Ivica Grčar
Kada, primjerice, u Njemačkoj pojedinac pokrene radni spor protiv velike korporacije ili državni službenik protiv ”države” kao svojeg poslodavca, polazište suda je u svojevrsnom pretpostupku da se radi o neravnopravnim strankama, s jedne strane pojedinac i s druge strane puno moćnija stranka (korporacija ili državna služba).
I zbog toga je (njemački) sud prije početka suđenja pozitivno pristran u korist slabije strane sve dok se po ocjeni suda stranke u postupku približno ne izjednače, odnosno sve dok sud ne ocijeni da su stranke procesno ravnopravne.
O toj temi (pravnom položaju freelancera u sporu s velikim izdavačkim koncernom) sam mislim ’93. razgovarao na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Frankfurtu sa profesorima Manfredom Weisom i Thomasom Kreuderom.
Sjetio sam se toga čitajući poruku čitatelja (podaci poznati redakciji), u kojoj se opisuje pripremno ročište (Posl. br. Pn-134/16-11) u Općinskom sudu Pula, Stalnoj službi u Poreču pred sucem Alenom Barbićem.
O nesklonosti hrvatskog sudstva i pravnog poretka Republike Hrvatske prema pojedincima kao neravnopravnim strankama u sudskim postupcima protiv puno moćnijih stranki (primjerice, u radnim sporovima protiv velikih korporacija ili državnih službi) govore tobožnji troškovi koje potražuje znatno moćnija strana od neravnopravnog pojedinca.
Iz čitateljeva opisa može se sumnjati da je sudac Alen Barbić vodeći pripremno ročište zanemario odnos (neravnopravnih) strana u sudskom postupku sa znatnim stupnjem rizika od nejednakosti u procesnom položaju.
Čitatelj piše: ”Poštovani, današnje ročište je vođeno na brzinu prema unaprijed pripremljenom ‘scenariju’, bez da mi je omogućeno da raspravljam pred sudom o odgovoru tužene Republike Hrvatske na tužbu za naknadu štete.
U svrhu izvođenja dokaza uzalud sam bio ponio na današnje ročište kompletne parnične i kaznene spise na koje se pozivam u tužbi.
Sudac je uglavnom odbio sve moje prijedloge za izvođenje dokaza koje sam bio podnio u okviru tužbe i podneskom od 10. kolovoza 2016. bez ikakvog pravnog obrazloženja, i prihvatio kao ‘dokazni materijal’ samo sudska rješenja i rješenja državnog odvjetništva i USKOK-a.
Sud je odbio moj prijedlog da otvori raspravu o tim rješenjima i o sustavnom kršenju prisilnih zakonskih normi od strane štetnika radi utvrđenja uzročne veze između nezakonitog i nepravilnog rada štetnika koji su postupali znajući i hotimice ili iz krajnje nepažnje i nastale štete tužitelju.
Neke dokaze koje sam predao na ročištu sud nije niti unio u zapisnik (krivotvoreni podnesak tuženika Peugeot Hrvatska d.o.o. u odgovoru na tužbu, izvorni integralni e-mail dopis tužitelja od 28. travnja 2005., jedini navod iz Odluke o izvanrednom otkazu za koji nije protekao zakonski prekluzivni rok).
Na moje insistiranje prihvatio je samo zapisnike iz radnog spora sa raspravnih ročišta Općinskog suda u Zagrebu, a ostali dokazni materijal je odbio primiti bez da je to konstatirao u zapisniku, pozivajući se na okolnost da sam to ionako predložio u okviru tužbe.“
O nesklonosti hrvatskog sudstva i pravnog poretka Republike Hrvatske prema pojedincima kao neravnopravnim strankama u sudskim postupcima protiv puno moćnijih stranki (primjerice, u radnim sporovima protiv velikih korporacija ili državnih službi) govore tobožnji troškovi koje potražuje znatno moćnija strana od neravnopravnog pojedinca.
Prema zapisniku s pripremnog ročišta je Neli Kovačić, zamjenica Općinskog državnog odvjetnika u Puli, Stalnoj službi u Pazinu, ”zaradila” 61.730,00 kuna za sat i pet minuta, jer je nešto mrmljala na tom ”pripremnom ročištu” koje je započelo u 8 sati i 10 minuta i završilo u 9 sati i 15 minuta.
O troškovima je čitatelj napisao: ”U prilogu Vam dostavljam zapisnik sa današnjeg ročišta. Ukupni troškovi koje protivna stranka potražuje iznose 123.460,00 kuna, (61.730,00 po osnovu odgovora na tužbu i 61.730,00 kuna troškova zastupanja na današnjem ročištu).“
O.K., prešutjet ću ”trošak pisanja odgovora na tužbu”. Ali ne mogu nikako prešutjeti famozni ”trošak zastupanja na opisanom ročištu”.
Prema zapisniku s tog ročišta je Neli Kovačić, zamjenica Općinskog državnog odvjetnika u Puli, Stalnoj službi u Pazinu, ”zaradila” 61.730,00 kuna, jer je nešto malo promrmljala na tom ”pripremnom ročištu” koje je započelo u 8 sati i 10 minuta i završilo u 9 sati i 15 minuta (za samo sat i pet minuta).
U zapisniku s tog ”pripremnog ročišta” o istupima dobro plaćene Neli Kovačić iz ODO-a Pula, Stalne službe u Pazinu, doslovce piše: ”Tuženica izlaže usmeno kao pisano u odgovoru na tužbu”, zatim ”Tuženica ostaje kod odgovora na tužbu” i na samome završetku ”Tuženica pored zatraženih troškova potražuje i trošak zastupanja na današnjem ročištu u iznosu od 61.730,00 kuna” (Tuženica je pojam koji sudac rabi za dobro plaćenu Neli Kovačić kao zastupnicu Republike Hrvatske koja gazi ljudsko pravo na sudsku zaštitu građaninu kao neravnopravnoj stranci u sudskom postupku).
Čitateljima koji nisu pravnici treba pojasniti: u Hrvatskoj je propisano da ”državu” u sudskim sporovima obavezno zastupa Državno odvjetništvo (reklo bi se: ima monopol na stjecanje ”zarade” na ročištima od tisuću kuna po minuti).
To ne bi bio problem da Državno odvjetništvo u Hrvatskoj ujedno nema i funkciju državnog tužiteljstva.
Primjerice, tri su odluke Ustavnoga suda na osnovu kojih je iz državnog proračuna moralo biti isplaćeno ukupno više od 200 milijuna kuna.
Ustavni sud je odbacio ustavnu tužbu Državnog odvjetništva radi osporavanja prava obveznika poreza na naknadu štete odlukom U-III-3735/2005 od 17. svibnja 2006.
Potom je Ustavni sud donio odluku u korist obveznika poreza U-III-4963/2008 (NN 43/11) kojeg Državno odvjetništvo nije uspjelo onemogućiti svojom tužbom Ustavnom sudu.
Valja biti pošten i upozoriti suce prvostupanjskih sudova da ne pretjeruju u ”objektivnosti i nepristranosti u izvođenju ‘nedržavotvornih’ dokaza”. Podsjetio bih da je na 102. sjednici Državnog sudbenog vijeća (DSV) 14. travnja 2014. godine donesena odluka o provođenju tzv. ”postupka prosudbe tjelesnih i duševnih svojstava za obnašanje sudačke dužnosti” protiv sutkinje koja je pretjerala u izvođenju ”nedržavotvornih” dokaza.
I napokon treća odluka Ustavnog suda U-III-6002/2011 (NN 121/12) kojom je dosuđena i naknada štete odvjetničkoj tvrtki kojoj su se poreznici i ministar financija osvećivali zbog toga što je uspješno vodila sudske postupke za račun svojeg klijenta – obveznika poreza kojemu su poreznici i ministar financija ”nezakonito zadržali prisilno naplaćena novčana sredstva (poreze)”.
Dosad je iz proračuna Republike Hrvatske isplaćeno više od 200 milijuna kuna naknada šteta na osnovu spomenutih odluka Ustavnog suda.
Državno odvjetništvo, međutim, zbog tako velikog iznosa štete (više od 200 milijuna kuna) za državni proračun nije ni pokrenulo kaznenu istragu.
A nije, jer je u funkciji državnog pravobranitelja u tim postupcima zastupalo (branilo po službenoj dužnosti) počinitelje šteta, te čak i bilo odbijeno odlukom Ustavnog suda u pokušaju ”zaštite“ počinitelja štete, poreznika i ministra financija.
I zbilja, ne može istu stranku zastupati i optuživati ista tzv. ”institucija sistema”, kao što bi to sada trebalo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske.
Da se u Hrvatskoj umjesto tzv. ”državotvornog” željelo organizirati nepristrano pravosuđe, onda bi umjesto pristranog Državnog odvjetništva koje u svim sporovima mora zastupati Republiku Hrvatsku za takvo zastupanje države bilo organizirano zasebno državno pravobraniteljstvo neovisno o državnom tužiteljstvu.
A državno tužiteljstvo, odnosno Državno odvjetništvo, u svojoj bi djelatnosti moralo istraživati i optuživati i državu (i dužnosnike, pa i ministre financija) jednako kao i sve ostale pravne subjekte kada oštete proračun Republike Hrvatske za tako velike iznose.
No, za Hrvatsku je to zasad tek ”naučna fantastika”.
Ipak, ima i slabih naznaka drukčijega.
Puno sam izvještavao o sporu Jerine Malešević protiv Republike Hrvatske zbog toga što je oštećena u prevari u kojoj je jedan stan prodan trima kupcima.
Godinama se Jerina Malešević spori ”sa državom”, a u znak solidarnosti zastupa ju 60-ak odvjetnika, koji su predlagali razne dokaze, koje je u većini sutkinja Jelena Rajić odbijala izvoditi.
I Županijski sud u Velikoj Gorici (pokraj Zagreba) je presudom (Posl. br. 6 Gž-1806/13-10) ukinuo prvostupanjsku presudu sutkinje Jelene Rajić iz Općinskog suda u Velikoj Gorici (Posl. br. P-432/08) i predmet vratio na ponovno suđenje u kojemu sutkinja Rajić mora izvesti predložene dokazne postupke, izvršiti uvide u tri spisa, te ocijeniti sve tako izvedene dokaze u skladu s čl. 8. zakona o parničnom postupku.
Nakon objavljivanja odluke DSV-a o provođenju tzv. ”postupka prosudbe tjelesnih i duševnih svojstava za obnašanje sudačke dužnosti” (Autograf, 8. srpnja 2014., pod naslovom „Psihotortura DSV-a“) Medicinski fakultet u Zagrebu se proglasio ”nenadležnim” za provođenje tog ”postupka” i odbio postupiti prema sramotnom zahtjevu DSV-a.
Bilo bi dobro da i sudac Alen Barbić iz Općinskoga suda u Puli, Stalnoj službi u Poreču, malo ”zaviri” u citiranu presudu Županijskog suda u Velikoj Gorici i možda izbjegne ”popravni ispit” zbog propuštanja izvođenja predloženih dokaza.
No, valja biti pošten i upozoriti suce prvostupanjskih sudova da ne pretjeruju u ”objektivnosti i nepristranosti u izvođenju ‘nedržavotvornih’ dokaza”.
Podsjetio bih da je na 102. sjednici Državnog sudbenog vijeća (DSV) 14. travnja 2014. godine donesena odluka o provođenju tzv. ”postupka prosudbe tjelesnih i duševnih svojstava za obnašanje sudačke dužnosti”.
Ta sramotna odluka DSV-a je donesena protiv sutkinje koja je imala hrabrosti ”nedržavotvorno” rješavati prethodno pet godina zataškavan sudski postupak Helene Puljiz zbog pokušaja hrvatskih špijunskih službi da je kao novinarku vrbuju za doušnicu.
Istina, nakon objavljivanja te odluke DSV-a (Autograf, 8. srpnja 2014., pod naslovom „Psihotortura DSV-a“) Medicinski fakultet u Zagrebu se proglasio ”nenadležnim” za provođenje ”postupka prosudbe tjelesnih i duševnih svojstava za obnašanje sudačke dužnosti” i odbio postupiti prema tom sramotnom zahtjevu DSV-a.
Mislim da nikako ne bi trebalo sve svaljivati isključivo na suce, jer i sucima se može svašta dogoditi pretjeraju li s nepristranim i ”nedržavnotvornim” sudskim postupcima.
Još tekstova ovog autora:
- Djecu od dvije i pet godina soc-skrbitelji vratili majci
- Četrdeset godina od ”unapređenja” urednika za kurira
- Državne i sudbene vlasti krše prava djece (2)
- Pretjerano pohvalna priopćenja Vrhovnog suda bez pokrića
- Tajna vršnjačka nasilja u domu za nezbrinutu djecu
- Sprdnja s dignitetom sudaca i službenika u pravosuđu
- Imamo Hrvatsku bez sudbene vlasti
- Oportunistički žurnalisti i mediji Ministarstva istine
- Faraonov edikt za dimnjačarski reket u Zagrebu
- Etički i zakonski upitne presude o štrajku u pravosuđu
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.