Zvala se Ružica pospremala je stan, jednom tjedno, starijem bračnom paru bez djece, kod kojih sam kao studentica bila godinu dana podstanarka.

Svaki je dan pospremala drugoj obitelji i tako uzdržavala sebe i sina. Kad sam je prvi put srela, bila je vrlo šutljiva i distancirana. Postupno, kako smo se upoznavale, sve mi je više pričala o sebi i svom životu u velikom gradu u koji je došla sa zagorskih brega kao šesnaestogodišnja djevojčica trbuhom za kruhom. [Read more…]