Što nam sugerira da je HDZ bliži micanju Plenkovića nego se čini

Šetnja vjerskih radikala, pod ciničnim nazivom ”Hod za život”, u Zagrebu, Splitu i Rijeci, donijela je dosta zanimljivih detalja. Svakako najvažniji je onaj da je na splitskom sudjelovao gradonačelnik Andro Krstulović Opara, uputivši par besmislenih rečenica koje su, jednako kao i sva ova okupljanja, potpuno zamaglila njihov stvarni cilj, a to je obračun sa ženama i njihovim pravom na slobodu izbora.

Činjenica da je radikale u njihovim nastojanjima podržao splitski gradonačelnik, koji se inače percipira kao umiveno lice HDZ-a i jedan od rijetkih Plenkovićevih ljudi na terenu, zapravo znači da kompletan HDZ stoji iza Željke Markić i njezinih ideja.

Ovakvo autanje, koje je ostalo gotovo neprimijećeno, potpuno briše razliku između nekakvog građanskog HDZ-a i njegovog umjerenog vodstva te nacionalističkih desničara unutar stranke.

Ova bajka u koju su mnogi vjerovali ili barem željeli vjerovati, a mnogi je na političkoj sceni i u javnom prostoru aktivno propagirali, sada je definitivno okončana, ali će proći još dosta vremena dok sami sebi to otvoreno ne priznaju.

Činjenica da je radikale u njihovim nastojanjima podržao splitski gradonačelnik, koji se inače percipira kao umiveno lice HDZ-a i jedan od rijetkih Plenkovićevih ljudi na terenu, zapravo znači da kompletan HDZ stoji iza Željke Markić i njezinih ideja. Klerikalno-nazadne ideje definitivno ušle u mainstream, s nikakvim izgledima da će ga bez teške političke borbe napustiti

Jednako kao i na primjeru Ive Sanadera.

Onim racionalnijima koji su oduvijek razumijevali pravu bit HDZ-a, ostaje tek satisfakcija da su bili u pravu, koja im nažalost ništa ne znači.

Druga stvar, koja je još uvijek na razini špekulacije, odnosi se na pitanje je li ovim činom prestrojavanje u toj stranci već počelo i traži li se način da se ukloni Plenkovića bez izbora.

Navodimo to iz razloga što je splitskoj povorci, osim Opare, župana i lokalnih stranačkih čelnika, prisustvovao i Davor Ivo Stier.

Što se pak tiče razlika u okupljanjima po gradovima, ona je vrlo jasna i definirana je političkim konstelacijama i društvenim atmosferama u ta tri grada.

U Rijeci, gradu s višedesetljetnom neupitnom vladavinom liberalne ljevice i nešto slobodnijom društvenom atmosferom, nego u ostatku zemlje, okupila se brojna povorka koja je marširala protiv restrikcija koje hodači za život zagovaraju.

Slike s tog protuprosvjeda iz Rijeke, koje su doista djelovale ohrabrujuće na liberalno-lijevu javnost ipak bi trebalo staviti u kontekst činjenice da je on organiziran uz otvorenu podršku tamošnjih vlasti.

Što Obersnelu jest plus, ali se ne može zanemariti činjenica da je jedna stvar prosvjedovati uz podršku vladajućih, a sasvim druga protiv njih i protiv prevladavajuće društvene atmosfere.

Točno u tom međuprostoru između političke i društvene stvarnosti smjestile su se akcije u Splitu i Zagrebu.

Dok su Markićkine šetače u Splitu dočekali preko noći razvijeni transparenti, izlijepljeni plakati i zavoji natopljeni krvlju, zagrebačku povorku zaustavilo je nekoliko aktivistica, koje su momentalno uklonjene od strane policije.

No, ova nešto veća sloboda koja se u Zagrebu osjeća, ne bi trebala pretjerano zavesti građane glavnog grada i zamagliti im pravu sliku stvari.

Prije dvije godine podržala ih je supruga tadašnjeg premijera Oreškovića, sada umjereno lice HDZ-a, a ne treba gajiti nikakve sumnje oko toga da će nakon sljedećeg presvlačenja u toj stranci i Plenkovićevog odlaska s njezinog čela ta organizacija potpuno preuzeti te ideje kao svoje. Što će biti puno prije, no što sada izgleda

Istina je da je ulična desnica u Splitu vidljivo prisutnija, nego u Zagrebu, no isto tako je istina da Splitom vlada nacionalistička interesna koalicija između HDZ-a i Keruma, dok Zagrebom vlada ista takva nacionalističko-interesna koalicija Bandića i HDZ-a, uz presudnu podršku Zlatka Hasanbegovića i njegove revizionističke stranke.

Imajući to u vidu, neka pretjerana razlika je isključena.

Pored svega ovoga, vraćajući se na početak teksta i Oparinu otvorenu podršku ovakvim idejama, doći ćemo do poražavajućeg zaključka kako su klerikalno-nazadne ideje definitivno ušle u mainstream, s nikakvim izgledima da će ga bez teške političke borbe napustiti.

Prije dvije godine podržala ih je supruga tadašnjeg premijera Oreškovića, sada umjereno lice HDZ-a, a ne treba gajiti nikakve sumnje oko toga da će nakon sljedećeg presvlačenja u toj stranci i Plenkovićevog odlaska s njezinog čela ta organizacija potpuno preuzeti te ideje kao svoje.

Što će biti puno prije, no što sada izgleda.

(Prenosimo s portala Telegram.hr).

Još tekstova ovog autora:

• Zašto ogroman dio srpskog društva odbija istinu Srebrenice
• Vlada ustvari legitimizira fašizam
• Zašto ne bi trebalo odustati od ideje ukidanja izbora izvan RH
• Kako smo došli do toga da se Zdravka Mamića u BiH nagrađuje
• Kod KGK zapravo iznenađuje nedostatak straha od javnosti
• Samo se društva bez budućnosti opsesivno bave prošlošću
• Zašto Odboru za veterane smeta Dan antifašističke borbe
• Zašto nitko ne čuje upozoravanja Ognjena Krausa?
• Milanović zabio autogol koji bi ga mogao koštati izbore
• Handke je uložio sav svoj ugled da podrži monstruma

» Svi tekstovi ovog autora