Ana i Otto Raffai
U prošloj 2021. godini nekoliko naših sugrađana pokazalo je građansku hrabrost i probudilo našu savjest – podsjetilo je na vrijednosti kojima težimo.
Tri su zviždača osvjetlala svoj obraz – i bili svjetlo u korupcijskoj kaljuži Republike u prošloj godini. Ovaj tekst posvećujemo jednoj od njih, Adrijani Cvrtili.
Ona trenutno prolazi muke po osveti lokalnih vlastodržaca, kažnjavana je za građansku hrabrost kojom je raskrinkala spletke i intrige u svojoj radnoj okolini. Posvećujemo je Adrijani Cvrtili kao znak da nas se tiče ono što trenutno prolazi.
Teško nam je pri pomisli da sposobna stručnjakinja trpi mobing onih koji ništa, kako je jasno opisala u intervjuu na N1 od 19. prosinca prošle godine, ”ne znaju o poslovanju” pa se niti ne zamaraju time što je zakonski dopušteno, a što nije. Tim više zadaju muke onima koji poput Cvrtile znaju svoje zakonske ovlasti i trude se uvažavati ih.
Ovaj tekst je naša zahvala njoj i njenim drugovima po zvižduku. Zahvala za to da nas drži u nadi kako ipak ima istine i pravde usprkos ne tako rijetko doživljenoj laži i nepravdi.
Zahvala za to što se izborila i tako postala ako ne uzor, a ono orijentir kako da prepoznamo kojim putem trebamo ići u okruženju zagađenom nepoštenjem.
Naša zahvala jasno je radi nas. Mi smo ti koje zviždači i zviždačice dižu u život svojim uspravnim hodom, ne podilazeći, ne dajući se niti potkupiti niti ustrašiti.
Ovaj tekst je naša zahvala njoj i njenim drugovima po zvižduku. Zahvala za to da nas drži u nadi kako ipak ima istine i pravde usprkos ne tako rijetko doživljenoj laži i nepravdi
Oni su antibiotik za sredinu u kojoj su pojedinci anonimna podrška sustavu koji nas guši. Nenasilni pogled nije uperen u njih. Njima treba oduzeti moć. Nenasilje se fokusira na adrijane. One su vodilje iz zagušljivosti korupcije i nepoštenja.
Naš pogled gleda u one koji nas podsjećaju da ljudskost i stručnost idu skupa, da etika podržava uspješnost – oni nas centriraju na ono što je važno i što ne treba izgubiti. Pa i pod cijenu velike žrtve koju zviždači prolaze u društvu.
A društvo, to smo i mi. I ne trebamo biti anonimci koji se grozimo na nepoštenje. Pitanje je što mi činimo da zviždačima bude lakše? Kako ih podržavamo? Kako ohrabrujemo one koji nas ohrabruju? Njihov odabir je njihova odluka. No što je naša odgovornost u njihovoj osobnoj odluci koja je blagoslov za nas i za cijelu našu zajednicu.
Možemo li usmjeriti svoju energiju, svoj utjecaj da kličemo onima koji pojedinačno, sebi na čast, a svojim protivnicima na trajnu sramotu, iskazuju građansku hrabrost.
Možemo li mi djelić te hrabrosti oponašati u našim svakodnevnicama. Pa kada na ulici naletimo na nasilno ponašanje, kada u tramvaju netko nekoga maltretira, kada u uredu vidimo da netko nije korektan prema drugome, da ne okrenemo glavu, nego da nešto učinimo. Barem da ne svrnemo pogled prema dolje. Nego da gledamo. Da imamo uspravan pogled kao što oni imaju uspravan hod.
Adrijana Cvrtila je između ostalog jasno istakla da je pokušavala uspostaviti razgovor s predstavnicima političkih stranaka koje su involvirane u koruptivne radnje o kojima je riječ u ovom slučaju. Nije realiziran razgovor jer ti politički predstavnici nisu našli vremena da se s njom sretnu.
Neprihvatljivo je da demokratski predstavnici nemaju vremena za razgovor s građanima. Neprihvatljivo je da se u građanskom društvu itko ponaša kao da je od neba izabran i nikom odgovoran.
Nama je važno, u nenasilnom otporu, učiti iz takvog neprihvatljivog ponašanja. Da mi nismo bogom dani, u smislu nedodirljivi, a da je nama razgovor prilika, a ne opasnost. I da umijemo razgovarati s protivnicima.
Da taj razgovor ne služi povlađivanju nego suprotstavljanju. Javnom pokazivanju drugačijeg stava i drugih vrijednosti od onih ponašanja i prijetnji koje nas guše.
Ima smisla i aktualna žrtva Adrijane Cvrtile. Koliko god da nam trenutno izgleda okrutna njena svakodnevnica, ima smisla.
Dva ćemo razloga navesti kako bismo potkrijepili tvrdnju da ima smisla kao pojedinka iz etičkih poriva dići svoj glas, bez interesa se zalagati. To je sve opis građanske hrabrosti.
U emisiji u kojoj je emitiran intervju s Adrijanom Cvrtila prethodio je serijal ”Europa budućnosti”. Ovaj put je bila tema kako stvarati tu našu zajedničku Europu budućnosti.
Jedna od važnih teza glasila je: ljudi žele sudjelovati u izgradnji Europe i to sudjelovanje građana do sada je u Europi izostalo. Ljudi ne žele biti promatrači odluka koje donose stručnjaci. Nego traže uključujuću politiku. Samo tako možemo se nadati trajnom miru u Europi.
Mi bismo dodali, budućnost Europe ne ovisi samo od sudjelovanja nego od hrabrog sudjelovanja građana i građanki u izgradnji zajedničke nam Europe.
Tri su zviždača osvjetlala svoj obraz – i bili svjetlo u korupcijskoj kaljuži Republike u prošloj godini. Ovaj tekst posvećujemo jednoj od njih, Adrijani Cvrtili
Europa budućnosti u rukama je zviždača. Oni su ta brana od zala koji je rastaču, koja rastaču i naše društvo. Zato je važno biti zviždač, zato je važno pokloniti se hrabrosti zviždača.
Drugi razlog kojim potkrepljujemo našu tezu dolazi iz naše Katoličke Crkve. Uzimamo primjer redovnice koja je 50 godina djelovala u pastoralu LGBT osoba. Osamdesetih godina ju je Kongregacija za nauk vjere zbog toga pozvala na red te je napustila svoj red i ušla u drugi kako bi dalje mogla djelovati.
Ovih dana, povodom 50 godina djelovanja dobila je vlastoručno pisano pismo zahvale pape Franje. U tom pismu papa Franjo zahvaljuje na ”50 godina blizine, suosjećanja i nježnosti”.
Tim riječima je opisao rad redovnice Jeannine Gramick. Njen rad, piše Papa, podsjeća ga na ”stil kako Bog djeluje”. Sestra, pak, sa svoje strane komentirala je da, po njezinom mišljenju, nije to neka njena rehabilitacija. Budući da je uvijek ”osjećala da je vodi Duh Sveti”.
Neka nas i u ovoj godini oduševe ljudi koji sami, pojedinačno ustanu uspravno i svojim djelovanjem, svojim riječima i svojom neustrašivošću utjelovljuju i nama posadašnjuju vrijednosti i ideale koji u mnogima od nas postoje ili su zaspali. A oni ih probude.
Na nama je da se sjetimo njih i primjera koje ovdje spominjemo i da živimo hrabrost. Na taj način potvrđujemo da njihov čin hrabrosti i cijena koju za nj plaćaju imaju smisla.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Feminizam je za sve – fundamentalizam ni za koga
- Iranska instrumentalizacija vjere u borbi za očuvanje vlasti
- Tko to smije ne mrziti Putina?
- Sinodalni put – jer drugog puta nema
- Ne gledaj mi noge – pogledaj me u oči
- Deveti tjedni IZBJEGLICAma! – prilika za popravni ispit
- Sve su puške tuđe – sve su žrtve moje
- Mogli bismo raspraviti o ljubavi prema neprijatelju
- Ukrajinska kriza je praćenje proizvodnje rata uživo
- Demokracija mora živjeti od solidarnosti i povjerenja
