Ana i Otto Raffai
”U Pragu je bilo naporno, a u Rimu će biti još napornije”, tim riječima je biskup Georg Bätzing, predsjednik Biskupske konferencije Katoličke Crkve u Njemačkoj, komentirao skup u Pragu, pripremu za generalnu sinodu katoličkih biskupa u Rimu iduće godine.
Sinodalni proces traje već treću godinu u Katoličkoj Crkvi po cijelom svijetu, negdje s više, negdje s manje ulaganja energije i rada. Radi se o procesu reforme unutar Katoličke Crkve. Pitanja Katoličke Crkve su u mnogim krajevima svijeta slična, problemi su slično nagomilani, čežnja za rješenjima je slična.
Samo različite mjesne Crkve različito na njih aktivno odgovaraju. U Njemačkoj je taj odgovor izrazito angažiran. Sinodalni put je u ovoj zemlji odgovor na skandal seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja maloljetnika, redovnica, žena i djece uglavnom. Sinodalni put vodi se nalazima koje su iznjedrile studije slučajeva i čiji rezultati su neupitni.
Zreli odgovor na zloupotrebu duhovne moći, a o tome se radi u slučajevima koje su studije ispitale upravo je suočavanje s problemom i promjena sebe kao institucije. Naime, studije unisono ističu kako se ne radi o pojedinim izoliranim slučajevima već su zlostavljanja sistemsko (strukturom podržano) nasilje.
Na žalost, tako ne misle svi. Njemački katolici koji su angažirani u sinodalnom procesu izloženi su pritisku. Zapravo, na rubu su zabrane sinodalnog procesa. Najnovije napetosti odnose se na uspostavu sinodalnih vijeća.
U nekim biskupijama u Njemačkoj biskupi i sudionici sinodalnog procesa planiraju uspostaviti sinodalna vijeća. Njihova uloga bi bila, ne samo savjetovati nego i donositi zajedno s biskupom odluke vezano uz biskupiju.
Katolička Crkva u Njemačkoj želi uspostaviti vijeća koja bi donosila odluke u biskupiji. Tako se nadaju da će biskupska vlast, koju ne dovode u pitanje, dobiti novu dimenziju. Dirnuli su u moć i doživljavaju žestok otpor.
Ovaj razvoj niti svi biskupi u Njemačkoj ne prate s odobravanjem, što glasno, a još više tiho rogobore. Na ne baš transparentan način pružaju otpor.
Nedavno je papa Franjo, koji je pokrenuo sinodalnu ideju u Katoličkoj Crkvi i gura je, kritizirao sinodalni proces u Njemačkoj kao elitistički. Kao da bi ideje njemačkih katolika bile plod mašte neke ”elite” koja nema dodir s narodom, običnim vjernicima. Zaista je malo čudno s pozicije pape/kardinala čuti kako nekoga vide kao ”elitu”. Ima li još koja jasnija elitarna uprava međunarodne institucije u svijetu koja bi bila ravna Katoličkoj Crkvi?
S radošću i nadom, ali i sa zebnjom promatramo odavde, iz Hrvatske koja jedva da je čula za pojam sinodalnost događanja u Njemačkoj i napetosti u odnosu s Vatikanom. U tom procesu prepoznajemo mnogo zdravog katoličkog vjerničkog sadržaja. Dok u otporima čujemo mnogo hijerarhijskog klerikalnog straha. Što će prevladati? Kako će se naći dogovor, srednji put da ne strada ni jedinstvo ni reforma?
Mi, koji nismo u hijerarhijskoj vlasti, mi stojimo uz sinodalni put bez obzira na ishod aktualnih sukoba i kontroverzi na liniji Vatikan – katolici u Njemačkoj. Stojimo iz dvaju glavnih razloga ili dviju važnih obaveza.
Prva obaveza odnosi se na dug žrtvama zlostavljanja u našoj Crkvi. Sinodalni put kao odgovor na ovo direktno i strukturalno nasilje, po našem mišljenju, je način kako podržati žrtve. Ako je grijeh počinjen, on se treba ispovijedati i za nj se trebamo kajati. I dalje, trebamo se mijenjati. Nema priče o tome da sve može ostati po starome nakon stotina zlostavljanja djece, redovnica, mladića.
I to mijenjati u točkama koje su pogodovale strukturalnom nasilju, a to su upravo četiri osnovne teme sinodalnog puta Katoličke Crkve u Njemačkoj: moć, uloga svećenika, uloga žene u Crkvi te razumijevanje seksualnosti i uključivanje saznanja koja danas imamo o seksualnim manjinama u društvu. Svaka od ovih točaka je upiranje na ranu u Crkvi. Rane se ne liječe tako da ih se sakrije, nego ih treba čistiti.
Druga obaveza odnosi se na Boga u kojega vjerujemo. Koga mi ispovijedamo svojim suočavanjem s problemima u našoj Crkvi, a što kažemo o Bogu kada probleme skrivamo? Nema institucije koja je važnija od nasljedovanja Isusa. On nije prešućivao probleme u svojoj zajednici. A posebno nije podnosio licemjerje.
Danas pak u javnosti vrlo često upravo je riječ licemjerje koja se vezuje uz vjernike. Nije li vrijeme da se pitamo zašto je to tako umjesto da se tješimo kako eto svi nešto imaju protiv nas, a mi smo baš kako treba jer probleme čine samo tamo neki pojedinci.
Kada stojimo uz smjernice sinodalnog puta kako ga poznajemo u primjeru Katoličke Crkve u Njemačkoj, mi stojimo uz to da u dobra i loša vremena trebamo svjedočiti Boga koji ne podnosi autokratsku moć, nego je bio svima sluga i nas na to poziva.
Mi se opredjeljujemo za nasljedovanje Isusa koji je, u vrijeme kada je to bilo nešto čudno, nekad i zabranjeno, razgovarao sa ženama, a ne da ih je činio nevidljivima ili, ne daj Bože, drugotnima, mi se uzdamo u Isusa koji nam je pokazao da upravo oni ranjivi u društvu jesu njegovi miljenici i ako nam je biti Bogu blizu da se za njih trebamo zalagati.
Nema drugog puta nego put izgradnje mira, za kršćane su upute i metode upisane u Evanđelju. Ako ga čitamo kao radosnu, a ne kaznenu vijest. Vidimo oko nas i u europskom kontekstu kako se ukazuju populističke tendencije u politici koje se skrivaju iza kršćanskih simbola i običaja. Nas populizam ne podsjeća na Isusa koji nam je uzor i oslonac. Gdje se događa oslobođenje i služenje, ondje je Bog, ne tamo gdje se bilo koga diskriminira i manipulira.
Kada se populističke i hegemonijske tendencije pojavljuju i u vlastitoj Crkvi, onda je naporno ostati pri smjeru koji smatramo porukom evanđelja kao porukom Isusa osloboditelja. No znamo, može biti naporno koliko hoće, pa ipak, ima smisla truditi se.
MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Sinodalni put i teologija nakon Sotina
- Feminizam je za sve – fundamentalizam ni za koga
- Iranska instrumentalizacija vjere u borbi za očuvanje vlasti
- Tko to smije ne mrziti Putina?
- Sinodalni put – jer drugog puta nema
- Ne gledaj mi noge – pogledaj me u oči
- Deveti tjedni IZBJEGLICAma! – prilika za popravni ispit
- Sve su puške tuđe – sve su žrtve moje
- Mogli bismo raspraviti o ljubavi prema neprijatelju
- Ukrajinska kriza je praćenje proizvodnje rata uživo
