autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OBADANJA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • PLUS ULTRA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REI SOCIALIS
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SJEĆANJA
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • SVJETLOPIS
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Podrška – da, ali ne svačija

Autor: Tomislav Jakić / 16.02.2020. Leave a Comment

Tomislav Jakić

Tomislav Jakić

Kako funkcionira demokracija tamo gdje ona to zaista jest (ili barem još uvijek pretežito jest) pokazalo se prvih dana veljače 2020. u Njemačkoj. Na nešto, što je ocijenjeno opasnošću za demokratski poredak reagirali su u roku 24 sata (!) svi – od građana na ulicama, preko društvenih mreža i medija, pa do političara na raznim razinama, uključujući i saveznu kancelarku.

Sve se svelo na pitanje: može li se, smije li se prihvatiti bilo čija podrška (doslovno: bilo čija) kako bi se ostvario cilj dolaska na vlast. Promatraču iz ”demokratske” Hrvatske to se može učiniti ne samo neobičnim, nego i nepriličnim, jer po ovdašnjim mjerilima onaj koji u nastojanju da bilo osvoji, bilo zadrži vlast ne iskoristi doista bilo čiju podršku u najmanju je ruku nespretan, ali zapravo – nesposoban.

Što je najgore, takvim će ga smatrati i dobar dio građana, otupjelih na (političku) korupciju kojoj svjedoče iz dana u dan.

Nakon izbora odnos snaga u pokrajinskom parlamentu bio je takav da ni Kršćanski demokrati (CDU), ni Socijaldemokrati nisu mogli osigurati većinu za izbor svojih kandidata na mjesto pokrajinskog premijera. Pojavio se onda kandidat male Liberalne stranke (Slobodni demokrati, kako je njezino službeno ime), kršćanski su demokrati odmah pristali uz njega, ali da bi bo izabran trebao je još i podršku Alternative za Njemačku

Drugačije je, međutim, u Njemačkoj u koju se kunemo kao u neprolazni uzor i vječnog prijatelja, ali od koje uporno i dosljedno ne želimo naučiti baš ništa, osobito kada su u pitanju odnos prema naci-fašizmu i prakticiranje istinske demokracije. A stvari su zapravo jednostavne, da jednostavnije ne mogu biti.

U Njemačkoj demokratskim su putem, izborima, u sve pokrajinske parlamente, ali i u Bundestag ušli zastupnici desne Alternative za Njemačku (AfD), stranke poznate po ekstremnom nacionalizmu, otvorenom neprijateljstvu prema strancima (pod firmom zaštite Njemačke i Nijemaca), ali i po jedva skrivenoj, a ponekada i posve neskrivenoj bliskosti s idejnim zasadama nacizma.

Stranka ne zadovoljava kriterije na osnovi kojih bi mogla biti zabranjena (barem za sada), u parlamente je ušla zahvaljujući demokratskim izborima, dakle mora ju se tolerirati i demokracija nema načina kako se boriti protiv nje. Osim jednoga: uskraćivanja bilo kakve suradnje, što uključuje i odbijanje bilo kakve podrške.

Dakle, prevedeno na posve razumljiv jezik: stvar je političke kulture, ali i dokaz privrženosti demokraciji da se s Alternativom za Njemačku nema nikakvog posla. Doslovno: nikakvog! Činilo se kao da to nepisano, ali čvrsto pravilo vrijedi. Sve do izbora u pokrajini Tiringiji.

Nakon izbora odnos snaga u pokrajinskom parlamentu bio je takav da ni Kršćanski demokrati (CDU), ni Socijaldemokrati nisu mogli osigurati većinu za izbor svojih kandidata na mjesto pokrajinskog premijera. Pojavio se onda kandidat male Liberalne stranke (Slobodni demokrati, kako je njezino službeno ime), kršćanski su demokrati odmah pristali uz njega, ali da bi bo izabran trebao je još i podršku Alternative za Njemačku.

I dobio ju je. Pa je s glasovima te neobične i do sada neviđene koalicije Thomas Kemmerich izabran za premijera, što se – međutim – pokazalo računom bez krčmara. Iste večeri stotine i tisuće ljudi izašle su na ulice nekoliko velikih njemačkih gradova s parolama protiv nacizma.

Proključale su društvene mreže, glas su digli mediji. Idućeg jutra lokalni su političari još izigravali naivce, tvrdeći kako će se sve to na kraju ipak srediti (vlast je slatka, ma tko je podupirao), ali se onda iz inozemstva, iz Južnoafričke Republike gdje boravi u službenom posjetu, javila savezna kancelarka Angela Merkel.

Posebnu težinu ima činjenica da je u inozemstvu komentirala domaću političku scenu, jer čvrsto je, mada nepisano pravilo da njemački političari to ne čine. Odstupajući, dakle, od toga pravila, ali i zanemarujući prvu prilično blijedu reakciju svoje nasljednice na čelu CDU-a, Annegret Kramp-Karrenbauer, kancelarka je izjavila: ”To je bio loš dan za demokraciju. Ono što se dogodilo, neoprostivo je i mora biti poništeno.”

Kratko, jasno i bez mogućnosti bilo kakvog interpretiranja. Pokazalo se da glas kancelarke koja je – objektivno – na odlasku i koja je uzde svoje stranke već prepustila osobi svojega izbora (pa će se vjerojatno u ne tako dalekoj budućnosti zbog toga i pokajati) ipak još uvijek ima golemu težinu.

U Hrvatskoj se političari, golema većina svakako, kunu u Hrvatsku, neki s rukom na srcu, ali u Hrvatskoj se (još) nije pojavio političar koji bi rekao: ”Za dobrobit svoje domovine, u korist demokracije odričem se vlasti, jer bih je mogao dobiti samo uz podršku onih čiju potporu ne želim, niti je smijem prihvatiti ako mi je iskreno stalo do Hrvatske i do demokracije”

Presudnu.

U kombinaciji s reagiranjima, i to spontanima, građana, te onime što se moglo čuti i čitati na društvenim mrežama i u medijima, izjava Angele Merkel ponovo je, možda zvuči malo patetično, uspostavila demokraciju u Njemačkoj, postavljajući stvari na njihovo mjesto. Pa je u ranim poslijepodnevnim satima, samo dan nakon što je izabran, pokrajinski premijer Kemmerich objavio, u ime Liberala, inicijativu za raspuštanje netom konstituiranog pokrajinskog parlamenta uz objašnjenje što govori više od svih dubokoumnih analiza i rasprava: ”Novim izborima želimo ukloniti mrlju podrške Alternative za Njemačku s pozicije pokrajinskog premijera.”

A tome što je podršku desne Alternative za Njemačku nedvosmisleno okarakterizirao kao ”mrlju”, kratkotrajni je premijer krajnje odlučno dodao i ovo: ”Suradnje s Alternativom za Njemačku nije bilo, nema je i neće je ni biti.”

Nakon njega javio se, podržavajući ga, i savezni čelnik Liberala, Christian Lindner s ne manje jasnom izjavom: ”Jedina moguća i jedina ispravna odluka bila je osloboditi se ovisnosti o podršci Alternative za Njemačku.”

Naravno, još će se danima raspravljati o tome tko se (politički) preračunao, tko je zanemario osjetljivost ne malog broja građana na sve što je imalo blisko nacizmu, tko će snositi konzekvence iskoraka koji je – potencijalno – vodio u ponor, no stvari su sjele na svoje mjesto.

Olujni je vjetar protutnjao Njemačkom i nakon samo 24 sata smirio se. Nikome nije palo ni na pamet usprotiviti se raspuštanju pokrajinskog parlamenta uz ”obrazloženje” da valja poštivati volju građana, nitko ni u primisli nije izvukao ”argument” da je Alternativa za Njemačku parlamentarna stranka pa je se zbog toga ni na koji način ne bi trebalo (smjelo) bojkotirati.

Ne, kultura političkog ponašanja ili politička kultura dobro zna gdje su granice demokracije i demokratskih sloboda. Tamo, naime, gdje sama demokracija dolazi u opasnost.

A Nijemci pogotovo ne zaboravljaju, niti im njihovi mediji i političari (osim desnih marginalaca) dozvoljavaju da zaborave kako je svojedobno i Adolf Hitler sa svojim nacistima došao na vlast demokratskim izborima i kako je nakon toga, uz pomoć demokratski izabranog parlamenta – ukinuo demokraciju.

S fatalnim posljedicama za Njemačku, ali i za svijet.

U Hrvatskoj bi bilo itekako dobro razmisliti o svemu što se događalo u Njemačkoj. O tome što je bio uzročnik oluje, tko je i zašto oluju podigao i kako je smirena.

Zašto u Hrvatskoj? Pa zato što ovdje, baš kao i u susjednim zemljama, apsolutno ne postoji onaj stupanj političke kulture koji određuje s kime se smije, a s kime se ni pod koju cijenu ne smije. Zato što u Hrvatskoj bez spomena vrijedne reakcije prolaze stvari zbog kojih u etabliranim demokracijama padaju vlade.

Hrvatska je imala potpredsjednika Sabora koji je središtem metropole vodio demonstracije nekoliko tisuća desničara uz gromoglasno skandiranje ustaškog pozdrava ”Za dom – spremni” (pandan nacističkom ”Sieg Heil”).

Hrvatska je imala ministra kulture koji je ustaše, vjerne sljedbenike i saveznike nacista (sve do toga da su objavili rat i Americi!) proglašavao ”mučenicima”, Hrvatska ima europarlamentarku koja tvrdi kako je ”Hrvatska za Hrvate, a svi ostali su u njoj samo gosti”.

Kako funkcionira demokracija tamo gdje ona to zaista jest (ili barem još uvijek pretežito jest) pokazalo se prvih dana veljače 2020. u Njemačkoj. Na nešto, što je ocijenjeno opasnošću za demokratski poredak reagirali su u roku 24 sata (!) svi – od građana na ulicama, preko društvenih mreža i medija, pa do političara na raznim razinama, uključujući i saveznu kancelarku

Hrvatska je, napokon, imala prvoga predsjednika koji se javno pohvalio kako mu ”žena srećom nije ni Židovka, ni Srpkinja”.

Konzekvence – nikakve! Dapače, u Hrvatskoj se propagiranje rigidnog naci-šovinizma i slavljenje notornih ratnih zločinaca brani tvrdnjom kako je to sloboda govora i izražavanja mišljenja (u što očito spada i već uobičajeno stadionsko skandiranje ”Ubij, ubij Srbina!”).

U Hrvatskoj se i sama pomisao da bi se neko od desničarskih divljanja (za sada uglavnom verbalnih, ali imamo već i drugačije slučajeve) moglo, pa i moralo zabraniti, proglašava napadom na demokraciju.

U Hrvatskoj se političari, golema većina svakako, kunu u Hrvatsku, neki s rukom na srcu, ali u Hrvatskoj se (još) nije pojavio političar koji bi rekao: ”Za dobrobit svoje domovine, u korist demokracije odričem se vlasti, jer bih je mogao dobiti samo uz podršku onih čiju potporu ne želim, niti je smijem prihvatiti ako mi je iskreno stalo do Hrvatske i do demokracije.”

Njemačka je pokazala da takve političare ima. Mi u Hrvatskoj ih još čekamo.

Čekamo li uzalud?

(Prenosimo s portala Novosti).

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

  • Kraj američkog stoljeća
  • Lekcija iz Hallea: opasnost od desnog ekstremizma
  • Budimir Lončar – vanserijski čovjek iz neponovljivog vremena
  • Bahatost bez zadrške
  • Američki plan za plin
  • Era neodgovornosti
  • Predatorski kapitalizam u svojem najogoljenijem obliku
  • Milanovićeva šarada oko parade
  • Oči širom zatvorene
  • Neslavni kraj hrvatskog predsjedanja EU-om

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print

Filed Under: ORBI ET POPULIS Tagged With: AFD, CDU, Tomislav Jakić

Leave a Reply Cancel reply

You must be logged in to post a comment.

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJE:

Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2023 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT