Zašto Katolička crkva nije prionula poslu pomirenja u Hrvatskoj?

Ana i Otto Raffai

”Pomirenje – dar Božji i izvor novog života” – glasio je slogan drugog europskog okupljanja kršćanskih crkava, zajednica i pojedinaca u Grazu 1997. Pred 23 godine u okviru koncilijarnog procesa za pravdu, mir i očuvanje svega stvorenog inicijatori ovog skupa prepoznali su pomirenje kao ključ za više pravde, mira i veću ekološku svjesnost.

Nisu se slučajno skrasili u Grazu, u neposrednom susjedstvu sa zemljama tek izašlim iz krvavog rata devedesetih na prostoru raspadnute države Jugoslavije. Pred više od dvaju desetljeća bilo je razvidno i nama u Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj da bez rada na pomirenju nema napredovanja u budućnost.

U Grazu je u dijelu koji je određen za pripadnike crkvene hijerarhije bio sadašnji biskup Škvorčević, u dijelu koji su osmišljavali građani vjernici sudjelovala je iz Zagreba grupa Dijalog, desetak entuzijasta od kojih dio i danas djeluje u izgradnji mira.

Pred sam skup u Grazu održan je i sastanak upoznavanja između ove inicijative i delegacije koju je sastavila Hrvatska biskupska konferencija, bili smo pozvani u prostorije nadbiskupije.

Još ranije, za vrijeme rata 1992. na inicijativu osnivača Katoličkog radija, fra Mirka Mataušića, održala je seminar u Zagrebu dr. Hildegard Goss Mayr, prekaljena borkinja za nenasilje. Na tragu tog seminara izdana je i knjiga ”Evanđelje i borba za mir” u izdanju franjevačkog trećeg reda.

Pred više od dvaju desetljeća bilo je razvidno i nama u Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj da bez rada na pomirenju nema napredovanja u budućnost

Ovo su samo izabrana dva primjera koji pokazuju kako je pomirenje i te kako bilo pred očima barem dijelu katolika u Hrvatskoj, i u ratu i neposredno poslije rata, a vjerujem i do dana današnjeg.

Zašto je danas, po pokretanju teme pomirenja na visokoj političkoj razini u Hrvatskoj, pomirenja između njenih građana različitih po konfesiji i naciji, ali jednakih po zajedničkoj domovini, čini se, Katolička crkva ostala bez teksta? O tome možemo samo nagađati.

Ono što znamo, gledano s političko-teološkog vida, jest da je pomirenje kršćansko središnje mjesto i da je uloga Crkve uvijek, u dobra i loša vremena, djelovati u smjeru pomirenja između sukobljenih strana.

Njena je zadaća biti vidljivi znak onoga što ne vidimo a vjerujemo, a to je prisutnost Boga. I to takvog Boga koji je, kako s pravom ističe Miroslav Volf u svom kapitalnom djelu ”Isključenje i zagrljaj”, inicijator pomirenja s nama i to tako da je oprostio svima nama, i dok smo još bili grešni.

Ovakvog Boga želimo vidjeti posvjedočenog u ponašanju onih koji se kršćanima zovu. Boga, koji za pomirenje ne traži naplatu u kažnjavanju već djelovanjem pokazuje da je prvi korak, kao metafora pomirenja iskazano, ”voljnost za zagrljaj”.

Doći će potom i drugi korak, razjašnjavanje, razgovor oko ”istine koja će nas osloboditi”. Ne prepoznajemo da znaju za ovakvog Boga upravo oni politički akteri/subjekti koji na rever svojih partija stavljaju znak kršćanstva. Tako zbunjuju svojim ponašanjem koje se poziva na kršćansku tradiciju, ali njenu srž ne pokazuje.

Izjava jednog od lidera opozicije kako danas ”nema razloga za nikakvo pomirenje” ne samo da jasno pokazuje kako on nema pojma gdje mi živimo kao da živimo na dvije planete nego i kako je slabo upućen u značenje ovog pojma premda je deklarirani katolik.

S druge strane, ”tijesto pomirenja” zamijesili su Plenković i Pupovac bez ikakve reference prema vjeri, što i jest u redu jer radi se o političkom, a ne religioznom činu.

Naše isticanje kršćanskog značenja pomirenja služi tek poticanju vjernika da se sjete da imaju izvor novog života u svojoj vjeri, da ideje, kreativnost, motivaciju mogu crpiti iz nje. I u dobra i u teža vremena.

Zašto je danas, po pokretanju teme pomirenja na visokoj političkoj razini u Hrvatskoj, pomirenja između njenih građana različitih po konfesiji i naciji, ali jednakih po zajedničkoj domovini, čini se, Katolička crkva ostala bez teksta?

Vjernicima je izvor vjere bazen koji ih osvježava u suši političkih igara i igrica, dosjetki i prevrtanja istine radi politikanskih koristi. Stoga se ne oslanjaju na dobacivanja srpskih nacionalista niti se vode sljepilom za pomirenje hrvatskih nacionalista nego se vode vjerom da ih Bog pomirenja podržava u nastojanju koje je na političkoj sceni simbolički otvorio vrh političke elite.

Ne uzdaju se oni u Plenkovića ili Pupovca, njihova imena ovdje stoje samo kao instrumenti, pomagala pomirenja. Oni su danas aktualni, sutra će neka druga imena stajati na njihovim mjestima, oni su zaista prolazni.

Pomirenje u ovom društvu mogu graditi samo građani i građanke. Svjesni da su za nj odgovorni.

Ovdje se obraćamo vjernicima, jer nominalno većina stanovništva se izjašnjava kao katolici. Ne želimo zabrljati na temi koja je okosnica našeg kršćanskog identiteta.

Ako nam je do pomirenja, nama kao građanima i kao vjernicima onda se potrudimo naći priliku da ga i ostvarujemo. Prilika se nudi svaki dan, oko nas, oko nas su ljudi kojima se možemo približiti, oko nas su ljudi koje možemo podržati u nastojanju za pomirenje, oko nas su ljudi kojima se možemo suprotstaviti kada šire govor mržnje i nerazborito govore o nemogućnosti pomirenja.

Mi kao osobe, kao pojedinci, kao građani koji surađuju možemo izgraditi pomireno društvo i u njemu raditi na pravdi i istini.

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Od osvete do pomirenja – teološko politička pitanja
• Nenasilje je svijetla točka naše katoličke tradicije
• Mi dišemo za tebe, George Floydu
• Zaneseni za dobro
• ”Za dom – Spremni” i privid miroljubivosti
• U koju je to tradiciju Isus uskrsnuo?
• Usporimo, za ljubav jedine nam planete Zemlje
• Dan žena: Hoćemo li se pridružiti njemačkim katolkinjama?
• Čija je briga u Crkvi izgradnja mira?
• Ima li Božića 2019. godine?

» Svi tekstovi ovog autora