autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • KULT NEREAGIRANJA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OBADANJA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • PLUS ULTRA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REI SOCIALIS
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SJEĆANJA
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • SVJETLOPIS
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Ovakvi smo najbolji našoj vlasti

Autor: Radenko Vadanjel / 06.02.2023.

Radenko Vadanjel

Strah se uvukao među sve nas, prvenstveno građane bez ”zaleđa” i političko egzistencijalne sigurnosti, građane bez svoje interesne stranke, što bi se reklo apolitične građane, premda je apolitičan biti nemoguće jer se politika bavi svima nama. Ali strah se uvukao i u one druge, lojalne vladajućima, ali nedovoljno zaštićene i protežirane od svojih političkih predvodnika i ”reformatora”. [Read more…]

Filed Under: MIŠOLOVKA Tagged With: Mišolovka, politika, Radenko Vadanjel, strah, vlast

Četiri jahača apokalipse u nemirnim snovima vladajućih

Autor: Radenko Vadanjel / 23.01.2023.

Radenko Vadanjel

Što to muči vladajuće? Koje ih dužnosničke brige more? Koje im se slike pričinjaju u snu?

Ako ste pomislili na Baniju i ljude u kontejnerima, koji se već treću zimu smrzavaju u tim konzervama od kuća, prinudnim smještajem posloženim poput lego kocaka na nekoj poljani zasutoj šljunkom pored ceste, usporedo s jarkom obraslim koprivom i ambrozijom, i kemijskim WC-om sa strane, kao novouvezenim europskim higijenskim standardom, niste pogodili, što bi se reklo nogometnom terminologijom, promašili ste čitav gol. [Read more…]

Filed Under: MIŠOLOVKA Tagged With: Banija, Državni zavod za statistiku, EU, Ina, Jahači apokalipske, Mišolovka, NATO, Radenko Vadanjel

Opaka hrvatsko-schengenska pravila igre

Autor: Radenko Vadanjel / 12.01.2023.

Radenko Vadanjel

Kada je pet europskih država, davne 1985. godine, potpisalo na brodu ”Princeza Mari-Astrid”, na rijeci Mozel, pored Schengena, malog mjesta u Luksemburgu, sporazum (od tada skraćeno nazvan ”Schengen”) o slobodnom kretanju unutar teritorija udruženih država Belgije, Francuske, Njemačke, Luksemburga i Nizozemske, Hrvatska je još uvijek bila u ”mraku”, [Read more…]

Filed Under: MIŠOLOVKA Tagged With: Hrvatska, Mišolovka, Mozel, Princeza Mari Astrid, Radenko Vadanjel, Schengen, SFRJ, Trst

Penzioneri znaju: kuna je velika ”zvijer” u malom tijelu

Autor: Radenko Vadanjel / 28.12.2022.

Radenko Vadanjel

Otkako je 30. svibnja 1994. godine kuna službeno uvedena kao hrvatska valuta, ona je čitavo vrijeme svoje opstojnosti i posljedično implementiranja u hrvatsko društvo bila i ostala predmetom obožavanja hrvatskog naroda, ali s figom u džepu. Voljeli smo je, međutim nikada joj nismo u potpunosti vjerovali. [Read more…]

Filed Under: MIŠOLOVKA Tagged With: euro, kuna, Mišolovka, NDH, novac, Radenko Vadanjel

Zašto ću navijati za Brazil

Autor: Radenko Vadanjel / 07.12.2022.

Radenko Vadanjel

Za Brazil ću navijati zato jer, paradoksalno, volim i obožavam svoju zemlju, i želim njenim građanima, svima nama, uljuđeniji, prosperitetniji život, nikako pasivnost i nikako manipulaciju nacionalnim osjećajima, jalovom zbijanju redova i busanju u prsa, tamo gdje se radi o benignoj sportskoj igri koja ništa u svakodnevnom životu ne rješava i bitno mijenja… [Read more…]

Filed Under: MIŠOLOVKA Tagged With: Brazil, Hrvatska, Katar, Mišolovka, Radenko Vadanjel

Radenko Vadanjel: Istina je uvijek samo osjećaj, nikad racio

Autor: Zoran Angeleski / 26.11.2022.

Radenko Vadanjel
Foto: Tatjana Gromača

Mali je broj ljudi koji metafizičko osjećaju, a još je manji broj onih koji potiskuju svoje općeprihvaćeno društveno mjesto, prepuštajući se melankoliji i tjeskobi metafizičkog. Upetljani, uronjeni u kolotečinu života, u svakodnevnicu neprekidnih, intenzivnih ”poduhvata”, fokusirani prema vlastitoj samopromociji, ne primjećujemo da se naš svijet preobražava u jedno strašno mjesto gdje su ljudski odnosi dovedeni do apsurda, uslovljeni bešćutnim, samoživim obrascima ponašanja. Politika, kao nikada do sada, sustavno se baveći čovjekom, perfidno i ciljano poništava metafizičko u njemu…

Neopravdano u odnosu na jedinstvenu autorsku poetiku, kvalitetu opusa te beskompromisnu dosljednost i posvećenost umjetnosti i umjetničkom djelu, pisca i pjesnika Radenka Vadanjela ne fokusiraju književni medijski reflektori, a u razgovoru s ovim piscem koji sa suprugom spisateljicom Tatjanom Gromača živi u Puli nismo zaobišli ni pitanje koliko je ”autsajderstvo” i njegov/njihov izbor. 

Povod razgovoru nova je Vadanjelova knjiga “Čovjek igračka” u izdanju Sandorfa, koja čitatelju u formi minieseja donosi neka od svojih literarnih sučeljavanja s vječnim filozofskim pitanjima egzistencije i metafizike, čovjekova položaja i mjesta u svijetu, odnosa Boga, čovjeka i vremena, oblikovanja ljudske stvarnosti, promišljanja o pitanjima i doživljajima pojmova kao što su smrtnost, strah, emocije, ljubav, ali i o običnim danima, moru, prirodi, i, naročito, o glazbi…

Prozaik i pjesnik Radenko Vadanjel završio je Studij hrvatskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Zbirku pjesama “Lekcija o postojanosti” objavio je 1999., roman “Dnevnik besposličara” 2006., zbirku pjesama “Čovjek s tri pupka” 2010., zbirku priča “Mišomor za rođake” 2013. godine, roman “Zdravo, dragi ubojice!” 2017. te roman “Sakramenti i kotlovina” 2019. godine.

Vaša nova knjiga sadrži, među ostalim, vaše misli o smrti, strahu, samoubojstvu, ljubavi, starosti, milosti, putu prema Bogu… Je li ovo više autobiografska knjiga,  svojevrsni vaš svjetonazorski, duhovan, pa i religiozan autoportret, ili ga bolje iscrtavaju vaše pjesme i prozna djela?

Moja knjiga “Čovjek igračka”, moram napomenuti, obuhvaća zapravo literarne minijature s esejističkim elementima u sebi, nikako se tu ne radi o klasičnoj esejistici. Najpoznatiji takav poetizirani, literarno filozofski esejizam zacijelo je onaj mađarskog pisca Béle Hamvasa, ili dramskog pisca Eugènea Ionescoa ili filozofa Bachelarda… Podnaslov knjige glasi: “Zapisi o smrti, postojanju i milosti”. “U osnovi postoji samo strah od smrti”, izjavio je u jednom od svojih filozofskih traktata francusko-rumunjski filozof Émil Cioran, naglašavajući kako većini ljudi nedostaje svijest o polaganoj agoniji koja prethodi konačnom ulasku u Ništa, odnosno u ništavilo smrti.

Moja želja i namjera bila je da ovom knjigom pokušam pronaći utočište i nadu u tom ljudskom kolopletu strahova od neumitnosti vlastite smrtnosti, koja nam obilježava čitav život. Ta zasigurno metafizička tema straha od smrti i njegovog mogućeg kompenziranja osvještavanjem i ublažavanjem tog straha, naznačena je i u mojim prethodnim knjigama romanima “Zdravo, dragi ubojice!” i “Sakramenti i kotlovina”, ali je u knjizi “Čovjek igračka”, produbljena i proširena, neuvjetovana fabulom i likovima kao što je slučaj s romanima.

Jedan vam je esej naslovljen “Znakovi pored puta” kako glasi i knjiga misli o životu i smrti Ive Andrića. Koliko ste se njome nadahnuli? Je li poticaj za esejom stigao još od nekih autora, ili je posrijedi spontan autonoman motiv iz nutrine? Andrić je bilježio “Znakove pored puta” cijeli život; kako su u vašem slučaju nastajali ovi eseji?

Naslov tog jednog zapisa koji spominjete, preuzeo sam iz istoimene Andrićeve knjige, između ostaloga. zato jer me oblik tog zapisa, svojom formom nizanja kratkih misli, podsjeća na tu meni važnu knjigu. Inače zbirka poetskih misli “Sveske”, zapravo tom od tri knjige, francuskog pjesnika Paula Valéryja, u izboru i prijevodu čuvenog, sada već pokojnog prevoditelja Kolje Mićevića, formom pisanja kraćih misaonih fragmenata, zgusnutih misli, što se protežu na stranici-dvije teksta, prva je u meni osvijestila i senzibilizirala tu novootkrivenu slobodu pisanja, oslobođenu od književnih žanrova i oblika.

Dosta je eseja u vašoj novoj knjizi posvećeno glazbi, koje mi se svojom “literarnom recenzijom” posebno sviđaju, od konkretnih skladbi Erika Satiea, Händela, Čajkovskog, Bacha do Rahmanjinova i Nine Simone. Koliko glazba svojom “nematerijalnom” snagom i poetikom utječe na vaše pisanje?

Svjedočeći čudu života, kao jedina svjesna bića u našem univerzumu, istovremeno smo svjesni i naše prolaznosti u njemu. Glazba koju slušam, od Cheta Bakera, Nine Simone, do Bacha i Satiea, je na neki način transcendentalna, i ona me atmosferom koju oživljuje, približava Istini koja je uvijek samo osjećaj, nikada racio. Glazba mi je neophodna za život poput vode i poput zraka.

Bavljenje tamnijom stranom ljudskih sudbina i melankoličnom ljudskom dušom te jezgrovit, zgusnut, pomno dotjeran stil osnovne su značajke vašeg pisanja. Možete li nam približiti svoj autorski senzibilitet i motiviranost (pretežitog) pisanja o patnji, boli, usamljenosti, gubitništvu, odbačenosti? Je li njihovo umjetničko osvjetljavanje potvrda našeg pravog, autentičnog života, a što se u običnom životu izbjegava i trpa pod tepih iz malograđanskih, a na književnoj sceni često iz komercijalnih razloga?

Da bih odgovorio na vaše pitanje posegnuti ću za vlastitom knjigom pa ću citirati tekst iz zapisa naslovljenog “Politika i metafizika”: “Mali je broj ljudi koji metafizičko osjećaju, a još je manji broj onih koji potiskuju svoje općeprihvaćeno društveno mjesto, prepuštajući se melankoliji i tjeskobi metafizičkog. Upetljani, uronjeni u kolotečinu života, u svakodnevnicu neprekidnih, intenzivnih “poduhvata”, fokusirani prema vlastitoj samopromociji, ne primjećujemo da se naš svijet preobražava u jedno strašno mjesto gdje su ljudski odnosi dovedeni do apsurda, uslovljeni bešćutnim, samoživim obrascima ponašanja. Politika, kao nikada do sada, sustavno se baveći čovjekom, perfidno i ciljano poništava metafizičko u njemu. Metafizička pitanja o vlastitoj svrsi, o Bogu, o apsolutu, o smrti i smrtnosti, o “temeljnim uzrocima stvarnosti izvan granica iskustva”, sve to hlapi iz naših misli, iz naših interesa…. Vlastita afirmacija u društvu izobilja i spektakla slabi naše dublje potencijale i mi se pokoravamo osrednjem, da bismo se svidjeli što većem broju ljudi, da bismo uspjeli “utržiti” tu društvenu masku čije smo krinke izaslanici, glasnogovornici i slugani.”

U pitanju stila i jezgrovitosti, koliko vam je kao autoru važna fabula, a koliko originalnost umjetničkog izraza?

Fabula me nikada nije previše zanimala. Narativna proza koja je fokusirana prvenstveno na lijepo, zanimljivo ispričanu priču, ostavlja me indiferentnim, ravnodušnim. Stil je onaj koji determinira moju impresiju. Kada uzmem neku knjigu i pročitam nekoliko nasumice uzetih rečenica, one su mi najčešće dovoljni putokaz, egzemplar čitave knjige, i ja mogu osjetiti njezinu snagu, a da nisam upoznat s njezinom pričom, njezinom fabulom.

Najprobitačniji, najkomercijalniji, najuspješniji od svih književnih formi je roman, moramo se složiti, i to upravo roman s čvrstom fabulom. Ali takvo je djelo prečesto konstrukt, spajanje, rezanje, prilagođavanje, a premalo potraga za istinom. Istina je u fragmentarnoj prozi, koja je bljesak misli, osjećaja, trenutak nadahnuća ili točnije – hip prenošenja, otvaranja metafizičkih “vrata” u nama, koja moguće uvjetuju izravnu prisutnost nečeg onostranog u ovom našem neupućenom, limitiranom, materijalnom svijetu, na višoj, razigranoj, oslobođenoj društvenih uzusa, visini.

Fragmentarna proza može se poput mozaika spojiti u jedinstvenu sliku većeg književnog formata, na primjer romana, koji onda nije predodređen lijepo ispričanoj priči, događaju, sudbini, već je nešto dublje i bliže nama samima, bliže istini.

U jednom ste intervjuu rekli da niste do sada knjigama uspjeli stvoriti neku veću prepoznatljivost, po čemu će vas javno identificirati kao autora, kazavši: “Postojim, ali kao da me nema”. Koliko je vaša pozicija književnog autsajdera i dobrovoljna, jer ste se svjesno sa suprugom spisateljicom Tatjanom Gromačom odlučili nastaniti, mimo Zagreba, u “autsajderskoj” Puli?

Pisati iz pozicije autsajdera zaglavljenog u provinciji, može se protumačiti barem dvoznačno, kao pisanje iz pozicije marginalca i gubitnika, ali i kao pisanje iz pozicija izopćenika i individualista, onoga koji nije srednjostrujaš, niti je u nekoj interesnoj skupini, nije okružen takmičarskom atmosferom koja iscrpljuje i pojednostavljuje čin stvaranja… Takva pozicija “skrajnutog” autora, zacijelo je dobrodošla za samo stvaranje djela, neopterećeno vanjskim, svakodnevnim kuloarskim tračevima, klišejima, senzacionalizmima, dodvoravanjima… ukratko bespotrebnim trošenjem energije, ali je istovremeno pogubna za piščevu javnu prisutnost i percepciju njegova djela. Živimo u svijetu površnosti i samopromocije, gdje je temeljni cilj prodati sebe za što veću cijenu, sadržaj je manje važan, već interpretacija, promocija i prisutnost djela u medijima.

Premda, sve je to, moja izoliranost, velikim dijelom rezultat mog svjesnog izbora. Kao primjer uzimam činjenicu da ja i Tatjana više od desetak godina nismo imali promocije objavljenih knjiga, a objavili smo ih podosta. Našem izdavaču isprva je to bilo mrvicu čudno, ali je tu činjenicu prihvatio kao naš osobni stav, našu osobnu distancu, i više i ne inzistira…

Rođeni ste u Puli gdje živite dugi niz godina, no vaše djetinjstvo i odrastanje vezano je uz Pazin. Iz te dvostruke perspektive i iskustva, kako ocjenjujete današnji trenutak ovih gradova i cijele Istre? Uništena su mnoga snažna industrijska postrojenja, igra se samo na kartu turizma, uz sve jači duh rentijerstva, zbog čega djeca manje upisuju fakultete.

Sustav vrijednosti je izokrenut naglavačke, kao u Istri, tako i cijeloj državi. Slikovito kazano, nekada su idoli mladih bili košarkaši, studenti, rock and roll glazbenici, buntovnici, a danas su to vlasnici kafića, obiteljskih hotela, profesionalni nogometaši i njihova ergela automobila, cajke, kod “buntovnije” mladeži, i hrvatska takozvana zabavna glazba za one manje “buntovne”.

Opet, gledajući naš poluotok koji se uz obalu, od Umaga do Pule, od Pule do Rapca, stihijski pretvara u ogromnu scenografiju jednog strašnog Disneylanda, poligona masovnog turizma, a domaće stanovništvo postaje nezaštićena kolateralna žrtva i puki statist tog neinventivnog, sirovog, ružnog i primitivnog kapitala koji devastira prostor, prometnice, život po mjeri čovjeka koji je nekada na tim prostorima opstojao … ali sve to vrijeme središnja Istra s Pazinom u središtu, niskim općinskim i gradskim proračunima, ugašenom industrijom i poljoprivredom, s novonastalim manjim obiteljskim gospodarstvima, ipak kako tako opstaje, i nažalost ostaje posljednja enklava humanog prostora na poluotoku, u koji ljeti zaluta po koji autobus turista, koji opet, osupnuti mirom i tišinom, i sami postaju odjednom manje nervozni, s više osobnosti i plemenitosti u sebi. To se naprosto osjeća

Je li vam supruga prvi čitatelj. Koliko je urednik vaših djela, a koliko pravedan i strog kritičar? Koliko je lako odnosno teško kad dva pisca žive zajedno?

Teško je u umjetničkom svijetu pronaći vrsnog, zrelog i suptilnog kritičara, koji će ujedno biti i dobronamjeran da vam iskreno ukaže na eventualne slabije točke vašeg još neobjavljenog rukopisa, i da po mogućnosti ponudi rješenje. U tom smislu ja i moja supruga, koja je isto pisac, jedan smo drugome uvijek prvi čitači i recenzenti, i premda su nam poetike prepoznatljivo drugačije, oboje imamo izgrađeni senzibilitet i istančani osjećaj za dobrim tekstom…

Jednom prilikom, čisto da ilustriram obostrano povjerenje koje imamo jedan prema drugome kao pisci, Tatjana mi je dala na ogled svoj takoreći gotov roman koji je paralelno pisala s pričama koje sam čitao. Roman je bio nedovoljno dobar, i Tatjana ga se bez trunka žaljenja riješila, izbrisala, prihvaćajući moje sugestije.

(Prenosimo s portala istra24, s dozvolom autora intervjua i našega kolege na Autografu Radenka Vadanjela. Autorica fotografije: Tatjana Gromača).

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

Filed Under: INTERVJU Tagged With: Čovjek igračka, Istra, Pazin, Pula, Radenko Vadanjel, Sandorf, Tatjana Gromača, Zagreb, Zoran Angeleski

Zaustaviti vlak u Hrvatskoj ili Njemačkoj nije isto?

Autor: Radenko Vadanjel / 19.11.2022.

Radenko Vadanjel

U romanu Ranka Marinkovića ”Kiklop”, široj publici poznatijeg po istoimenoj odličnoj ekranizaciji romana Antona Vrdoljaka, glavni junak Melkior Tresić uoči Drugog svjetskog rata (glumi ga Frano Lasić), ponukan i prožet novonastalom anksioznošću, neurotičnim strahom od dolazećeg rata i vlastite egzistencije u njemu, [Read more…]

Filed Under: MIŠOLOVKA Tagged With: Kiklop, Mišolovka, Radenko Vadanjel, Ranko Marinković

Album Arsena Dedića ”Ministarstvo straha” u nemilosti RH

Autor: Radenko Vadanjel / 13.11.2022.

Radenko Vadanjel

Oni stariji, još iz vremena ”mraka”, zasigurno se sjećaju neobičnih, gotovo konspirativnih letaka polijepljenih po zidovima opskurnih pothodnika Zagreba, Beograda i Ljubljane.

Programski letak Vlade Marteka iz 1979. godine s velikim naslovom ”Čitajte Kamova” imao je namjeru privući pažnju ondašnje javnosti na lik i djelo zaboravljenog, marginaliziranog, što bi se narodski reklo ”skrajnutog” riječkog, hrvatskog i srednjoeuropskog pisca Janka Polića Kamova. [Read more…]

Filed Under: MIŠOLOVKA Tagged With: Arsen Dedić, Ministarstvo straha, Mišolovka, nemilost, Radenko Vadanjel

Nemoć, strah. Što ako hazarderi odlučuju o propasti svijeta?

Autor: Radenko Vadanjel / 04.11.2022.

Radenko Vadanjel

Uz jutarnju kavu, dan otpočinje zahuktavajući se s najnovijim vijestima s ratišta.

Uvukao sam se u tu igru sa smrtnim ishodom za glavne aktere ove krvave vojne koja poput kompjuterske igrice polako hlapi, gubeći na vjerodostojnosti u mojim mislima, iscrpljujući me istovremeno, mene teledirigiranog promatrača, medijskog ”porotnika”, bez moći da o bilo čemu odlučujem, [Read more…]

Filed Under: MIŠOLOVKA Tagged With: COVID-19, diletantizam, hazarderstvo, kalvarija, Mišolovka, nemoć, nuklearni rat, propast svijeta, Radenko Vadanjel, strah

Besplatni saborski ručkovi za sve!

Autor: Radenko Vadanjel / 24.10.2022.

Radenko Vadanjel

Isprva je to za mene bio svojevrsni šok i potaknuo zrnce ljubomore u mom psihografskom realitetu uvijek spremnom za nekakav kritički stav i građanski neposluh, kada sam saznao iz medija da su vladajući (taj junački spjev – Sodoma i Gomora – hrvatskog gospodarskog ”čuda”) sve u namjeri da poboljšaju narušenu sliku sebe u javnosti, što je posvema legitimno, spremni odigrati, prvi put u svojoj političkoj karijeri, jednu veliku gestu [Read more…]

Filed Under: MIŠOLOVKA Tagged With: besplatni ručkovi, Damir Škugor, HDZ, Mišolovka, Radenko Vadanjel, Sabor

  • 1
  • 2
  • 3
  • Next Page »

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

Drago Pilsel Argentinski roman

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJE:

Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2023 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT