Svjetlana Hribar
Ovog vikenda u Rijeci je okončan šesti STIFF – međunarodni festival studentskog filma. Uz trodnevnu radionicu razvoja scenarija, izložbe, tribine i razgovore nakon projekcija ukupno je prikazano 45 filmova kratkog metra različitih žanrova, koji dolaze iz više od dvadeset država svijeta.
Ozarena lica mladog festivalskog tima koji stoji iza ove manifestacije koja svake godine ima sve više publike, perfekcija organizacije, uključenost studenata Riječkog sveučilišta koji rade ili volontiraju na tom nisko budžetnom festivalu visokih kvaliteta i broj profesionalaca koji podržavaju STIFF govore o širokom zahvaćanju nove teme koja je svake godine okosnica festivala.
Ove godine tema je bila STRAH, a unutar okvira je, dakako, bavljenje malim čovjekom u vrtlogu suvremenog društva.
U eri sveopćeg propadanja grada koje teško da će zaustaviti izgradnja muzejskog kompleksa, čija je izvedba konačno započela sredstvima EU fondova, imponira što je Grad Rijeka – već odavno i mimo, a sad i u sklopu EPK teme – prepoznao potrebu za kino-dvoranom koja će biti i ostati izdvojena iz Cinestar kompleksa, koji danas postoji u svakom gradu Hrvatske
Umjesto priče o STIFF-u, koji svakako zaslužuje veliku pažnju jer ga rade mladi profesionalci po visokim standardima (ovo tvrdim odgovorno jer sam godinama posjećivala velike filmske smotre), zadržala bih se na temi Art kina Croatia koje udomljava STIFF.
Naprosto, u eri sveopćeg propadanja grada koje teško da će zaustaviti izgradnja muzejskog kompleksa, čija je izvedba konačno započela sredstvima EU fondova namijenjenim Europskoj prijestolnici kulture, imponira što je Grad Rijeka – već odavno i mimo, a sad i u sklopu EPK teme – prepoznao potrebu za kino-dvoranom, koja će biti i ostati izdvojena iz Cinestar kompleksa, koji danas postoji u svakom gradu Hrvatske.
Radi se o javnoj ustanovi u kulturi s područja filmske umjetnosti, jednoj od rijetkih koje je u novijoj povijesti osnovao Grad Rijeka!
I da se razumijemo: nemam ništa protiv multipleks kina!
Ali za razliku od Cinestara, koji već na pristupnim prostorima blješti zvjezdicama i bljeska ekranima što bučno najavljuju filmove, plijeni vrckavom ponudom kokica koje ”rastu” u papirnatim vrećicama i ponudom hladnih pića koje mladi unose na projekcije osjećajući se kao u holivudskom filmu, Art kino je starinska dvorana s malom, skučenom blagajnom, bez ponude konzumacijskih paketa, ali s publikom koja se baš tu dobro osjeća!
Na tršćanskom Alpe Adria festivalu, koji se godinama održava u siječnju i dovodi u grad na granici mnoštvo filmskih profesionalaca, pojedini nadasve zanimljivi filmski ciklusi igrani su baš u takvom – zapravo starom i dosta zapuštenom kinu, smještenom daleko izvan središta grada!
Mnogo toga što nisam znala o talijanskom filmu naučila sam na tim projekcijama na koje sam se vozila autobusom gotovo pola sata.
Ali vrijedilo je!
A mi imamo takav prostor u centru grada!
Riječki Art kino vodi relativno mlada ekipa – kažem relativno, jer među njima svakako mora biti i iskusnih profesionalaca koji zadaju kriterije i stoje iza cjelokupne djelatnosti, a Rijeka ima sreću što su ti ljudi – zajedno s mladim, ali već afirmiranim filmskim umjetnicima (i onima koji će to tek postati) – ujedinjeni oko istog cilja i djeluju kao čvrst tim
Riječki Art kino vodi relativno mlada ekipa – kažem relativno, jer među njima svakako mora biti i iskusnih profesionalaca koji zadaju kriterije i stoje iza cjelokupne djelatnosti, a Rijeka ima sreću što su ti ljudi – zajedno s mladim, ali već afirmiranim filmskim umjetnicima (i onima koji će to tek postati) – ujedinjeni oko istog cilja i djeluju kao čvrst tim.
Rezultat je izvrstan program, toliko bogat i raznovrstan da stalno imam grižnju savjesti što ne uspijem pogledati sve što me zanima!
Samo u listopadu Art kino predstavlja Međunarodni festival eksperimentalnog filma i videa, Ciklus korejskog filma, Tjedan češkog filma, Berlinale special 2019., 14. po redu Dokuart u Art kinu, Obiteljski program animiranih filmova, STIFF, uz niz atraktivnih filmskih naslova, od kojih je ”Dnevnik Diane Budisavljević” bio rasprodan danima prije prve projekcije!
Naravno da između Cinestar multipleksa i njegovih zvučno te slikovno naprednih projekcija i Art kina – nema konkurencije.
U gradovima koji su u jednom trenutku ostali bez malih kino-dvorana potrebni su i jedni i drugi, a rekla bih da intimne projekcije imaju sve više pristalica.
U sredinama koje drže do filma zadržana je tradicija financiranjem barem jedne male kino-dvorane koja daje dignitet gradu.
U Puli je to Kino Vali, u Splitu Zlatna vrata, u Zadru je ove godine ponovo otvoreno ljetno kino koje je ovih dana – u Kneževoj palači – započelo i zimsku djelatnost pod imenom Kino Zona, u Šibeniku projekcije pod vedrim nebom, ali i unutar zidova muzeja organizira Kino klub, u Rijeci je to Art kino Croatia!
Koliko smo iznimnih programa vidjeli u Art kinu! Ako samo pobrojimo filmske premijere hrvatske kinematografije ili najave TV serije ”Novine”, čak i ako zanemarimo brojne pobjedničke ili ”naj” filmove s različitih festivala – Motovun, ZagrebDox, Pula– koji su gotovo sutradan već igrali u Rijeci ili ako ne spomenemo brojne smotre malih kinematografija koje postaju sve značajnije u svijetu filma, imamo se čega sjećati!
Ponekad, doduše, ostanem iznenađena odsustvom mladih na nekim važnim projekcijama, pogotovo ako su popraćene razgovorima s autorima, jer su to programi koji baš idu s takvim kino-dvoranama i čine ih posebnima.
Samo u listopadu Art kino predstavlja Međunarodni festival eksperimentalnog filma i videa, Ciklus korejskog filma, Tjedan češkog filma, Berlinale special 2019., 14. po redu Dokuart u Art kinu, Obiteljski program animiranih filmova, STIFF, uz niz atraktivnih filmskih naslova, od kojih je ”Dnevnik Diane Budisavljević” bio rasprodan danima prije prve projekcije!
Ali to ima veze i s općom kulturom sredine, s interesom studenata koji na riječkim fakultetima nisu previše fokusirani na film i kazalište iako bi – s obzirom na Filozofski fakultet, studij Kulturologije i Akademiju primijenjene umjetnosti – film i kazalište trebali imati brojnu studentsku publiku!
A stoji činjenica da se baš u tim segmentima, kao i na književnim večerima, uvijek vide ista lica. Te iste osobe pristupaju i aktivističkim marševima na ulicama Rijeke, dolaze na tematske projekcije, lunjaju književnim antikvarijatima, bibliotekama…
Zato je STIFF dragocjen, jer je mjesto edukacije, ali i druženja. Kao da se šire ti koncentrični krugovi koji okupljaju mlade oko filmske umjetnosti!
Danas, kada se više nego ikada snimaju ratni dokumentarci jer se ratovi vode diljem planeta, kada se filmskim radionicama radi na pomirbi zaraćenih strana, dužnost je gradova koji to planiraju biti i u budućnosti – udomiti predstave, filmove, inicijative mladih ljudi koji kulturom žele mijenjati svijet.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Eva i Rajko Grlić: Dva života i još neki oko njih
- Svaki dan u džungli – bez mačete!
- Dušan Prašelj: Golema energija i ljubav za primorski melos
- Kad naslov ubije temu
- Mala zemlja za veliki nered
- Mi i oni: Turizam na hrvatski način
- Nestao je spomen na Bernarda Bernardija!
- Uz godišnjicu smrti Daše Drndić: Žena za barikade
- Daša Drndić na daskama: Predstavom do katarze?
- Jesmo li se navikli? Ili smo apatični?
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.