Svjetlana Hribar
Pitao me Drago Pilsel, u proljeće ove godine, želim li promijeniti ime kolumne. Činilo mu se da možda nema smisla pisati o Rijeci kao ”prijestolnici kulture”, kad Rijeka to više službeno nije.
Iskreno, nisam o tome razmišljala. Jer titulu koju je Rijeka ponijela u 2020-oj i s korona produžecima prenijela u 2021. godinu dočekana je u ovom gradu s tolikim ushićenjem i s toliko planova i želja, da je Rijeka EPK naprosto postala i ostala činjenicom. Bez obzira na to što se mnogi planirani događaji – nisu dogodili.
Ali su se dogodili neki drugi. A i među planiranima i održanima – bilo ih je za pamćenje.
Meni osobno, na vrhu ostaju dvije izložbe.
Fiume Fantastika – fenomeni grada u adaptiranim paviljonima bivšeg Exportdrva na Delti i Stalni postav Muzeja grada u uređenoj Palači šećera. Obje izložbe bave se Rijekom i obje imaju snažan pečat svojih autora – arhitekta Idisa Turata i povjesničara umjetnosti i kulture Ervina Dubrovića.
Sigurna sam da će se na ovom mjestu mnogi pitati: A što je s nepoznatim Klimtom? – kultnom izložbom u tom istom Muzeju grada Rijeke.
U Rijeci već tri desetljeća kultno mjesto u kazališnom životu grada zauzima Međunarodni festival malih scena. Ove godine, napustio nas je njegov osnivač i umjetnički direktor Nenad Šegvić, ali Festival ide dalje. Najprirodnije bi bilo da ”Enigmatske varijacije” vidi festivalska publika, u Rijeci, i na Mittelfestu u Cividaleu – da spomenem samo one najbliže
Osobno, mogu samo reći da su me spomenute dvije izložbe puno više uzbudile nego nepoznati Klimt, mada ne odričem značaj te izložbe, simpozija i svega što je pratilo ovu izložbu u vrijeme dok je Rijeka bila EPK.
Općenito gledano, muzejski kvart u Rijeci i dalje raste, vidno napreduje golema zgrada u kojoj će se smjestiti knjige; sve su češći programi Dječje kuće koja već sad ima mjesto u srcima malih Riječana, a dva najveća muzeja – Muzej suvremene umjetnosti i Muzej grada Rijeke – nezaobilazna su postaja svih riječkih kulturnih obilazaka.
Na kraju, kad ovo veliko kulturno gradilište bude završeno, u svijesti Riječana će njihov grad zauvijek ostati Europskom prijestolnicom kulture jer muzejska četvrt – davno planirana, ali bez izgleda za realizaciju – niknula je upravo zahvaljujući EPK.
S početkom proljeća titula EPK krenula je dalje. A Rijeka je nastavila svojim ustaljenim tempom.
Ne bi se moglo reći da se u gradu ništa ne događa, ali COVID atmosfera stavlja ljude u poziciju da razmišljaju i biraju: otići ili ostati kod kuće.
Ona lakoća kojom smo se odlučivali ”skočiti” na neko predavanje, pogledati izložbu, navratiti u kazalište i dva puta u istom tjednu, pogledati sve programe Art kina – toga, naprosto, više nema.
Važemo izlaske, prorijedili smo susrete s prijateljima, svoj kulturni život sveli smo na čitanje i prepričavanje doživljenog uz stalnu nadu da ćemo dočekati – povratak u normalni život.
Za to vrijeme, kulturne ustanove u bivšoj EPK – rade. Kao da COVID nije naša stvarnost. Riječki HNK inaugurirao je Malu scenu u prostorima bivšeg Ivexa. Pozornica s gledalištem zaista je mala i pretpostavljam da će se na njoj moći igrati samo tehnički potpuno nezahtjevne komorne predstave.
Ali za dobro kazalište i ne trebaju raskošni i golemi prostori. Pravi dramski teatar živi na dobrom tekstu i glumi. I kada se to dogodi, a ne događa se često, neudobnost sjedišta i neugledan prostor – postaje nevažan.
Taj osjećaj dala mi je izvedba ”Enigmatskih varijacija” u produkciji Talijanske drame riječkog HNK-a Ivana pl. Zajca. Riječ je o hitu svjetskih pozornica – u kojem je jednu od uloga na praizvedbi u Parizu igrao Alain Delon, a na premijeri u Los Angelesu Donald Sutherland. U režiji Neve Rošić, u koštac sa sjajnim dramskim tekstom Érica-Emmanuela Schmitta, uhvatili su se Aleksandar Cvjetković i Mirko Soldano.
Davno nisam gledala tako snažnu dramsku izvedbu, u kojoj se dvojica protagonista bore na život i smrt, prepuštajući se svim vrstama emocija. Njihova suigra je istovremeno plemenita i okrutno sebična, kad mislite da će tenzija popustiti, dolazi do dramskog obrata koji vraća dvojac na brvno. I oni se nastavljaju boriti na uskom prostoru sjećanja na – istu ženu koju su voljeli.
Nakon premijere, predstava je izvedena još dva puta.
U gradu, koji je ”do jučer” bio Europska prijestolnica kulture, ovaj istinski dramski hit – ima samo dvije reprize. Sa slabim izgledima da će biti još neka.
”Enigmatske varijacije” u izvedbi dvojice sjajnih glumaca zaslužile su više. To je festivalska predstava i tako bi ju trebalo plasirati.
Ministarstvo kulture i medija – u godini čitanja 2021. – proglasilo je riječki antikvarijat Ex libris – najboljim u Hrvatskoj. To da je najbolji, znamo mi Riječani kojima je ovaj antikvarijat priuštio najljepše književne trenutke uopće, najbolja predstavljanja knjiga, najzanimljivije razgovore, prigodne izložbe, susrete s autorima koje čitamo
U Rijeci već tri desetljeća kultno mjesto u kazališnom životu grada zauzima Međunarodni festival malih scena. Ove godine, napustio nas je njegov osnivač i umjetnički direktor Nenad Šegvić, ali Festival ide dalje.
Najprirodnije bi bilo da ”Enigmatske varijacije” vidi festivalska publika, u Rijeci, i na Mittelfestu u Cividaleu – da spomenem samo one najbliže. Strašno bi bilo da se ta golema energija uložena u stvaranje ove izvrsne predstave svede na dvije reprize…
U donedavnoj Europskoj prijestolnici kulture…
I za kraj, nešto što nema izravne veze s EPK, ali je apsolutno riječka kulturna tema.
Ministarstvo kulture i medija RH – u godini čitanja 2021. – proglasilo je riječki antikvarijat Ex libris – najboljim u Hrvatskoj.
To da je najbolji, znamo mi Riječani kojima je ovaj antikvarijat priuštio najljepše književne trenutke uopće, najbolja predstavljanja knjiga, najzanimljivije razgovore, prigodne izložbe, susrete s autorima koje čitamo.
Ukratko, Ex libris je mjesto sastajanja koji za povod ima pisanu riječ, a kamo će vas – riječ po riječ – odvesti, hoće li se događanje zadržati unutar zidova antikvarijata ili će se preseliti na ulicu; koliko će se ljudi tijekom nastavka do sitnih sati priključiti razgovorima i tko će te ili neke druge noći postati vjerni sljedbenik Željka Međimorca i njegova antikvarijata u centru bivše Europske prijestolnice kulture – to se nikad ne zna!
Jer, najbolji nas magnetski privlače. Pa i kad je o knjigama riječ!
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Izgubljen ponos pripadnosti novinarskom cehu
- Hrvati nemaju povjerenje u svoju državnu vlast
- Vizionar razbarušene frizure i ležernog odijevanja
- Janine Jansen i dvanaest Stradivarijevih violina
- Najljepša obala brze hrane i supermarketa
- In memoriam: Nenad Šegvić (Split, 1936. – Rijeka, 2021.)
- Od Šerbedžijinog povratka u Zagreb do ozbiljne fešte Vruja
- Hoće li se Rijeka sjetiti Daše Drndić
- Je li Europi stalo do zdravlja žena?
- Kakav smo mi to narod koji krivi one koji kažu da je car gol
