Vedran Salvia
Slobodna Dalmacija slavi 80. rođendan. Osnovana je ona u lipnju 1943. godine u pojati na Mosoru kao oponent okupatoru, što je bio značajan čin za budućnost novinarstva, ali i obol antifašističkoj borbi u Dalmaciji.
Danas, na rođendan Slobodne Dalmacije dolazi premijer Andrej Plenković i ministri, razni bleferi i njihove tajnice. Svi oni bili su sinoć u splitskoj Galeriji Ivana Meštrovića, na jednom od onih ”banketa u Blitvi”, zabava idealtipskih za opisati fenomen hrvatskog malograđanstva, uz redove intelektualnih gospođa, lokalnih i drugih ljigavaca te ostalih kreveljenja.
I znači to poraz novinarstva, dok je u modernom svijetu ozbiljan medij svojevrsna ”četvrta vlast”, u Hrvatskoj na obljetnicu osnivanja medija dolaze rukovodioci partije sa svih razina.
Kakva je to zapravo novinsko-politička umotvorina, nešto je to očito sa snažnim hrvatskim predznakom, da je moguće da rođendan medija pohoduje državno rukovodstvo i njihovi lokalni podrepaši? Možemo li zamisliti neku obljetnicu tiskovine u bilo kojoj iole uređenoj zemlji da dolazi premijer i ministri? Naravno da ne možemo, jer ne bi joj znali ni adresu.
Ovako, bili su tu ministri preostali sa spiska tužilaštva, pa čak i glasnogovornik vlade Marko Milić ili gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković, koji je ionako idealan primjerak onoga koji zabija nos u lokalne uređivačke politike.
Cinik bi rekao, namirisali su oni lešinu, što splitski dnevnik doista i jest.
No što su oni slavili? Rođendan novini. Kojoj novini? Onoj koja se u novonastaloj državi sramila svog datuma i mjesta osnivanja, jednako kao i samog osnivača. Tiskovini koja se zasramila i antifašizma zbog kojeg je u brdima Mosora nastala.
Kaže jučer Plenković da je ”ovo veliki jubilej jednog od ključnih i najutjecajnijih hrvatskih dnevnika”, te dodaje da on ne predstavlja samo kulturu življenja, nego ima i širi doseg za cijeli politički, ekonomski i kulturni kontekst u Hrvatskoj.
”Posebice od demokratskih promjena 1990. godine u Hrvatskoj, Slobodna Dalmacija je imala ogroman upliv u razvoju suvremene Hrvatske i njenog medijskog prostora”, naglasio je Plenković, koji je još govorio da se hrvatska demokracija jača tako što se podupire neovisnost medija i njihova financijska održivost.
U Hrvatskoj postoje dvije realnosti. Jedna je ona prava, ona koja je stvarna, koja se događa. Druga je ona HDZ-ovska, u kojoj je valjda sve idealno i sve to što je idealno poteklo je dolaskom HDZ-a na vlast. Obično jedna s drugom nema nikakve veze.
No ova druga nije za podcjenjivanje. Ima ona svoja pravila, svoje zakone i hijerarhijske ljestvice, svoje pobornike i njihove obitelji, razne zainteresirane strane države i HDZ-a, ljudi ulizica i sluga koji dobivaju djecu s mislima na državni novac, što je jedan respektabilan broj Hrvata.
Sigurno će i oni vjerovati kako eto država financiranjem medija podupire njihovu nezavisnost, ali i kad Plenković već spominje demokratske promjene, treba reći da je upravo prije njih, dakle 1980-ih, Slobodna Dalmacija bila konsenzusom smatrana najboljom tiskovinom u bivšoj državi.
Bilo je to vrijeme kad su u novini bili zastupljeni težaci, ribari, škovacini i svi obični ljudi, koji su u toj novini bili važniji od partijskih, lokalnih i republičkih rukovodilaca.
HDZ, kao što je upropastio sve što se dalo upropastiti, upropastio je i Slobodnu Dalmaciju, pa u priču ulazi i Miroslav Kutle, lopov koji je pobjegao u BiH. Zato možemo reći da je Slobodna Dalmacija umrla oko svog 50. rođendana, ovih ostalih 30 služi za samopromociju HDZ-ovaca.
Kasnije je postala podrepak Jutarnjeg lista, a urednici su se mijenjali ne po znanju nego po sposobnosti ulizivanja i partijske podobnosti. Čovjeku dođe mučnina tko li ju je sve nesretnu uređivao te koji su novinari gospodi jeli iz ruku. Danas je to partijski bilten, obično režimsko glasilo, i šteta je što neka novinarska imena koja treba cijeniti danas u njoj nadničare.
Nije stvar samo u Slobodnoj Dalmaciji, sramotan slučaj splitskog slavlja opisuje dobar dio hrvatske priče s medijima. Priča je to o onima koji sebe nazivaju novinarima, a koji su pristali biti režimske sluge, pristali na ideološka i politička pokrića u ime režima.
Jer kad se pristaje na ta i takva pokrića, onda argument i riječ ne vrijede, hrani te ideja, sve ide na zrak, pa u mulju takvog novinarstva i ne postoji kojem će u toploj lipanjskoj noći Plenkovića i ostale ljigavce pitati: ”Ljigavci, jeste li svjesni da ste zalutali na pogrešnu proslavu?”.
Bolno je to do užasa.
MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Smoji ionako nije mjesto u Hrvatskoj Penave i Glavaša
- S pričom o Srbima kao bubama slavom se ulazi u ovaj narod
- Hrvatska je žestoko poseljačena, i zbog ovakve Oluje i Alke
- Hrvatska je zemlja samo za dobre HDZ-ovce
- Promjena imena ulica po ustašama je civilizacijsko pitanje
- Tko je odlučio biti sam, u Hrvatskoj je osuđen na propast
- Za Lovrenovo vrijeđanje ne može domoljublje biti opravdanje
- Hrvatima je kroz nogomet ubrizgan nacionalistički otrov
- Ubojstva na Daksi: U 1944. zrcali se današnja Hrvatska
- Hrvatska tavori u simbiozi ustaštva i srednjovjekovlja