Globalni kompakt o migracijama i migrantima postao je kamen smutnje, iako su prije dvije godine, 2016., u New Yorku predstavnici 193 zemlje prihvatili zadaću da se formulira prvi pokušaj multilateralnog odgovora na svjetsku migrantsku krizu.
Štoviše, u srpnju 2018., nakon dvije godine rada i konačnog oblikovanja teksta, opet su 193 zemlje prihvatile nacrt tog Global Compacta, odnosno globalnog dogovora.
Gledano iz susjedske talijanske perspektive, mediji su zabilježili njujorški istup premijera Giovannija Contea 26. rujna ove godine, koji je izjavio da Italija podržava takav globalni dogovor, štoviše ona ga ”zdušno podržava” jer se smatra zemljom koja je najviše pogođena afričkim i bliskoistočnim migracijama, jer mehanizmi EU za suočavanje s migrantskom plinom nisu adekvatni, pa je Italija prepuštena samoj sebi bez neophodne europske solidarnosti.
Globalni kompakt o migracijama i migrantima postao je kamen smutnje, iako su prije dvije godine, 2016., u New Yorku predstavnici 193 zemlje prihvatili zadaću da se formulira prvi pokušaj multilateralnog odgovora na svjetsku migrantsku krizu
Ali sada, samo dva mjeseca nakon te izjave, premijer Conte izjavljuje da treba ”dublje promisliti” taj globalni dogovor i zato prihvaća inicijativu da se o tome raspravi u parlamentu, a Italija neće sudjelovati na sastanku u Marakešu, gdje će se 10. i 11. prosinca potpisati taj dokument.
Što se u međuvremenu dogodilo? U međuvremenu je SAD – čitaj predsjednik Trump – odbio taj dokument za koji se, inače, ”zdušno” zalagao njegov predšasnik Barack Obama. Na valu populističke plime, bolje reći populističkog bezumlja – koje neizbježno završava u jednoumlju – od tog dogovora odustale su zemlje Višegradske skupine (Mađarska, Poljska, Češka, Slovačka) zajedno s Austrijom, Bugarskom, Slovenijom, Švicarskom, a od izvaneuropskih zemalja Australijom i Izraelom, dok je u Estoniji rasprava dovela gotovo do pada vlade, a do političkog usijanja u Belgiji, drugim baltičkim zemljama, a gotovo i u Hrvatskoj.
Hrvatska je opet krenula oportunistički, da se ne zamjeri ni jednima ni drugima, a takvu politiku povela je naša populistička Predsjednica Republike izazivajući time delirij oduševljenja među domaćom suverenističkom sektom.
Teškom mukom se Vlada tomu oduprla, a srećom naši bivši ministri vanjskih poslova Kovač i Stier, za razliku od talijanskog premijera Contea, ovoga puta nisu svrgli mantiju i promijenili mišljenje koje su imali prije nego što je ovaj populistički tsunami krenuo u pohod.
Tako da će, izgleda, Hrvatska postupiti po formuli da vuk bude sit, a ovce na broju, jer je Vlada ponudila kompromis koji bi trebao zadovoljiti suvereniste i pseudosuvereniste, koji i ne znaju što je pravi sadržaj pojma suverenosti i na koga se to odnosi.
Na valu populističke plime, bolje reći populističkog bezumlja koje neizbježno završava u jednoumlju – od tog dogovora odustale su zemlje Višegradske skupine zajedno s Austrijom, Bugarskom, Slovenijom, Švicarskom, Australijom i Izraelom, u Estoniji je rasprava dovela gotovo do pada vlade, a do političkog usijanja u drugim baltičkim zemljama, u Belgiji, a gotovo i u Hrvatskoj
Da im prišapnemo: u povijesti razvoja suverenističke koncepcije suverenost je u prvoj fazi pripadala vladaru, koji je i bio nazivan ”suverenom”; u drugoj fazi suverenost je bila izjednačena s državom, u trećoj fazi s nacijom shvaćenom u etničkom smislu, a u četvrtoj fazi – suverenom postaje građanin – čovjek, što i jest smisao Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, čija će se sedamdesetogodišnjica proslaviti baš na dan potpisivanja Globalnog dogovora o migracijama i migrantima.
Kao rezultat toga kompromisa u Marakeš će tako otići ministar unutarnjih poslova Božinović umjesto premijera Plenkovića ili ministrice vanjskih poslova Pejčinović Burić. Čaša je napola puna ili napola prazna – kako hoćete.
Ipak je to poraz ne jedne politike, već uopće stručnosti u politici u odnosu na primitivizam i barbarstvo koji leže u osnovi protivljenja takvom postignuću kao što je prvi globalni dogovor o migrantima u ovom našem podijeljenom i kaotičnom svijetu.
Što je uopće taj Globalni kompakt o kojem svi pripovijedaju, a malo ga je tko pročitao? On je puka izjava o namjerama, neobvezujuća i bez pravnih posljedica. Na 34 stranice metodičkih premisa, deklarativnih načela – naravno u skladu s Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima – artikuliraju se ukupno 23 cilja u obliku akcija kojima bi se postigla ”sigurna, uredna i regularna migracija” nasuprot migracijskom kaosu koji je sada na djelu.
U Vatikanu kažu da se migracije, kao i klimatska katastrofa, mogu riješiti samo pomoću multilateralizma – na tragu Papinog novog katoličkog humanizma, koji izgleda ne ”fermaju” previše odmetnute katoličke crkve poput poljske, mađarske, a nažalost i hrvatske
Točke koje su obrazložene u tekstu kreću se od uputa o načinu prikupljanja i razmjene podataka da bi se mogle usvojiti javne politike na razini pojedinih država za smanjivanje ranjivosti migranata i društava koja ih primaju, od jačanja transnacionalnih odgovora na trgovinu ljudskim bićima do toga kako unaprijediti doček, prijam migranata i njihov smještaj te omogućiti njihovu inkluziju.
To znači vratiti ljudsko dostojanstvo migrantima pribjegavajući zatvaranju samo kao nužnoj mjeri u slučaju ilegalnih migracija i osiguravajući organizirani povratak u njihove ili u druge zemlje, u dogovoru s drugima, da bi se tako konačno moglo upravljati jednim međunarodnim fenomenom s kojim se svijet sada suočava.
Ne pokušati pronaći zajednički, multilateralni odgovor i koordinaciju nacionalnih politika prema migrantima znači pokleknuti pred primitivizmom i barbarstvom, egoizmom i arogancijom koja će se vratiti razvijenom svijetu kao bumerang.
Ne možda sada, kada su razvijene zemlje još uvijek one koje gospodare svijetom, već u bliskoj budućnosti kada će te zemlje, suočene s padom nataliteta, biti prisiljene moliti migrante da dođu u njihove zemlje.
A jedna od zemalja koja je ”najzdušnije” podržala ovaj Globalni kompakt je Vatikan – Sveta Stolica – koja je od početka iskazala visok senzibilitet prema problemu migracija. Na drugoj strani rijeke Tibar, u palačama pod jurisdikcijom pape Bergoglija, dugo se radilo na formulacijama Globalnog kompakta.
Sudbinska neodgovornost Zapada je u ovom slučaju simptom općeg moralnog rasapa i kaosa do kojeg su doveli neodgovorni, nestručni i korumpirani svjetski političari, a s njima i oni domaći, svih mogućih boja i orijentacija
Svim državama Vatikan je proslijedio dokument sa svojim prijedlozima za Globalni kompakt u 20 konkretnih točaka, od kojih su mnoge ugrađene u finalni tekst o kojem će se raspravljati u Marakešu.
U Vatikanu kažu da se migracije, kao i klimatska katastrofa, mogu riješiti samo pomoću multilateralizma. To je jedini ključ za rješavanje svjetskih problema po mišljenju vodećih vatikanskih diplomata na tragu Papinog novog katoličkog humanizma, koji izgleda ne ”fermaju” previše odmetnute katoličke crkve poput poljske, mađarske, a nažalost i hrvatske.
Sudbinska neodgovornost Zapada je u ovom slučaju simptom općeg moralnog rasapa i kaosa do kojeg su doveli neodgovorni, nestručni i korumpirani svjetski političari, a s njima i oni domaći, svih mogućih boja i orijentacija.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Što je antifašizam nego suprotstavljanje fašizmu i neofašizmu?
- Analogija s 1924. i 1933.: situacija je više nego ozbiljna
- Europski izazovi pred Hrvatskom
- Kaos u glavama članova Nobelovog komiteta
- Slučaj Šuica: nova sramota i debakl Plenkovićeva kadroviranja
- Europska unija i nepodobni kandidati
- Europska unija stala na stranu povijesnog revizionizma
- D’Annunzio i pravedni gnjev nacionalista
- Predsjednica Republike kao Veliki inkvizitor
- Analogija s 1924. i 1933.: situacija je više nego ozbiljna
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.