Ljeto je završilo i krećemo u nove radne i životne pobjede i izazove, nadamo se bez novog vala koji će tražiti restriktivnije mjere.

Drago mi je da dolaze najave o izmjenama školskog sustava koji će našu djecu učiniti što je moguće više sretnijim, kreativnijim i zadovoljnijim pojedincima sa znanjem koje će koristiti ne samo za svoju dobrobit, nego za dobrobit sviju nas.

O čemu pisati prvu kolumnu nakon ljeta, pogotovo nakon svojevrsne samonametnute izolacije koja nije uključivala redovito praćenje vijesti, ali jest odmor i morska, odnosno kontinentalna lamentiranja i uživanja u ljepoti naše države, koliko se može u danim okolnostima.

Ono što svakako ipak nisam propuštala bilo je, uz uspjehe tvrtke Rimac, stanje u Afganistanu u zadnjih dva tjedna kolovoza.

Dan bi mi započeo čitanjem Guardiana i praćenjem drugih, uglavnom inozemnih, portala koji su, s više ili manje kritike prema zatečenom stanju, donosili brojni članci i kolumne što su gotovo svakog sata nadopunjavali novim podacima i činjenicama i prikazom svojih viđenja situacije u Afganistanu.

Pandemije su kroz povijest završavale svakojako, neke raspadom tadašnjih carstava, neke ratovima, a neke novim procvatima i rješenjima

Dakle, nekako mi se čini da sam bila više okrenuta prirodi i prirodnim ljepotama, ali onda me na nedavnoj večeri jedna renomirana specijalistica psihijatrije s bogatim životnim iskustvom, kada sam prepričavala svoj dojam ovogodišnjeg obilježavanja genocida u Srebrenici i Potočarima u srpnju ove godine, brzinski izanalizirala i u jednoj rečenici dala nalaz i mišljenje: moje naglašavanje nevjerojatne prirodne ljepote toga kraja koja je kroz povijest pretrpjela toliko toga, svojevrsni je obrambeni mehanizam kojim želim naglasiti i potisnuti ono negativno što je dovelo do tolikog stradanja.

Ali svejedno, pod dojmom ljeta, želim reći da moramo svi raditi, koliko je u našoj moći da očuvamo ovu ljepotu prirode koju imamo, ma u kojoj državi živjeli. Možda ćemo, svjesniji te naše zadaće, i manje ratovati i ubijati. Možda sam samo optimist.

Priznajem da moj doprinos stanju ljudskih prava zaista nije bio spomena vrijedan preko ljeta, niti mislim da akademski članci niti studije sami po sebi mijenjaju sve, ali ipak smatram da nešto znače ako ih se shvati ozbiljno, pogotovo ako su objektivni i produkt višegodišnjih istraživanja i promišljanja.

Tako da mislim da bi stanje u Afganistanu bilo bolje da se više pozornosti pridodalo onim izvještajima i ”naučenim lekcijama” koji su upozoravali da je nevjerojatna korupcija koja je nastala kao produkt politike i pristupa obnove Afganistana doprinijela ovom trenutnom stanju.

Nevjerojatno je da su ti izvještaji bili nedovoljno ozbiljno shvaćeni. Ili su bili shvaćeni, ali zašto se onda inzistiralo na nastavku takve politike obnove koja zasigurno vodi u kaos i potencijalnu palu državu (failed state).

Ciljevi tranzicijske pravde ponekad se opisuju kao krajnji ciljevi svih mehanizama obeštećenja: mir, sigurnost, pomirenje, demokracija te vladavina prava

Tranzicijska pravda predstavlja skup sudskih i izvansudskih mjera primjenom kojih različite postkonfliktne zemlje reagiraju na nasljeđe masovnih i sustavnih kršenja ljudskih prava.

Te mjere uključuju kaznene progone, komisije za istinu, programe reparacije te različite vrste institucionalnih reformi.

Ciljevi tranzicijske pravde ponekad se opisuju kao krajnji ciljevi svih mehanizama obeštećenja: mir, sigurnost, pomirenje, demokracija te vladavina prava.

Što se tiče mira, iznimno je važno da njegova naracija odražava pozitivan mir, a ne onaj negativan.

Kao što to tvrde neki autori, pojam negativnog mira koji se često koristi u diskursu i debatama o tranzicijskoj pravdi mnogo je uži pojam mira nego pojam pozitivnog mira ”koji ne uključuje samo tišinu AK-47 i odsustvo izravnog nasilja u sukobima, već i nepostojanje više neizravnih oblika nasilja, uključujući oblike strukturalnog nasilja kao što su siromaštvo, korupcija, radikalne ekonomske, društvene, građanske i političke nejednakosti te drugi oblici društvene nepravde” (Sharp, 2014.).

Pandemije su kroz povijest završavale svakojako, neke raspadom tadašnjih carstava, neke ratovima, a neke novim procvatima i rješenjima. Nadamo se da ćemo svi smoći dovoljno snage za ovo potonje. U to ime, svima želim produktivnu novu radnu godinu.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.