Stablo, ono egzotično stablo u park šumi ili gradskom parku, za svoga mirna, nenametljiva života, često premaši jedan ljudski vijek.
Čovjekov odnos prema stablu, unatoč njegovoj nepobitnoj, naglašenoj i eksplicitnoj nepokretnosti, nijemosti, nemogućnosti izražavanja osjećaja, posebno osjećaja boli (dok ga pilom režemo na pola, obezglavljujemo ili režemo njegove udove, odnosno grane) [Read more…]