Akcija stadion 1941. i 80 godina poslije

…Na drugom zboru, održanom 23. svibnja, uz prigodan politički govor, saopćena je srednjoškolcima odluka o osnivanju I. zagrebačke pukovnije Narodne zaštite. Zadatak trećeg zbora, održanog 26. svibnja, bio je da se dotadašnje školske formacije reorganiziraju prema vojnim pravilima.

Kritični trenutak nastao je kada je predstavnik ustaško-okupatorskog režima s govornice izdao naredbu da omladinci Srbi i Židovi izađu iz školskih formacija i da se postroje na jednoj strani stadiona, uz objašnjenje da u sustav I. pukovnije NZ ulaze, u smislu ustaških načela i zakona NDH, Hrvati i pripadnici prijateljskih naroda, a izdvojeni omladinci u radnu službu.

 …Ali to nije bilo odvajanje Srba i Židova, nego zajedničko demonstrativno napuštanje stadiona Hrvata, Srba, Židova i omladinaca ostalih narodnosti.

(Zagreb 1941.-1945. Zbornik sjećanja; Knjiga 2, Nikola Kožul: Podjela nije uspjela)

 Pokušaj ustaša da odvoje hrvatsku omladinu od srpske i židovske u svibnju 1941. je propao.

Film ”Akcija stadion” autentični je prikaz strahovlade ustaša i njemačkog okupatora u Zagrebu 1941. godine, snimljen 1977. u režiji Dušana Vukotića, 1962. za animirani film ”Surogat” nagrađenog Oskarom.

Po svjedočenju bližnjih, Vukotić olovne 1991. nije mogao u zgradu ”Zagreb filma”, a za 50. godišnjicu primitka Oskara, od predsjednika Ive Josipovića posthumno je primio Povelju Republike Hrvatske. Iz ormara s vrećicama protiv moljaca izvučen je nakratko, za potrebe stvaranja slike prema van i pompu uz dodjelu Oskara (kojeg i ”mi imamo”).

Kritični trenutak nastao je kada je predstavnik ustaško-okupatorskog režima s govornice izdao naredbu da omladinci Srbi i Židovi izađu iz školskih formacija i da se postroje na jednoj strani stadiona, uz objašnjenje da u sustav I. pukovnije NZ ulaze, u smislu ustaških načela i zakona NDH, Hrvati i pripadnici prijateljskih naroda, a izdvojeni omladinci u radnu službu

Film ”Akcija stadion” je snimljen 35 godina nakon mučnog svibnja 1941. započetog podizanjem ruke ”za dom spremnih” i ustaškog znakovlja. U vidu potresnog historiografskog djela ”Zagreb 1941.-1945.” opisuje ga Slavko Goldstein. Zagrebu, u tmini i vonju smrti Dotrščine s preko 18.000 stradalih duša, tanki trak svjetlosti donose akcije antifašističke omladine.

Mladost tih dana gubi živote po zagrebačkim raskršćima ili pod pendrecima posilnih u ustaškim stožernim stanovima: od sestara Baković do Kreše Rakića (uhvaćenog na uglu Kvatrića i Heinzlove, i egzekucije u sumornom Rakovom Potoku), čije ime do 1990. nosi škola i KUD Trnsko, danas blijedog traga u HR wikipediji.

Tjednik Nacional o Vukotiću, 20 godina po smrti, piše kao o ”najpoznatijem hrvatskom filmskom autoru”, a hrvatske novine donose riječi i drugog scenarista, Slavka Goldsteina, 30 godina po snimanju filma, koji, po bujanju desničarskog raspoloženja u zemlji i uz sve glasnije razmatranje ustaškog pozdrava ”Za dom spremni” kao starohrvatskog, možebitno novog, službenog za Oružane snage, izrazi egzistencijalnu nelagodu i spremnost za iseljavanje i azil u susjednim zemljama ako se to dogodi.

Vrh ne nalazi za shodno nazočiti komemoraciji odlaska uglednog intelektualca i antifašista 2017.

Devedesetih se hrvatska država odredila manje domovinskom prema vlastitim Srbima i Židovima, a ostatku populacije manje nezavisnom nego se očekivalo. Manipulacija je tako kratka, a zaborav tako dug.

U srcima starijih generacija film “Akcija stadion” ostavio je neizbrisiv trag kao oda herojstvu generacije koja se po cijenu života usudila reći NE ustaškom režimu.

Živima pitanje jesu li avetima nemani danas, mladost i javnost u stanju (i volji) izreći jednako uvjerljiv odgovor?

Većina odgovara šutnjom, relativiziranjem i okretanjem glave, prostorom drugoj strani da dovrši meč.

Uz prljav čin valja beskompromisno reagirati. To nije nedavno propustio učiniti predsjednik Zoran Milanović u Okučanima prepoznavši trojanskog konja u vidu ustaškog znakovlja uz državničku prigodu obljetnice ”Oluje” i uz izvođenje himne napustio je skup.

Organizator i vladin vrh ne rješavaju uzrok ”zagađivanja” već razmatraju posljedice (i profil predsjednika). Združenom snagom ograđuju se od njegove reakcije i na njega usmjeravaju gnjev i strelice dižući si rejting na skorim izborima u dijelu birača.

Činjenica da je preživjelih antifašista iz Savske, Jasenovca i Gradiške Stare sve manje, ništa ne mijenja. Postoje knjige i svjedočanstva. I filmovi čiji dokumentarni prilozi poput onih u “Dnevniku Diane Budisavljević”, djeluju na gledatelja da ga smrznu, ganu i, sa suzom u oku, ostave nijemog, u nevjerici i tišini.

Autentično svjedočenje za slučajno gledanje uz najavu u posljednji tren, kao i “Akcija stadion” (u terminu subotnjeg TV kolaža na HRT 2 programu).

 Dosljednu reakciju predsjednika podržao je Ivo Goldstein, povjesničar, autor monografije ”Jasenovac”, sin Slavka Goldsteina. Na pokušaj podmetanja sličnog, demokratičan čovjek reagira kao na diskriminirajući vic, napuštanjem društva.

”Drugima treba vremena”, optimistično će prijateljica vjerujući da će taj trenutak doći. Možda se kritična masa skupi u sljedećem okršaju s neprihvatljivim isticanjem simbola zla pružajući primjer drugima jer dio mladih je već nesiguran na koju bi krenuo stranu.

Film ”Akcija stadion” je snimljen 35 godina nakon mučnog svibnja 1941. započetog podizanjem ruke ”za dom spremnih” i ustaškog znakovlja. U vidu potresnog historiografskog djela ”Zagreb 1941.-1945.” opisuje ga Slavko Goldstein. Zagrebu, u tmini i vonju smrti Dotrščine s preko 18.000 stradalih duša, tanki trak svjetlosti donose akcije antifašističke omladine

Poput alarma zvuči podatak da u Hrvatskoj 70% srednjoškolaca kao jedan od najvažnijih događaja u hrvatskoj povijesti navodi NDH, a nešto više (72%) ne smatra da je NDH bila fašistička tvorevina. (Istraživanje političke pismenosti učenika završnih razreda srednjih škola u Hrvatskoj, 2015.).

Uz strah od komunizma do njegovog izjednačavanja s antifašizmom i prijedlogom izbacivanja antifašizma iz Ustava zemlje koja je na njegovom nasljeđu nastala, crno nam se piše.

”Hrvatska se već godinama suočava s jačanjem neofašizma, koji uglavnom nesmetano cirkulira javnim prostorom, i ima sve veći utjecaj u javnosti”, pred dvije godine navodi u izvješću javna pravobraniteljica Lora Vidović.

Do kada će doživljaj Srba, Židova i Roma predstavljati savjest naroda u suočavanju s poviješću s kojom treba bezrezervno obračunati ne čekajući da to odradi Europa?

Povišću pritrujena zemlja ne ostavlja pravo na neodgovornost već  angažman protiv žala za tvorevinom čiji je dio stanovništva bio nevinom metom terora, a humani se određivali antifašistima neovisno o vjeri, religiji i naciji.

U ime pobjede antifašizma i žrtve nevinih, pod formom ”prisilnog rada” u smrt odvedenih, za koje je podignuta ruka uz ”spremnost za dom” značila smaknuće i kosti im prekrivene humkama jasenovačke zemlje, akcija Stadion nema alternativu.

Vrijeme je da ”Dokumenti” ponovno povedu šetnju lokacijama anfifašističkog značenja, a Antifu podržimo pretvarajući kukaste križeve na fasadama u srca i cvijeće.

”Jedan od temeljnih elemenata demokratske političke kulture, a time i djelotvorne demokracije, jest aktivno građanstvo”, piše u uvodu spomenutog istraživanja.

Djelujmo!

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Najvažnije utakmice su one za čovjeka i humanost
• Odurnom Zekanovićevom seksizmu: neće proći!
• I mi svoj Ku Klux Klan za utrku imamo
• Dižem glas za red i uvažavanje čovjeka u školi i u društvu
• Izdaja je šokantnija kada dolazi iz redova pastira
• Naš čovjek: zbunjen, uplašen, zbijen i neaktivan
• Stazama Medvednice, u vječnom ciklusu života
• Živimo tek prividan mir
• Liječenje ovisnosti je alarmantno. Sve više postaje umijeće mogućeg

» Svi tekstovi ovog autora