Dražen Ciglenečki
U e-mail prepisci potpredsjednice Vlade Martine Dalić i njezinih savjetnika prilikom izrade lex Agrokor svakako ima zanimljivih i sočnih detalja. Ali, premijer Andrej Plenković bio je potpuno u pravu kad je, dok nije počeo tvrditi da baš nije čitao tu korespondenciju plasiranu u Index.hr, govorio da u tome nema ništa novog. Nema tu ničeg novog za javnost, a pogotovo ne za Plenkovića.
Novinari su još tijekom pisanja tog zakona za posrnuli koncern Ivice Todorića znali da u Banske dvore, kod Martine Dalić, dolaze ljudi poput Ante Ramljaka i Tomislava Matića iz tvrtke Texo Management. Premijeru, naravno, takvo što sigurno nije moglo promaknuti.
Zatim je u studenom prošle godine Ramljak, u ulozi izvanrednog povjerenika u Agrokoru, sam objavio da je njegovu bivšu firma angažirala strana konzultantska kuća Alix Partners, koju je on prethodno odabrao. Plenković je barem u tom trenutku, ako već ne ranije, doznao kako se barem jedan savjetnik njegove potpredsjednice ugradio u Agrokor.
Prije tri i pol mjeseca hrvatski građani dobili su i informaciju koliko je Texo Management zaradio na taj način, riječ je o milijunima kuna. Pa ipak, predsjednik Vlade je, nakon što je tjednima razmišljao što učiniti, iznudio samo Ramljakovu ostavku.
Neki je dan potpredsjednica Vlade konstatirala da nije vodila privatni projekt, već joj je u Vladi bila dodijeljena zadaća te je ”radila u suradnji, dogovoru, političkom kontekstu dvaju političkih partnera”
Odbacio je inicijativu parlamentarne oporbe za opoziv Martine Dalić. Pritom se i lagano sprdao s opozicijom, koja je u svojem zahtjevu za izglasavanje nepovjerenja potpredsjednici Vlade napisala da je Peruća rijeka, i poručivao im trijumfalistički da će opet izgubiti.
Ljutio se Plenković na SDP i ostale oporbene stranke da mu ovakvim inicijativama samo ”oduzimaju radno vrijeme, elan i energiju”. Nije mu, dakle, smetalo što su se neformalni savjetnici Martine Dalić, izabrani po pitaj Boga kojim kriterijima, rekordno brzo obogatili novcem Agrokora.
Uostalom, ponovimo, za Plenkovića je sve to bio tek lanjski snijeg, točno je znao čime se bavila potpredsjednica Vlade. Možda do njega nije došlo da se ona sa savjetnicima za lex Agrokor sastajala u restoranu Fotić i da su oni između sebe Todorića nazivali Borgom, ali to je za ovu priču doista irelevantno.
Uzimajući to u obzir, može se reći da je Plenković isprva pošteno postupio prema Martini Dalić. Nije je htio politički žrtvovati u pokušaju da rastereti sebe i svoju Vladu. Premijer je iskazivao otpornost na pritisak opozicije i javnosti i u slučajevima ministara Zdravka Marića i Pave Barišića, čija se smjena tražila zbog stvari koje nisu imale nikakve veze s njim.
Logično je stoga bilo da se tako postavi i kad se u Saboru glasovalo o Martini Dalić, koja dobro zna da je Plenković bio u sve upućen.
Neki je dan potpredsjednica Vlade konstatirala da nije vodila privatni projekt, već joj je u Vladi bila dodijeljena zadaća te je ”radila u suradnji, dogovoru, političkom kontekstu dvaju političkih partnera”.
Uglavnom, razloga za njezin odlazak iz Vlade nije bilo danas nimalo više nego 13. travnja, kad su je u parlamentu podržali apsolutno svi zastupnici većinske koalicije, i HDZ-ovci i narodnjaci i predstavnici nacionalnih manjina.
Ljutio se Plenković na SDP i ostale oporbene stranke da mu ovakvim inicijativama samo ”oduzimaju radno vrijeme, elan i energiju”. Nije mu, dakle, smetalo što su se neformalni savjetnici Martine Dalić, izabrani po pitaj Boga kojim kriterijima, rekordno brzo obogatili novcem Agrokora
To je u startu zaključio i Plenković, pa joj je prošli tjedan i javno izražavao puno povjerenje.
No, pritisak je rastao, curenje spornih e-mailova nije prestalo i u nedjelju je premijer bio vrlo neodređen govoreći o političkoj sudbini Martine Dalić. Bio je to znak da bi mu ona ipak mogla poslužiti kao žrtveni jarac.
Istina, Martina Dalić mu prije koji dan nije namjeravala pomoći, prkosno je izjavila u petak da neće podnijeti ostavku. Zašto i bi kad je isključivo provodila premijerov nalog, pri čemu nije ništa od njega tajila, a on ju je zauzvrat obasipao silnim pohvalama.
Završilo se ipak tako da se potpredsjednica povukla, svojevoljno ili ju je premijer natjerao na uzmak.
Ali, to nije promijenilo činjenice da je jedna ekipa organizirano iskoristila propast najveće kompanije u državi za osobne materijalne probitke nezamislive običnim smrtnicima, a sve uz znanje predsjednika Vlade, koji je smatrao da u okolnostima kakve su bile u proljeće 2016. drukčije jednostavno nije išlo.
Na nadležnim je institucijama da istraže je li tu bilo kršenja zakona, međutim, na politički pravorijek se ne treba čekati. Plenković se ne može obraniti na račun Martine Dalić, prekasno je za to.
Ova Vlada nikad više neće biti stabilna.
(Prenosimo s portala Novoga lista).
Još tekstova ovog autora:
- Za razliku od KGK, Plenković ipak u nešto vjeruje
- Milorad Pupovac: Povik “ubij Srbina” na kraju će ubiti – Hrvatsku
- Ruža Tomašić: KGK je politička oportunistkinja bez vrijednosti
- Plenković se hvali nepostojećim vanjskopolitičkim uspjesima
- Predsjedničina fantastična prevrtljivost u vezi migranata
- Kolinda G-K predstavlja političku ruinu, uništena je
- Odlučite se: Je li Thompson podoban ili nije?!
- Plenković se nije usudio izgovoriti – Istanbulska konvencija
- Plenković i Bernardić moraju pokrenuti opoziv PRH KGK
- Nove budalaštine KGK: tvrdi da je ideologija za stručnjake?!
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.