Josip Ćapin
Rekordne količine oborina koje su pogodile Hrvatsku doista ulaze u povijest. Na nekim mjestima vodostaji rijeka nikada nisu bili veći. Za takvu situaciju je doista teško biti spreman, teško se obraniti i imati uhodane mehanizme obrane. I to je razumljivo.
Nadljudski napori traju, spašava se što se spasiti može i čekamo da majka priroda smanji svoj vodeni pritisak kako bismo mogli popraviti uništeno. Najbitnije je da nema ljudskih žrtava.
Unatoč naporima vatrogasaca, spasilaca, vojske i službi zaduženih za ovakva stanja, kritične situacije se i dalje nastavljaju. No, ono što u cijeloj situaciji iznenađuje je jedan dio izjave premijera Plenkovića. Premijer Plenković je pokazao i dozu samokritike, ustvrdivši da ”sustav obrane možda može biti i bolji”.
Doista je rijetko čuti od našeg premijera riječi samokritike ili kritike svojih ministara pa makar ova kritika bila poprilično blaga i izražena s dozom skepse. Izjava da sustav obrane ”možda može biti i bolji” znači da premijer nije u potpunosti siguran je li sustav dobar i može li on biti bolji od ovog koji trenutno imamo. No, činjenica je da može. I mora.
U drugom dijelu izjave, premijer je u svom stilu rekao da bismo trebali otići na Google i vidjeti kakvo je stanje s poplavama u Italiji, poručivši time da uvijek može gore i da kod nas i nije toliko loše kako može biti. To, naravno, stoji. Kako uvijek može bolje, tako uvijek može i gore.
Međutim opravdano se zapitati može li gore od toga da se nasipi oštećeni u potresu koji je bio prije više od dvije godine još nisu popravili. Ili da ljudima u Petrinji i okolici poplava prijeti u kontejnerima u koji su bili smješteni nakon tog istog potresa. Ili da u Karlovcu propadaju nedavno obnovljene ceste. Ili da se u Hrvatskoj Kostajnici nije mogao izgraditi nasip za zaštitu od poplava da se ne bi pokvario pogled na Unu.
Opravdanih pitanja i prigovora je previše. Odgovori na njih se ne mogu lako pronaći na Googleu.
No, zahvaljujući Googleu, možemo saznati koliko vremena treba Japanu za obnovu vitalnih infrastrukturnih objekata i domova uništenih u potresu ili tsunamiju. Ili kako se Nizozemska brani od poplava. Ili kako država u ratu, Ukrajina, već obnavlja svoje oslobođene teritorije koji su nekada bili u ratnoj zoni.
Sve su to podaci koje se može pronaći u nekoliko klikova. Postavlja se sada i drugo opravdano pitanje: Zašto se premijer koristi onom čestom dječjom retoričkom igricom kada dijete dobije nisku ocjenu u školi? ”Koliko si dobio/la u školi? Dobio/la sam dvojku, ali Marko/Marija je dobio/la jedinicu.”
Isto tako, možemo postaviti i treće pitanje: ”Zašto, a i to se lako može utvrditi preko Googlea, Hrvatska ima jedan od najnižih životnih standarda u cijeloj EU?”
Ili četvrto: ”Zašto je Hrvatska toliko loša u borbi protiv korupcije?”
I tako u nedogled, do apsurda. Cijela politička rasprava se može svesti na googlanje. Svede li se politički diskurs na priču o tome tko bolje i više može izgooglati, promašuje se sama srž političkoga koja se sastoji u upravljanju državom ili nekom drugom političkom zajednicom putem koje se ostvaruju društveni interesi i reguliraju poslovi unutar te same zajednice.
Svi ovi primjeri nas dovode do zaključka da je premijer, u nastojanju da opravda nedostatke u obrani od poplava, posegao za omiljenim oruđem političara, logičkom pogreškom nazvanom ”crvena haringa”.
Riječ je o pogrešci u kojoj se sugovornika namjerno obmanjuje ili odvraća od teme o kojoj se govori. Naziv je dobila zbog engleskog političara i novinara Williama Cobbetta koji je napisao priču o dječaku koji se koristio crvenom haringom kako bi omeo lovačke pse koji su lovili zeca. On je metaforički opisao odnos novinara koji su pisali lažne priče o porazu Napoleona kako bi odvratili pažnju s krucijalnih domaćih pitanja.
Primjera ”crvene haringe” ima mnogo. Najočitiji je, recimo, kada nam policajac napiše kaznu, a mi kažemo da je baš nas našao kažnjavati za taj neki sitni prekršaj, a mnogi ubojice i kriminalci hodaju na slobodi.
Tako u ovom primjeru, premijer je u raspravu o učinkovitosti hrvatskog sustava za obranu od poplava i činjenice koje se sam dotakao ”da možda može biti bolji” uveo novi, potpuno nevezani ”argument” poplava u Italiji. Time nam je pokušao podvaliti ”crvenu haringu” kako bi skrenuo fokus rasprave s njemu nepoželjne teme na temu o kojoj uopće nije bila riječ.
Bile ove poplave rekordne ili ne, ni o tome ovdje uopće nije riječ. Naravno, količina vode će otežati posao cijelom sustavu, ali ako sustav funkcionira na razini na kojoj bi morao funkcionirati, te štete će biti daleko manje od ovih koje trenutno imamo.
Sustav obrane od poplava je još jedan u cijelom nizu ”sustava” gdje Hrvatska može i mora bolje. Takvih ”sustava” je svakim danom sve više i više i na njima treba sustavno raditi. Na kraju krajeva, cijela država je jedan takav ”sustav”.
U protivnom će premijerov ”Ako vam se ne sviđa u Hrvatskoj, Auf Wiedersehen!” upućen Daliji Orešković biti stvarnost svih građana Republike Hrvatske.
No kada malo bolje razmislimo i pogledamo situaciju oko sebe, možda je to već postala naša stvarnost.
MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Dvorske lude danas imaju znanje i mogućnost prevrnuti brvno
- Nacizam je ideologija intelektualnih podljudi
- Nacionalizam je ideologija dehumanizacije i smrti
- Reprezentacija vlade igra loše, potrebna je smjena izbornika
- Nuklearno oružje je sredstvo u rukama politike moći
- Nije problem ako se krade, problem je ako se i nama ne dade
- U nacionalni stadion staviti kontejnere i ljude s Banije
- Samo je sloboda zalog trajnog mira
- Ono što je sezonski radnik turizmu, to je turizam Hrvatskoj
- Svijetu prijeti izgradnja ”Kijevskog zida”
