu iz koje se gotovo u pravilu rađa politička krivica i zločin. Sitni propusti, “konformizam, jeftina opravdanja, neprimjetno pospješenje nepravdi, pridonošenje stvaranju javne atmosfere koja zamućuje jasno viđenje stvari – čini zlo mogućim”
Ostavlja posljedice koje su preduvjet političke krivnje za događaje i prilike što slijede tvrdio je ovaj, odavno pokojni heidelberški psihijatar i filozof, koji se svojevremeno, ranih četrdesetih, javno suprotstavio nacionalsocijalizmu usprkos prijetnji odvođenja u koncentracioni logor.
Hrvatska demokratska zajednica i svi oni koji je podržavaju i simpatiziraju tako da su uvijek spremni praštati lopovluk i grijehe vladajućih time ostaju vječno vezani za političku neslobodu i nespremni za odgovornost. Posljedice trpimo svi.
Ostajanje, primjerice, ministra Kujundžića u Vladi usprkos činjenici da su dugovi prema veledrogerijama nagomilani, a kadrovska pustoš vlada bolnicama i ambulantama apsolutno je nerazumljivo – tim više ako je negativna percepcija javnosti glavni uzrok odlaska po Plenkoviću “anđeoski” nevinih ministara. Kujundžić kriv, ako ništa drugo, a ono po zapovjednoj liniji, a ostaje.
O tome kako javnost percipira za sada jedinu potencijalnu kandidatkinju HDZ-a za predsjednicu nećemo ni govoriti. Uplašena je do komičnosti s dva-tri Face i TV istupa Miroslava Škore i juriša iz pogreške u pogrešku.
Bećarski šarmer i bivši stranački kolega Kolinde Grabar-Kitarović, kojeg simpatizeri, k’o uostalom i pokojnog Tuđmana, vole provincijalno nazivati doktorom, otvorenim desničarenjem utjerao joj je strah u kosti.
Zanimljivo kako Ivo Josipović, primjerice, nikad za njih nije bio doktor, mada mu je znanstvena karijera bila zasigurno impresivnija od obje ove spomenute. Slično je i s Vesnom Pusić. Doktor si valjda samo ako u bordo futrolu, uz diplomu doktora scientie, smjestiš i iskaznicu HDZ-a.
Predsjednica prima gradonačelnika Vukovara Penavu netom nakon njegove neprimjerene reakcije na odluku Ustavnoga suda. Trabunjaju o nezaraslim ranama. Daje, dakle, podršku netalentiranom lokalnom čelniku i njegovoj destruktivnoj politici koja tjera vukovarsku mladost izvan zemlje, jer ih takvi poput Predsjednice i Penave godinama svode na samo jednu dimenziju, onu nacionalnu. Jednu koja vida i onu drugu nepoželjnu koja, kakti, ćirilicom produbljuje rane
Elem Predsjednica se rastrčala ljetu i vrućinama usprkos diljem Lijepe Škorine, ali i inozemstva. Slika se s dječicom na užas pravobraniteljice i roditelja. Djeca daju izjave u kamere jesu li ili ne uzbuđena što su je vidjeli uživo (samo štafeta nedostaje i Jakov u Jovankinoj brokatnoj haljini da slika bude potpuna).
Hrvatska dječica daju izjave domaćim TV stanicama, a Predsjednica u žaru kampanje koja to nije – švicarskim. Jednako nepromišljeno i infantilno govori. Tvrdi da je mrva nasilja policije prema imigrantima normalna jer nelegalno prelaze granicu.
Prima gradonačelnika Vukovara Penavu netom nakon njegove neprimjerene reakcije na odluku Ustavnoga suda… Trabunjaju o nezaraslim ranama.
Daje, dakle, podršku netalentiranom lokalnom čelniku i njegovoj destruktivnoj politici koja tjera vukovarsku mladost izvan zemlje, jer ih takvi poput Predsjednice i Penave godinama svode na samo jednu dimenziju, onu nacionalnu. Jednu koja vida i onu drugu nepoželjnu koja, kakti, ćirilicom produbljuje rane.
Sramoti nam zemlju i u zemlji i izvan nje. Ili je i to samo “perceptivna varka”, novinarska iluzija – ako i jest varka, može li i uz nju ići ostavka.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ ŽIRO RAČUN: HR8923600001102715720, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA O RAČUNU KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Njihov i naš nacionalizam – dva brata uboga
- Kako je biti Rom u Hrvatskoj?
- Kičmanovići u akciji: Osuđeni na lektiru
- Tajne službe i javne tiranije
- Oteto uvijek, baš uvijek prokleto
- Tajne službe i javne tiranije
- Mirotvorci će umrijeti prvi
- Zvijezda bi pjevala na Pantovčaku
- Kasno Andrej na Sutjesku stiže …
- Nogom na srpski jezik
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.