autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • KULT NEREAGIRANJA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OBADANJA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • PLUS ULTRA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REI SOCIALIS
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SJEĆANJA
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • SVJETLOPIS
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZLATNI REZ
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Slijepi putnici prevodilaštva

Autor: Tatjana Gromača / 12.08.2021. Leave a Comment

Tatjana Gromača

Tatjana Gromača

Prije nekoliko dana poštom sam, po nekoj privatnoj narudžbi, primila knjigu ”Emigranti”, W. G. Sebalda. Već dugo sam željela otpočeti s čitanjem ove knjige, koja je u stvari jedna od važnijih u opusu Sebalda, pisca među čijim se prozama osjećam neobično primireno, utješeno.

Iako zapravo nerijetko govore o teškim temama, kao što su ljudski životi koje su obilježila iskustva ratova i stradanja, progona ili istrebljenja, iskustva teških gubitaka, govore to na jedan, za te teme posve neobičan način – stilom i jezikom koji se nadahnjuje u estetiziranim prizorima prirode, starih kuća, napuštenih naselja, seoskih imanja, sveučilišta, pomnim opisima ljudi i njihova načina držanja, odjeće koju nose, knjiga ili časopisa koje čitaju…

Sebald govori o teškome izbjegavajući da to govori izravno, već jednim posrednim putem, tijekom kojega je čitalac kao hipnotiziran samim ritmom teksta, slikama, bogatim nizovima činjenica i podataka, i ta ga hipnotiziranost, na jedan način – kao dijete u toplome i sigurnom zagrljaju, uljuljkuje – te on tako, primiren, i od vlastitih strahova zaštićen i sretan, na jedan, po njegov duševni mir, bezopasan način, prima podatke koji bi ga – da je ton pripovijedanja bio drugačiji – zacijelo izbacili iz takta, rastužili, učinili potištenim…

No Sebaldovo pismo na čitatelja djeluje ljekovito, bez nakane da razdraži čitateljev nervni sustav. To je apsurd njegova pripovijedanja, i moguće, jedan od kontrasta na kojemu počiva punina umjetničke estetike njegova pisma.

Čitanje Sebaldovih ”Emigranata”, a Sebaldove knjige naročito mi prijaju u ljetno doba, moguće zato jer su to knjige ugođajne, s puno senzibiliteta za užitak, izraženog u svijetu koji je opterećen lošom savjesti…, međutim, čitanje ”Emigranata”, nažalost, ovoga se puta poklopilo s tužnom vijesti – preminuo je prevoditelj knjige koja mi je trenutno u rukama, Sead Muhamedagić

Čitanje Sebaldovih ”Emigranata”, a Sebaldove knjige naročito mi prijaju u ljetno doba, moguće zato jer su to knjige ugođajne, s puno senzibiliteta za užitak, izraženog u svijetu koji je opterećen lošom savjesti…, međutim, čitanje ”Emigranata”, nažalost, ovoga se puta poklopilo s tužnom vijesti – preminuo je prevoditelj knjige koja mi je trenutno u rukama, Sead Muhamedagić.

Do mene je, u međuvremenu, stiglo i dvojezično, njemačko-englesko pismo Seadove dugogodišnje prijateljice, Elisabeth Faller iz austrijskog mjesta Gmünd, jedne od suorganizatorica ”Literalnog simpozija Alpe – Adria”.

Uz pismo, u kojemu Elisabeth piše o Seadovom životnom putu, o njihovom prijateljstvu, o tome kako je često putovao Austrijom, zemljom čije je pisce u najvećoj mjeri prevodio na hrvatski jezik, i o tome kako su ga prijatelji ispraćali na vlakove, uz šalu da dovode jednog ”slijepog putnika” (Seadova majka je, kaže Elisabeth u svom pismu, kada je Sead imao četiri godine, primijetila da je njen sin slijep…).

”Prevodim, dakle, jesam”, citira Elisabeth u svom pismu Seada, koji je tako opisao sebe i svoj život, na dodijeli jedne prevodilačke nagrade u Klagenfurtu, prije dvadesetak godina.

Možda je Seadu njegova intimna patnja, kao što je to patnja mnogih slijepih, teško bolesnih, veoma usamljenih ljudi, pomogla da bolje vidi i razumije ljudsku stvarnost, dok mu je, moguće, prevodilački posao – taj tihi, nevidljivi, moglo bi se kazati u svijetu i poretku ljudskih stvari posve ”slijepi” posao, koji nas – vidljive i glasne – neobično mnogo zadužuje, možda mu je on, kao slijepoj osobi, kroz neprekidni angažman imaginacije jezika, dao jednu zamjensku prigodu da uz pomoć prevodilaštva progleda…

Sve su to pretpostavke, s kojima se ionako ne može ništa, sada kada se je jedan vrijedan, posvećeni život ugasio, upravo na dan svoga rođenja.

U mislima, dugo će mi ostati Seadova fotografija, koju je, na peronu nekog željezničkog kolodvora u Austriji (kolodvorski sat pokazuje vrijeme od točno 16.00 poslije podne) snimio prijatelj kojega je često, kako kaže Elisabeth Faller u svom pismu, posjećivao u Innsbrucku, pisac Alois Hotschnig.

Snimljen s boka, tako da se vidi cijela pojava, u kariranom sakou, sa žuto crnom trakom na rukavu postavljenom iznad lakta, koja signalizira da se radi o slijepcu. Uspravan, u zamišljenom – u sebe zagledanom profilu, dostojanstvena stava, s pouzdanim, ali nenametljivim osjećanjem ispravnosti odabranog puta, djeluje potpuno odalečeno od cjelokupne ljudske stvarnosti, a istovremeno na jedan dublji, misaoniji, kao nekom tajnom misijom obvezujući način, povezan s njom.

Sjedokos, s lijepim koferom, zapravo, djeluje kao da u njemu, u tom koferu osrednje veličine, nosi svu svoju prtljagu.

Čovjek – putnik, misionar, veleposlanik dubljega razumijevanja, u raskoraku, na putovanju, jer prevodilaštvo i jest putovanje, jest stajanje u raskoraku, kako bi se spojilo ovo i ono, kako bi se premostio nesporazum, odnosno neznanje.

Misleći o Seadu, sa zahvalnosti za njegov rad, osjećam i prenosim zahvalnost za brojne važne književne prevoditelje koji su svojim radom, prevođenjem književnih tekstova s brojnih europskih jezika, neizbježno obogatili naše duhovne krajolike, a koji su nas napustili tijekom nekoliko posljednjih godina

Jer, kako je u ”Spisima o književnosti i umjetnosti” zapisao Goethe, ”ne može biti niti govora o tome da narodi podjednako misle, već samo treba da se uzajamno shvate… da barem nauče jedni druge trpjeti”. A književnost i umjetnost, ljudi poput Seada to znaju, pružaju savršene alate za to…

Seada nisam poznavala, ali spojile su me s njime knjige koje je preveo, i sada evo, u ovome trenutku njegova odlaska, ne primam to kao slučajnost, već kao nešto što kao da se produžava iz teksta knjige ”Emigranti” u trenutnu stvarnost – neobična spajanja još živih i umrlih, koja na ovaj način uobličuju svoju važnost, traže iskazanost poštovanja, pijetet prema nečemu toliko skrivenom i nenametljivom, a bez čega se ne može biti čovjekom u svojoj punini, i u pronađenosti.

Misleći o Seadu, sa zahvalnosti za njegov rad, osjećam i prenosim zahvalnost za brojne važne književne prevoditelje koji su svojim radom, prevođenjem književnih tekstova s brojnih europskih jezika, neizbježno obogatili naše duhovne krajolike, a koji su nas napustili tijekom nekoliko posljednjih godina.

Tako ovdje i sada spominjem i sjećam se nedavno preminulih Fikreta Cacana, Trude Stamać, Kolje Mićevića, Gordane V. Popović, Gige Gračan, Josipa Ostija…

Mislim i na one žive, i djelatne prevoditelje, zahvaljujući čijem nas radu, koji je, neminovno, sukus jedne ljubavi i radosti, jedne strasti, očekuje još mnogo intelektualnih, estetskih užitaka, izazova, situacija – i njima, ovoga puta, također jedan duboki naklon zahvalnosti, i radost zbog očekivanja rezultata njihovih novih poduhvata.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, PREKO PAYPAL-A, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

  • Jiří Menzel i Bohumil Hrabal, dodiri u jednoj knjizi
  • Život na vagi u hrvatskoj igri bez granica
  • ”Posvećenje proljeća” – nezaboravna plesna studija nasilja
  • Teror država započinje za obiteljskim stolovima
  • Djelo Dore Pejačević – dio europske popudbine moderne glazbe
  • Društvo savršenstva
  • U sjećanje na klasika modernog pisma, Charlesa Simića
  • Osjećanje zahvalnosti prognano je iz ljudskoga svijeta
  • Dekalog – majstorska studija ljudske psihe bez patetike
  • Rat u Ukrajini i molitve za mir – utopija koja mora pobijediti

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print

Filed Under: ZONA SUMRAKA Tagged With: Alois Hotschnig, Elisabeth Falle, Goethe, prevodilaštvo, Sead Muhamedagić, Tatjana Gromača, W. G. Sebald, Zona sumraka

Leave a Reply Cancel reply

You must be logged in to post a comment.

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

Drago Pilsel Argentinski roman

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJE:

Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2023 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT