autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Dejan Jović: ”HDZ je tvornica mitova i straha”

Autor: Zoran Daskalović / 19.06.2016. 1 Comment

Dejan Jović

Dejan Jović

Politolog i analitičar govori o tome kako se s polarizacijom događa i pluralizacija politike: Cijeli program HDZ-a, izuzmemo li klijentelističku dimenziju, svodi se na proizvodnju identiteta. Na zamjenu stvarnih sjećanja ”službenima”, ”kulturnu revoluciju”, radionicu za pisanje ”ispravne” interpretacije povijesti, agenciju za smišljanje zakona i politika koji bi spriječili ”nepoćudne” interpretacije što ”ruše temelje hrvatske države”.

Uvriježila se ocjena da se Hrvatska ne može reformirati zbog snažnog i dubokog ideološkog i političkog sukoba desnice i ljevice, koji predvode HDZ i SDP. No vlada Tihomira Oreškovića nije pala zbog sukoba ljevice i desnice, nju su srušili Domoljubna koalicija i Most, koji su ideološki i svjetonazorski bliski. Je li to znak da je u politici i društvu započeo neki novi rascjep?

To ovisi o tome kako će Most proći na izborima. Jer, ako se pokaže da će zbog rušenja Vlade izgubiti glasače, znači da se nastavlja stara podjela u kojoj identitetska politika ima prednost u odnosu na tu eventualnu novu paradigmu. Ako, međutim, Most dobije više glasova nego na prošlim izborima ili ako HDZ zbog krize u koju se sam doveo ”potone” (ili se čak i raspadne), bio bi to znak da se nalazimo u novoj situaciji, možda sličnoj onoj u kojoj se slovenska politika našla s potonućem tradicionalnih stranaka i pojavljivanjem stranke Mire Cerara.

Velika je koalicija nemoguća sve dok se vode snažne identitetske politike na način na koji je to danas slučaj. Ali, primjećujem određenu nostalgiju za ”dobrim starim vremenima” otprije 2013. Kod obje velike stranke postoji i strah od nestanka. Most i Živi zid imaju ambiciju uništiti ne samo HDZ nego, dođe li do takve koalicije nakon novih izbora, i SDP. Dakle, možda to okrene SDP i HDZ prema velikoj koaliciji. Iako bi i to bio vrlo riskantan potez

Zasad ispitivanja javnog mnijenja pokazuju da je vjerojatniji ovaj prvi scenarij, iako se stvari u politici ovih dana vrlo brzo mijenjaju. Dosad su dvije velike stranke uspješno odolijevale napadima novih, trećih stranaka ili grupacija. Na posljednjim izborima za Europski parlament te predsjedničkim i parlamentarnim izborima osvojile su uvjerljivo najveći broj glasova i u tom je smislu još uvijek teško govoriti o krizi HDZ-a i SDP-a.

Osim sukoba koji je buknuo zbog afere ”KaraMol”, HDZ i Most su prilično suglasno kreirali Vladinu politiku. U kojoj mjeri na Mostovo ustrajavanje na smjeni Karamarka utječe pad njegova rejtinga u istraživanjima javnog mnijenja?

Zanimljiv je fenomen da osobna nepopularnost lidera nema ozbiljnijih posljedica na broj glasova koje dobiva stranka koju on predvodi. To pokazuje da nije sasvim točno da je suvremena politika ponajprije liderska, odnosno da ljudi glasaju zbog lidera.

Išao bih i dalje od toga: mislim da je pogrešno pretpostaviti da političke partije gube ili dobivaju podršku birača samo ili primarno radi toga što rade i koliko su uspješne u vršenju vlasti. Bez obzira na to koliko je neka stranka uspješna ili neuspješna, ona će zadržati prilično velik broj birača uglavnom uslijed onoga što simbolizira i predstavlja, radi toga kako je ljudi vide.

U situaciji obnovljenih identitetskih polarizacija – koje su uvijek postojale, ali se i namjerno proizvode – mnogi ljudi glasaju za neku stranku zato što je ”naša”, a ne po tome što nudi ili je li uspjela ostvariti ponuđeno. Zato je logično da stranke koje se nađu u novoj situaciji ili u nekoj krizi pokušavaju regenerirati identitetske teme, jer im one i dalje donose sigurne glasače.

Dejan Jović Foto: Jovica Drobnjak

Dejan Jović
Foto: Jovica Drobnjak

Kad kažem nova situacija, mislim na situaciju nakon 2013. Dotad je u hrvatskoj politici postojao jedan veliki cilj koji je motivirao glavne političke aktere, ponajprije HDZ i SDP, da formiraju stabilnu parlamentarnu većinu i Vladu i postignu konsenzus u realizaciji tog ”svetog”, odnosno ”nacionalnog” cilja. Bila su tri takva cilja: nezavisnost, reintegracija teritorija (ali ne i ljudi), a onda i članstvo u EU-u i NATO-u.

Nakon ulaska u EU, teško je osmisliti neki četvrti ”nacionalni cilj”, iako su to pokušavali i predsjednik Josipović (s idejom o ujedinjenju zbog ekonomske krize), predsjednica Grabar-Kitarović (s idejom ”zajedništva”), HDZ (pozivajući na ujedinjenje oko prošlosti) i SDP (pozivajući na ujedinjenje oko okretanja budućnosti).

Ništa od toga nije dovoljno da bi se postigao ikakav konsenzus, pa je danas polarizacija između HDZ-a i SDP-a veća nego ikada prije. U novim okolnostima oni ne mogu više ignorirati i uspješno marginalizirati one koji su radi ”nacionalnog konsenzusa” dugo bili na marginama, i na desnici i na progresivnoj ljevici.

Tako da se istodobno s polarizacijom događa i pluralizacija politike. S jedne se strane čini kao da smo u razdoblju kolapsa i nestabilnosti. S druge, međutim, možda tek sad izlazimo iz stanja u kojem je očito da se lažno ”jedinstvo” više ne može nametnuti pluralizmu, a ”nacionalni cilj” slobodi. Zagovornici ”jedinstva” i ”nacionalnog interesa” su uznemireni takvom situacijom i pokušavaju je spriječiti tako što izmišljaju neprijatelje i pozivaju na ujedinjenje. Vidjet ćemo hoće li im to uspjeti.

Je li moguć rasplet sličan onom u Sloveniji, s nekim našim Cerarom?

Zasad ispitivanja javnog mnijenja pokazuju da je vjerojatniji ovaj prvi scenarij, iako se stvari u politici ovih dana vrlo brzo mijenjaju. Dosad su dvije velike stranke uspješno odolijevale napadima novih, trećih stranaka ili grupacija. Na posljednjim izborima za Europski parlament te predsjedničkim i parlamentarnim izborima osvojile su uvjerljivo najveći broj glasova i u tom je smislu još uvijek teško govoriti o krizi HDZ-a i SDP-a

Da bi se to dogodilo i kod nas, potrebno je razoriti primat ovog specifičnog puta identitetske politike koja se temelji na mitu o ratu i važnoj slici prošlosti u odnosu na sve druge vrste politika. A to znači da je potrebno marginalizirati tvornicu strahova i mitova, koja se kod nas zove HDZ. Jer, cijeli program te stranke, izuzmemo li klijentelističku dimenziju, svodi se na proizvodnju identiteta, a ne na njegovo predstavljanje onakvim kakav jest.

Svodi se, na primjer, na zamjenu stvarnih sjećanja ”službenima”, na ”kulturnu revoluciju”, na radionicu za pisanje ”ispravne” interpretacije povijesti, na agenciju za smišljanje zakona i politika koji bi spriječili ”nepoćudne” interpretacije što ”ruše temelje hrvatske države”. Pogledajmo samo o čemu govore i što im je najvažnije i to već, zamalo u kontinuitetu, 25 godina. Uostalom, dovoljno govori činjenica da je upravo Zlatko Hasanbegović na nedavnim stranačkim izborima dobio najveći broj glasova.

U kojem smislu?

Njegova popularnost u HDZ-u pokazuje kakva je to stranka. Jednim je dijelom ta popularnost rezultat činjenice da je on jedino novo lice koje se pojavilo nakon ovih izbora. Drugo, to je izraz prkosa, kako je sam rekao, zbog kritike koju je Vlada pretrpjela radi njega – i u zemlji i izvan nje. Ali, on je i izraz onog ”pravog” ili ”čistog” HDZ-a, onoga koji nije uvijek bio vidljiv izvana jer se krio duboko u srcu, zbog toga jer se politika vodila u okvirima dogovora sa SDP-om, u okviru konsenzusa o ”nacionalnom cilju”. Ili stoga što nije bilo dobro da se taj pravi identitet vidi izvan zemlje sve dok je ona pristupala Europskoj uniji.

Dejan Jović Foto: Osobna arhiva

Dejan Jović
Foto: Osobna arhiva

Ali, sada kad više nema ni ”nacionalnog cilja” ni konsenzusa sa SDP-om ni strahova da će netko zakočiti hrvatski put u Europu, taj se identitet pojavljuje u svom izvornom obliku. Zato su ljudi poput Hasanbegovića, Ćorića, Tepeša i Karamarka danas istinski glasnogovornici ”čistog” HDZ-a, koji je iz dubine isplivao na površinu i s margina se preselio u centar.

EU uvelike definira kakva će se ekonomska, ali i druge ključne javne politike voditi. Je li i to razlog okretanju HDZ-a i SDP-a identitetskim temama i politikama?

U gotovo svim zemljama Europske unije, upravo odnos prema Uniji služi kao regenerator identitetske politike. Obnova nacionalizma u zemljama članicama povezana je s otporom Europskoj uniji, a izbjeglička se kriza koristi da bi se razvila politika koja je u svojoj dubokoj biti ksenofobična i koja traži napuštanje svih liberalnih vrijednosti i okretanje prema militarizmu i sekurizaciji.

Ti su trendovi posebno izraženi u nekadašnjoj Istočnoj Europi. Kod nas postoji i dodatna dimenzija: očekivanje da ćemo postati moćnija i ”suverenija” zemlja nego što smo bili prije ulaska u EU nije se ostvarilo. To je vidljivo iz ponižavajućeg povlačenja na koje je Hrvatska bila prisiljena po pitanju blokade pristupnih pregovora sa Srbijom.

U gotovo svim zemljama Europske unije, upravo odnos prema Uniji služi kao regenerator identitetske politike. Obnova nacionalizma u zemljama članicama povezana je s otporom Europskoj uniji, a izbjeglička se kriza koristi da bi se razvila politika koja je u svojoj dubokoj biti ksenofobična i koja traži napuštanje svih liberalnih vrijednosti i okretanje prema militarizmu i sekurizaciji

To je slika naše stvarne moći, a ne ono što sami mislimo o sebi. Što se tiče pitanja o tome koliko političari mogu učiniti u drugim sektorima, izvan identitetskih, rekao bih da je sve jasnije da su zapravo prilično nemoćni – jer je centar moći negdje drugdje, izvan političke sfere.

Iluzorno je, primjerice, očekivati da političari mogu naći i definirati rješenja za izlazak iz ekonomske krize. Političari u kapitalizmu nemaju mogućnost voditi ekonomsku politiku, a često se pretvaraju samo u magnete koji privlače bijes građana, kako se on ne bi usmjerio prema onima koji su doista uzrokovali problem.

Stvarni centri moći ostaju prikriveni i izvan kritike, kao da ih ljudi ne primjećuju. Ljudi koji stvarno odlučuju o ekonomskoj situaciji u zemlji, prije svega poslodavci, pa banke, strani investitori i drugi, nikome nisu demokratski odgovorni i protiv njih građani ne mogu gotovo ništa.

Cinično je i paradoksalno, međutim, da upravo oni prvi kritiziraju političare, a političari su jedini predstavnici naroda na javnoj sceni. Pogledajte samo njihov prezir prema javnom sektoru i prema svemu što ima veze s javnim, općim, društvenim interesom. I kod nas je stvorena klasa koja radi samo u svom interesu i ne želi da je u tome smetaju ikakvi građani.

Most je od HDZ-a iznudio da na čelo Vlade dođe nestranački menadžer Orešković, čime je dodatno umanjio moć političara da upravljaju javnim politikama i institucijama. Je li time ojačao utjecaj stvarnih centara moći koji prikriveno upravljaju politikama?

Orešković se nije trebao miješati u ideologiju – jer je tu Hasanbegović, i u policiju – jer je tu Karamarko, dvojac koji predstavlja suvremenoga Kardelja i Rankovića. Pri čemu obojica ovih u sebi imaju svojstva obojice onih. Zanimljivo je da HDZ opet za mandatara predlaže osobu iz privrede, za koju ni približno ne misli da može biti šef HDZ-a

Taj utjecaj i podrška bili su vidljivi prilikom izbora Oreškovića za premijera, a vide se i u isticanju Zdravka Marića za novoga HDZ-ova kandidata za premijera, koji također dolazi iz poduzetničko-menadžerske klase. Takav izbor pokazuje da se Vladu ponajprije tretira kao upravni odbor nekog poduzeća, pa se pronalaze poslovni ljudi da je vode, kao što je jedno vrijeme bio sličan slučaj u socijalizmu. Petar Fleković, Ante Marković i Ante Milović bili su prije svega socijalistički poslovni ljudi, Vlada je bila mjesto na kojem se odlučivalo o ekonomskim pitanjima, dok je ideologija (tj. ono ”što je stvarno važno”) bila ostavljena Partiji.

Tu kombinaciju vidimo i sada: Orešković se nije trebao miješati u ideologiju – jer je tu Hasanbegović, i u policiju – jer je tu Karamarko, dvojac koji predstavlja suvremenoga Kardelja i Rankovića. Pri čemu obojica ovih u sebi imaju svojstva obojice onih. Zanimljivo je da HDZ opet za mandatara predlaže osobu iz privrede, za koju ni približno ne misli da može biti šef HDZ-a. A ako je dobar da vodi Vladu, postavlja se pitanje zašto nije dobar da vodi stranku? Osim toga, inzistiranjem na tome da nestranački stručnjaci vode Vladu narušava se autonomija društvenih sfera.

U liberalno-demokratskim društvima podrazumijeva se da je politika odvojena od ekonomije, pravosuđa, obrazovanja i drugih društvenih sfera koje bi trebale imati svoju autonomiju, ali i obrnuto – i politika mora biti od njih autonomna. Mi smo, međutim, sada u situaciji da je postalo normalnim da de facto neizabrani privrednik vodi političku sferu, iako je bit politike da bude javna sfera, dostupna građanima, ona u kojoj će oni imati mogućnost odlučivanja.

To je jednako opasno kao kad političari narušavaju autonomiju ekonomije ili pravosuđa, kad sude umjesto sudaca. Kad se narušava autonomija politike, zapravo se narušava autonomija građanske sfere, jer politika mora ostati dostupna građanima.

Dejan Jović Foto: Pero Kvesić

Dejan Jović
Foto: Pero Kvesić

Jesu li to uvjeti u kojima se političari i političke stranke, ponajprije HDZ i SDP, za autonomiju političke sfere najefikasnije mogu izboriti stvaranjem velike koalicije?

Velika je koalicija nemoguća sve dok se vode snažne identitetske politike na način na koji je to danas slučaj. Ali, primjećujem određenu nostalgiju za ”dobrim starim vremenima” otprije 2013. Kod obje velike stranke postoji i strah od nestanka. Most i Živi zid imaju ambiciju uništiti ne samo HDZ nego, dođe li do takve koalicije nakon novih izbora, i SDP. Dakle, možda to okrene SDP i HDZ prema velikoj koaliciji. Iako bi i to bio vrlo riskantan potez.

(Prenosimo s portala Novosti).

Još tekstova ovog autora:

  • Čas autonomije
  • Balkanski put plina
  • Sergej Lavrov i BiH: Bure interesa
  • Dekompozicija opozicije u Srbiji
  • Jaroslav Pecnik: ”Karamarko mora otići, a preslagivanje nije dobro”
  • Tuđmanova reinkarnacija
  • Važna Turudićeva golotinja
  • Smanjiti broj ministarstava
  • Divljački nasrtaj
  • Prijatelji kao žuti mravi

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print

Filed Under: INTERVJU Tagged With: Ante Marković, Ante Milović, Dejan Jović, Domoljubna koalicija, EU, Grabar-Kitarović, HDZ, Josipović, Karamarko, most, NATO, Orešković, Petar Fleković, SDP, Živi zid, Zlatko Hasanbegović, Zoran Daskalović

Comments

  1. Goran Babić says

    21.06.2016. at 20:29

    Briljantna analiza,a ja bi naglasio ovo:”Stvarni centri moći ostaju prikriveni i izvan kritike, kao da ih ljudi ne primjećuju.Ljudi koji stvarno odlučuju o ekonomskoj situaciji u zemlji, prije svega poslodavci,pa banke, strani investitori i drugi, nikome nisu demokratski odgovorni i protiv njih građani ne mogu gotovo ništa.”E sad,kada ljudi jednom osvjeste da su bezuvjetno dali klasno za nacionalno,i da se od nacionalnog biološki ne živi,i da su ovi što sada caruju klasno totalno neosjetljivi na ekonomske probleme i prezaduženost države i ljudi,te na položaj radnika i subinu njihove djece,e tada će Marxov “Kapital” ponovo postati relevantan,i početi će,opet,iz pepela,borba za dostojan…

    Log in to Reply

Leave a Reply Cancel reply

You must be logged in to post a comment.

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

Drago Pilsel Argentinski roman

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJE:

Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2022 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT