autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Zainullah Ibrahimi i sva njegova braća

Autor: Miljenko Jergović / 29.08.2021. Leave a Comment

Foto: AB FB stranica Miljenka Jergovića

Foto: AB FB stranica Miljenka Jergovića

Zainullah Ibrahimi rodio se kao Paštun. Pripadnik velikog naroda, koji ukupno broji pedesetak milijuna pripadnika, razdijeljenog u četristotinjak plemena i rodova. Većina ih živi u Paštunistanu, regiji koja je prije koju stotinu godina mogla postati državom, ali nije, nego je nakon drugoga anglo-afganistanskog rata, vođenog između 1878. i 1880, podijeljena između Afganistana i Britanske Indije.

Rat, koji će tako definirati paštunsku domovinu, poveli su Britanci, da odvrate Afganistance od Rusa… Da, da, sve su to zamorni podaci iz jedne povijesti o kojoj, uglavnom, nismo učili u školi, i koja nas zapravo i ne zanima, jer nije europska.

Vrijedi je, međutim, povremeno spominjati, jer koliko god povijest nije europska, nastala je kao proizvod isključivo europske politike, i kao posljedica ratova koje su po nalozima europskih vladara vodili generali europskih armija.

Zainullahu Ibrahimiju dvadeset i jedna je godina. Rodio se u vrijeme kada su većim dijelom Afganistana vladali talibani. Oni su, prije nego što je Zainullah prohodao, već pružili utočište Al Kaidi, koja će 11. rujna 2001. napasti Ameriku. Sjedinjene Države tada formiraju internacionalnu “antiterorističku koaliciju”, te uz najširu političku podršku zapadnoga, i ne samo zapadnog svijeta. 7. listopada 2001. napadaju Afganistan, te uz pomoć prethodno poraženog Sjevernog saveza, sačinjenog uglavnom od pripadnika etničkih manjina, provaljuju u zemlju, zaposjedaju je i njome vladaju sljedećih dvadeset godina. Godine su to odrastanja Zainullaha Ibrahimija.

On je, više nego itko od nas, dijete Zapada, sin Europe, međunarodne zajednice, Nato saveza i Organizacije ujedinjenih naroda. Sve što je postao, to mu je od njih. Sve što jest, rezultat je zapadnog vrijednosnog sustava, primijenjenog na afganistanske prilike.

Prvi put sam na ime Zainullaha Ibrahimija naišao u veljači ove godine, čitajući u Jutarnjem listu razgovor novinara Marija Pušića s karlovačkim profesorom ruskog jezika Radom Barbirom, koji se već godinama brine o napuštenoj migrantskoj djeci.

Iz ovog ste mogli shvatiti nešto što je u priči važno: talibani su, naime, u velikoj većini Paštuni. Ali, dopustite, čovjek može biti Paštun, a da ne bude taliban. A to da pritom ima pravo izbjeći da mu bira između toga da ubija ili da bude ubijen, vjerojatno je i najveća epska i dramska tema naše kulture. Ujedno, to je tema dvadesetog stoljeća. Može li 1933. ili 1943. čovjek biti Nijemac, a ne biti nacist?

Zainullahu bilo je šesnaest kada je iz Kabula stigao u Hrvatsku. Drugi su htjeli otići, on je htio ostati. Zaljubio se u jednu volonterku, ali od ljubavi nije bilo ništa. Ljubav ili talent za jezike, tek savršeno je naučio hrvatski, pa je jedno vrijeme radio kao prevoditelj po migrantskim kampovima u Bihaću.

Priču sam upamtio zbog tog zaljubljivanja. Ništa normalnije ni prirodnije, nego krenuti na put dug neizvjestan broj tisuća kilometara, hodati tako, hodati, hodati i hodati, sve dok se ne zaljubiš. Onda stati i progovoriti jezikom svoje ljubavi.

Uz razgovor s profesorom Barbirom objavljene su i fotografije, između ostaloga i one na kojima je Zainullah, tako da nisam mogao pogriješiti kada sam pola godine kasnije, u 24 sata od 16. kolovoza, naišao na razgovor Emirata Asipija sa Zainullahom Ibrahimijem.

Povod je, naravno, pad Kabula i čitavog Afganistana u talibanske ruke. Ili odustajanje Amerikanaca i Europljana od vlastite, silom i ratom, ali i proklamiranom ideologijom ljudskih prava, preuzete odgovornosti za Afganistan, te naročito za Afganistanke i Afganistance. Britanci i Amerikanci su se, pretpostavljam, s talibanima čvrsto dogovorili da im ovi više neće slati avione na New York.

Ali ima li u tom dogovoru riječi o Afganistankama i Afganistancima koji naprosto nisu talibani, niti su za talibane, a čiji su životi ucijenjeni desetljećima europske i američke prisutnosti u Afganistanu?

Nisu li ti ljudi de facto i najautentičniji Europljani i Amerikanci?

Vjerujem da jesu, jer ne mogu povjerovati da netko sad želi reći, makar taj netko bio i Joe Biden, da su se ti ljudi zajebali što nisu na vrijeme bili za talibane, nego su vjerovali otprilike u ono u što sam i sam sklon povjerovati. Recimo, u to da ostaješ upravo tamo gdje si se i zaljubio.

U 24 sata Zainullah Ibrahimi na ubitačno jednostavan način objašnjava zašto je tu: “Prijetili su mi da će me ubiti. Ja sam Paštun i Talibani su pokušavali staviti me pod svoje i učiniti me lošim čovjekom. Došlo je do toga da budem ubijen ili da ubijam. Zato sam ja napustio Afganistan. Nisam imao izbor u životu.”

Iz ovog ste mogli shvatiti nešto što je u priči važno: talibani su, naime, u velikoj većini Paštuni.

Ali, dopustite, čovjek može biti Paštun, a da ne bude taliban. A to da pritom ima pravo izbjeći da mu bira između toga da ubija ili da bude ubijen, vjerojatno je i najveća epska i dramska tema naše kulture.

Ujedno, to je tema dvadesetog stoljeća. Može li 1933. ili 1943. čovjek biti Nijemac, a ne biti nacist?

Zainullah Ibrahimi trenutno živi u Hrvatskoj. Zabrinut je za obitelj u Kabulu, za dvojicu svoje braće. Što će biti s njima i što uopće može biti s njima?

U veljači, kada ga je profesor Rade Barbir uveo u našu svijest i naše živote, Zainullah Ibrahimi nije bio državljanin Republike Hrvatske. Sasvim sigurno, on to nije ni danas.

Premda se tu zaljubio i premda je savršeno naučio hrvatski. I premda je životom i sudbinom ispunio svaku riječ iz prisege za državljanstvo, kako ju je ovih dana svojim potpisom ovjerio ministar unutarnjih poslova Davor Božinović: “Prisežem svojom čašću da ću se kao hrvatski državljanin ili državljanka pridržavati Ustava i zakona te poštivati pravni poredak, kulturu i običaje u Republici Hrvatskoj.”

U čemu je onda, za nas i za Zainullaha, problem? U tome, čini se, što neozbiljno shvaćamo ono što govorimo, što drugima obećavamo i na što se pozivamo. I to je, zapravo, osnovna razlika između nas i talibana. To je razlika između Joea Bidena i svakoga od njih.

Iz naše hrvatske perspektive, koja u ovoj stvari baš i nije tako beznačajna, pitanje je koliko ozbiljno shvaćamo vlastite riječi. Jer ako ćemo o časti, ako ćemo o Ustavu i pravnom poretku, a pogotovu ako ćemo o kulturi i običajima, onda je Zainullah Ibrahimi svoju prisegu već položio. Kaže da su ga talibani pokušali učiniti zlim čovjekom.

Katkad se učini da je zlo ozbiljno i odgovorno prema onome što čini i govori, a dobro se gubi u neozbiljnosti i lakoći brbljanja. Naročito u lakoći zaboravljanja.

Sjećate li se, recimo, Kolinde? Obukla bi se u maskirnu odoru, namazala bi se ratničkim krejonima, pa se ukrcala u helikopter i letjela po Afganistanu. To je činila kao nadležna Hrvatica u Nato savezu, u ime svih nas, građana države koja je u Nato savezu. A činila je to i kao predsjednica Republike.

I premda se nekome moglo učiniti da Kolinda po Afganistanu leta k’o muha bez glave, ili da nastupa kao manekenka jednoga operetnog marketinga s kojim mi nemamo ništa, ona je to činila u ime svih nas. Kao što su u ime svih nas u Afganistan odlazili, tamo se fotografirali i ratovali, naši ministri, časnici, vojnici.

Premda se tu zaljubio i premda je savršeno naučio hrvatski. I premda je životom i sudbinom ispunio svaku riječ iz prisege za državljanstvo, kako ju je ovih dana svojim potpisom ovjerio ministar unutarnjih poslova Davor Božinović: “Prisežem svojom čašću da ću se kao hrvatski državljanin ili državljanka pridržavati Ustava i zakona te poštivati pravni poredak, kulturu i običaje u Republici Hrvatskoj”

U toj zemlji bili su kao podrška niza marionetskih režima, koji se po svojoj korumpiranosti i razbojničkom karakteru nisu bitno razlikovali od režima koje je postavljao bilo koji okupator u našemu vijeku.

Uz ipak jednu važnu razliku: nacistički okupator u Poljskoj, Čehoslovačkoj ili Ukrajini stanovništvu okupirane zemlje obećavao je da će biti njemačke sluškinje i sluge, dok smo mi, sudjelujući u okupaciji Afganistana, stanovništvu okupirane zemlje obećavali slobodu, ravnopravnost, ljudska prava, kino, diskoklub i stripove.

Posve je nevažno je li naša okupacija bila ugodnija od nacističke, vjerojatno jest, ali važno je da iz nje proizlaze neke dugoročne, neotklonjive i neporecive obaveze. Emocionalne, intelektualne i moralne. Tim bi obavezama trebala biti ispunjena naša svakodnevica.

Recimo, naša zabrinutost za braću Zainullaha Ibrahimija trebala bi biti ravna našoj brizi za svakoga hrvatskog državljanina u Afganistanu. Pa još mnogo veća.

Naime, dok su se hrvatski državljani, vjerojatno, tamo zatekli svojom voljom, Zainullahova braća su u Kabulu, jer su im naše vlasti u ime svakoga od nas dale riječ da će štititi njihovu slobodu, ravnopravnost, ljudska prava, kino, diskoklub i stripove.

Povjerovali su nama, a ne talibanima. To su učinili ne zato što su se uplašili naših aviona i tenkova, niti sile kojom smo u Afganistanu raspolagali, nego zato što im se učinilo da smo ljudi čistih ruku i lica, koji su u sve ovo uložili svoju čast.

I doista, ako ministar Božinović – koji je, ako me sjećanje ne vara, u nekoj od prethodnih svojih dužnosničkih inkarnacija također letao zrakomlatima po Afganistanu – ozbiljno shvaća javno obznanjenu prisegu za postajanje Hrvatom, i ako je ozbiljno shvaćamo svi mi, onda bi pred živim Zainullahom Ibrahimijem, kao i pred svakim Afganistancem koji je bježeći od talibana dobjegao do Hrvatske, bili dužni objasniti na što zapravo mislimo kad govorimo o časti u Hrvata.

Ili da se bez puno riječi pobrinemo za Zainullaha i njegovu braću.

 

(Nije dozvoljeno preuzeti ovaj sadržaj bez dozvole autora. Prenosimo s autorova portala).

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

  • Emmanuel Macron ili zašto na izborima u Francuskoj pobjeđuje uvijek Marseljeza
  • Ivica Osim: “Pa da se i vi sjetite da sam se rodio u Sarajevu”
  • Korisno je šutjeti o onom što je očigledno
  • Svako je sjećanje fikcija, stvaran je samo rat u Ukrajini
  • Kako pripitomiti čovjeka iz krda
  • Noć u kojoj je zbog slepstik šamara nestalo Ukrajine
  • I vi možete postati zločinac. Tu su vam fejsbuk i tviter
  • Zelenski, dijete Isus s naslovnih stranica zapadnih novina
  • Molitva za žrtve posljednjega McDonald’sa u Moskvi
  • Noćni vuk, Vladimir Putin i crvena zastava komunizma

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print

Filed Under: OSVRT Tagged With: Afganistan, Davor Božinović, hrvatski državljanin, Joe Biden, Miljenko Jergović, Zainullah Ibrahimi

Leave a Reply Cancel reply

You must be logged in to post a comment.

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

PROČITAJTE U TJEDNIKU NOVOSTI:

  1. Vrijeme je za obnovu

    Vrijeme je za obnovu

    vladimir-jurisic
  2. Ratna skandinavizacija

    Ratna skandinavizacija

    marinko-culic
  3. Familija

    Familija

    marinko-culic

Novosti | Arhiva

KRONIKA SNV-a

  1. Manjine su žrtve samovolje pojedinaca

    Manjine su žrtve samovolje pojedinaca

    anja-kozul
  2. Mladen Anđelić: Dvaput na prijekom sudu

    Mladen Anđelić: Dvaput na prijekom sudu

    zoran-vitanovic
  3. Zanemaren manjinski i klasni moment

    Zanemaren manjinski i klasni moment

    anja-kozul

Kronika SNV-a | Arhiva

SNV – VIJESTI I NAJAVE

  1. Objavljen novi Natječaj za obnovu poljoprivrednog zemljišta i proizvodnog potencijala

    Objavljen novi Natječaj za obnovu poljoprivrednog...

    07.01.2022.
  2. Božićni prijem SNV-a uz poruke mira i tolerancije

    Božićni prijem SNV-a uz poruke mira i tolerancije

    07.01.2022.
  3. Poznati dobitnici nagrada Srpskog narodnog vijeća

    Poznati dobitnici nagrada Srpskog narodnog vijeća

    07.01.2022.

SNV VIJESTI i NAJAVE | Arhiva

Drago Pilsel Argentinski roman

Partnerska organizacija:

SNV

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJA:

novosti Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2022 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT