Peter Kuzmić
Na međunarodnim putovanjima i konferencijama upoznajemo mnogo zanimljivih ljudi od kojih možemo mnogo toga naučiti.
Osobno sam na nedavnom prekomorskom letu između Frankfurta i Bostona upoznao jednog etnički složenog (otac polu-Grk polu-Nijemac, majka Brazilka), a intelektualno nadprosječno obrazovanog i umjetnički nadarenog suputnika.
Ovaj međunarodno nagrađivani slikar je poslije kratkog uvodnog prikaza svog umjetničkog stvaralaštva krenuo s meni zanimljive estetike na njemu privlačnija pitanja iz područja etike.
Nadasve su ga zanimala moja teološka promišljanja o svrsi života, o krizi vrednota u našem suvremenom svijetu te o ostvarenju i granicama ljudske slobode.
Iznenadio se kada sam u pokušaju odgovora na njegova pitanja krenuo u vrijeme prije nastanka kršćanstva.
Tko god tražio put prema slobodi i ostvarenju sebe kao cjelovitog i prosvijetljenog bića ne može zaobići jednog od najvećih mislilaca svih vremena – Platona.
U jednom od svojih najpoznatijih i najutjecajnih djela, ”Gozba ili o ljubavi”, Platon na nenadmašan način dijaloški povezuje ideje o ljubavi i ljepoti s dobrotom i mudrošću.
Platon je duboko svjestan da čovjek nije dovršeno biće te da se stoga treba neprestance usavršavati i svladavati vještine vladanja sobom.
U navedenom djelu nalazimo temeljne principe i duboki smisao klasične grčke etike koja je ostavila neizbrisiv trag na mnoge kasnije mislioce, ne samo filozofe nego i teologe.
Platon u ”Gozbi” ukazuje na neraskidivu povezanost dobrog, istinitog i lijepog te iste uzvišene pojmove objedinjuje pod zajedničkim pojmom ”najvišeg dobra” te nas tako uvodi u samu srž i svrhu mudroslovlja.
William Guthrie (1708. – 1770.) je bio veliki škotski povjesničar i kreativni teolog koji je kod Platona otkrio riznicu smjerodavne teološke mudrosti. On ”Gozbu” kao dijaloško djelo opisuje kao ”zanimanje vječnim svijetom (…) napredovanje duše od ovozemaljskih želja i ambicija, i uvjerenja izvedenih iz tjelesnog čuvstva, k istinskoj i trajnoj sreći… i uvidu u nepromjenjivu bit same dobrote i ljepote.”
Izuzetno je važno u naše vrijeme zanemarivanja, ako ne i izrugivanja, tradicionalnih vrednota ponovo otkrivati klasične izvore onoga što je temeljno i trajno i bez čega su nezamislivi sklad, smisao i svrhovitost ljudskog života.
Naš nedovoljno poznat splitski teolog dr. Dušan Moro u jednoj svojoj raspravi ukazuje na centralnost događaja utjelovljenja Sina Božjega, kojim u govor o Bogu i božanskoj Objavi ”ulazi i dimenzija lijepoga, dimenzija umjetničkog, kreativnog i ljudskog izražavanja, dimenzija umjetnosti”.
Moro nastavlja: ”Skolastička filozofija i teologija sažela je taj ljudski, spoznajni i intelektualni napor kao traženje, promišljanje i definiranje onog što je ‘Unum’ (Jedno), ‘Verum’ (Istinito) i ‘Bonum’ (Dobro). Neki će kao, npr., sv. Toma Akvinski, sv. Bonaventura i drugi, dopuniti to i četvrtim pojmom ‘Pulchrum’ (Lijepo). Tako će se razviti i novi pravac u teologiji: ‘theologia pulchritudinis’ (teologija ljepote).”
Moro zaslužuje da ga i dalje citiram. ”Kršćanska teologija koja se temelji na povijesnoj objavi da je Bog Stvoritelj svega, i da se Njegov Sin utjelovio i postao čovjekom, drži i uči kako su spoznanje istine, ljubav prema dobroti i uživanje u ljepoti sviju stvari mogući upravo zato što sam Stvoritelj prvi spoznaje sva stvorenja, ljubi ih i naslađuje se u njima.
Stvoritelj, sama Sreća i vječno blaženstvo, spoznaje istinu, ljubi dobrotu i želi i čovjeka učiniti dionikom te sreće i ljepote. Ljepota otkriva i ižarava istinu i dobrotu stvaranja i sviju stvari, te stoga uključuje uzajamno priopćavanje (communication), stvara zajedništvo (communio) i samu zajednicu.”
Važno je dakle naglasiti da se i u filozofiji govori o lijepome ne samo u estetici nego i u metafizici uvidom da je sama stvarnost po sebi lijepa, dobra i istinita.
Već u prvim poglavljima Biblije čitamo da je Bog postupnim stvaranjem svijeta dolazio do zaključka da je stvoreno u svim svojim etapama dobro, to jest lijepo.
U metafizici ljepotu definiramo – a osobnim iskustvom to potvrđujemo – kao nešto što promatranjem izaziva radost i divljenje. Vrijeme je dakle da ispravimo jedan povijesni deficit tako što ćemo u teologiju vratiti govor o ljepoti.
Svjesni smo da se pravednija i solidarnija društva grade riječima i djelima mira, pravednosti i solidarnosti, vjerodostojno posvjedočenima u dosljednoj primjeni.
Dobrohotnost svih plemenitih ljudi je sadržajem i smjerom angažirana na življenju i promoviranju pozitivnih vrednota usredotočenih na dobro, istinito i lijepo.
U vrijeme brzog tehnološkog razvoja, prekomjernog utjecaja senzacionalistički prožetih medija te naglih promjena stila života zbog globalističkih prevrata dolazi do kontaminacije životnog prostora i ugroženosti tradicionalnih vrednota.
O dobrim i plemenitim ljudima i događajima se čuje sve manje dok je javni prostor istovremeno zaglušen agresivnošću i senzacionalizmom loših vijesti i raznorodnih afera.
U sveopćoj dezorijentaciji i zbunjenosti mnogih dobrih ljudi koji su izgubili kompas života treba zvoniti za duhovnu i moralnu probudu pojedinaca, obitelji i šire društvene zajednice.
Svi si moramo postaviti pitanje kako promicati dobre, plemenite ljude i događaje, kako stvarati društveno prijateljstvo, mijenjati kulturno ozračje te graditi zajednice misli i života koje će biti sposobne tumačiti znakove vremena i oduprijeti se svemu što je površno, lažno i licemjerno.
Ne smijemo prihvatiti status quo, a još manje miriti se sa sveprisutnom erozijom moralnih vrednota. Neprihvatljiv je stav moralne indiferencije jer nas ona vodi u katastrofe od kojih više nema oporavka.
Valja nam iznova otkri(va)ti značaj i potencijale ljudskog razuma. A ljudski razum ima svoje izvorište u Bogu koji kao Stvaratelj i kreativni razum upravlja svemirom i svijetom te nas poziva da surađujemo s njim na stvaranju i promicanju svega što je dobro, istinito i lijepo.
Dok tama zaokuplja mnoga ljudska srca i zamračuje mnoge umove mi smo pozvani da budemo drukčiji te da kao nasljedovatelji i odsjaj Onoga koji je Svjetlo svijeta živimo, navješćujemo i neumorno širimo sve što je istinito, dobro i lijepo.
To je put autentične slobode i ostvarenja pune i nepatvorene ljudskosti.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Jože Pogačnik – jedan od najvećih umova na ovim prostorima
- Ekumensko zvanje mora se ostvarivati u pomirenju
- Ron Sider: Uvjerljivi borac protiv siromaštva i promotor društvene pravednosti
- Velika Gospa je blagdan poganskog podrijetla
- Žmegač je pravi homo universalis kozmopolitske orijentacije
- Svi su ljudi stvoreni jednakima i obdareni slobodom
- Lučonoša drugog i drugačijeg Osijeka
- Pravoslavlje pred novim raskolom zbog rata u Ukrajini
- Lena Hendrickson zaslužna za osnivanje i izvrstan rast CBD-a
- Mnogi ruski pastori su protiv rata u Ukrajini
