autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Dogodilo mi se: opraštanje, smrt i tugovanje u doba korone

Autor: Zdenka Pantić / 01.04.2021. Leave a Comment

Zdenka Pantić

Zdenka Pantić

Prije šest godina počela sam učiti o palijativnoj skrbi: bilo mi je ponuđeno vođenje interdisciplinarne supervizijske grupe (medicinskog i drugog osoblja) koji radi s teško bolesnim i umirućima.

Osim unutrašnjeg profesionalnog glasa koji je propitivao moje kompetencije, načas se javio moj praznovjerni dio pitajući znam li u što se upuštam, prizivam li neku nevolju.

Ovaj početak se razvio u iznimne susrete i suradnju s osobama duboko posvećenim svome pozivu (unatoč svemu oko njih), koji me obogaćuju.

Nedavno je protekla godina od kako sam saznala za bolest moje sestre (i njezin vjerojatni ishod te približno preostalo vrijeme).

U uvjetima COVID-19 pandemije (i života moje primarne obitelji u jednoj od post-jugoslavenskih zemalja), susrela sam se sa starenjem, bolesti, umiranjem i smrti dviju osoba koje najduže poznajem i koje najduže znaju mene: moje majke i sestre.

O smrti

U meni najdražem romanu ”Rat i mir” opisuje se scena umiranja starog grofa Bezuhova: u kući se okupljaju ljudi… čeka se smrt… preispituju se i preslaguju dotadašnji odnosi…

U djetinjstvu i mladosti nisam imala priliku doživjeti slično iskustvo. Poštujući korijene, ali živeći udaljeno od šire obitelji, tradicija sredine i cjelovitosti života od rođenja do smrti nije bila dio moga iskustva odrastanja.

Dobro je informirati se o mogućim osjećajnim, ali i tjelesnim reakcijama vezanim uz proces tugovanja. Nizat će se lošiji i bolji dani, javljati osjećaji tjeskobe, tuge, straha, ljutnje, krivnje, ali i radosti, lijepih sjećanja ili nove nade… Najbitnije je prihvaćanje vlastitih osjećaja bez prosuđivanja, kao očekivanih i normalnih

Ipak, pamtim sažet opis naše strine kako je baka (po ocu) umrla od starosti, pri čemu mi je najvažniji osjećaj koji sam prepoznala i zapamtila bio da je smrt bake u njihovom zajedničkom domu doživljena kao normalni dio života.

U današnje vrijeme ideala napretka, mladosti, zdravlja i sreće kao imperativa (u zapadnom svijetu), starenje, umiranje i smrt su gotovo tabu teme (do poricanja?). Smrt je sve više premještena u sferu znanosti i medicine, nasuprot prihvaćanju smrti kao neizbježnog dijela života.

U zborniku radova ”Čovjek i smrt” (glavni urednik Ivan Markešić, 2017.) Marijan Kirin navodi kako je u današnje vrijeme smrt preseljena u bolnice, za razliku od prijašnjih vremena kada su ljudi dijelili prostor s pokojnikom.

Ističe kako sve više raste strah i tjeskoba pred takvom blizinom zbog sveprisutnog pitanja značenja života, te da suvremeno društvo prije doživljava smrt kao patološko stanje nego kao prirodni i normalni dio života. Također smatra da je smrt uvijek neočekivani događaj bez obzira na zdravstveno stanje umirućeg.

Marija Gačić ističe kako ljudi sve manje i manje imaju iskustvo smrti bivanjem uz umirućeg jer se smrt iz kućne postelje preselila u bolnice i druge ustanove.

Zanimljivo je ukazivanje na paradoks smrti u kome je smrt tabu tema (događa se negdje, iza zavjese), ali budi i potrebu kod ljudi da o njoj obavijeste na frekventnim mjestima kao što je otvaranje ”profila pokojnika” (simulira tradicionalno groblje) na internetu.

Ovo ukazuje na ambivalentan odnos prema smrti gdje vidimo strah i izbjegavanje, ali i potrebu obilježavanja gubitka kao i pojave novih načina i rituala opraštanja.

Dok za filozofa (Emmanuel Levinas) smrt nije tako strašna ako je bilo smisla zbog kojeg se isplatilo živjeti, teolog zaključuje kako ljudska mudrost nema uvjerljivog odgovora na strah od smrti (Mijo Nikić), te da je za čovjeka kao biće zajedništva religiozni život (život u Crkvi) jedini način nadilaženja straha od biološke smrti (Porfirije Perić).

Psiholozi istražuju faktore koji utječu na doživljaj smisla života. U objašnjenju smisla života ispituju se različite odrednice među kojima je, između ostalog, važan odnos religioznosti i stavova prema smrti (npr. Lucija Bijelić, Ivana Macuka, 2018. Smisao života: Uloga religioznosti i stavova prema smrti).

Procjena svrhovitosti vlastitog života utječe na postavljanje ciljeva u životu, što je povezano s psihološkom dobrobiti osobe. Sažeta definicija doživljaja smisla u životu kaže da je to “stupanj u kojem ljudi razumiju, daju značenje ili vide značaj u svom životu, zajedno sa stupnjem u kojem vide sebe kao osobe koje imaju svrhu, misiju ili sveobuhvatni cilj u životu”.

Istraživanja (i iskustvo) potvrđuju kako oni koji se manje boje smrti, te koji smrt više vide kao nastavak života, izvještavaju o većem doživljaju smisla života, čime se lakše mire s njenom neminovnošću.

Kako se oprostiti?

Jedno od najpoznatijih djela o umiranju i smrti je ”Razgovor s umirućima” autorice Elizabeth Kübler-Ross (2007.).

Prije šest godina počela sam učiti o palijativnoj skrbi: bilo mi je ponuđeno vođenje interdisciplinarne supervizijske grupe (medicinskog i drugog osoblja) koji radi s teško bolesnim i umirućima

Ona je utvrdila kako se doživljaj teške bolesti i smrti odvija kroz pet faza: nevjerica i negiranje, osjećaji ljutnje i ogorčenosti koje postupno prelaze u cjenkanje, pogađanje u pokušaju odgađanja suočavanja s neminovnosti smrti i gubitka, nakon čega slijede depresivni osjećaji, beznađe i napokon prihvaćanje, mirenje s neminovnim.

Poznavanje načina suočavanja sa smrti i gubitkom izuzetno je važno za pogođene osobe, i one koji boluju ili im se bliži prirodni kraj, i njihovu okolinu (ovamo ulaze i profesionalci koji se brinu o umirućima). Radi se o složenim procesima za koje je potrebno vrijeme i razumijevanje te podrška okoline (ponekad i stručna pomoć).

Naša iskusna zagovornica palijativne skrbi Renata Marđetko (Narodni list, god. LX, br. 696/697., 2018.) daje sljedeće upute i uočava što je bitno za oboljelu/umiruću osobu: ”Razumijevanjem, ljubaznošću i empatijom prema palijativnom bolesniku možemo biti njegova podrška i kod svih drugih osjećaja koje donose tijek bolesti i suočavanje sa smrtnošću, ovisnost o drugima, kao i posebna vrsta gubitka koju najteže bolesti nose sa sobom, a to je gubitak sebe kao osobe kakva je bila prije bolesti”.

Iskusna i posvećena svome poslu, sestra Nataša Dumbović ističe dostojanstvo na kraju života kao osnovno ljudsko pravo, te savjetuje da je poželjno ispuniti želju umirućega o tome gdje i s kim želi provesti posljednje dane svoga života (ako je to moguće).

Pri tome naglašava možda najvažniji moment u odnosu s umirućima: tek prihvaćanjem vlastite smrtnosti lakše ćemo se nositi s umiranjem svojih bližnjih.

U svemu tome podrška i edukacija o procesu umiranja pomaže objema stranama, te sprečava uzaludno provođenje određenih medicinskih postupaka koji produžuju proces umiranja, patnju umiruće osobe i njene obitelji.

Budući da su nam umiranje i smrt emocionalno teški (ponekad do neprihvaćanja), na različite načine nastojimo umanjiti vlastiti strah od smrti i nelagodu susreta s onima koji pate. Iz tih razloga kod nekih izostaje (stvarno, iskreno) opraštanje s umirućim.

Zbog toga se javljaju osjećaji krivnje, ostaju nezavršeni odnosi, pojavljuju se odgođeni ili patološki oblici tugovanja (osobito kod od ranije teških odnosa). Zbog svega toga mogu nastati različiti psihološki problemi (ponegdje i ozbiljni psihički poremećaji…).

Stoga je važno imati na umu preporuku E. Kübler-Ross: ”Ako stvarno volite tu (umiruću) osobu i želite joj pomoći, budite uz nju kada kraj dođe blizu. Sjedite pored nje, ne morate čak ni razgovarati. Ne morate učiniti ništa, samo budite tu”.

Ovaj savjet primjeren je i za mnoge druge traumatske situacije. Ponekad najviše što možemo učiniti jest svojim prisustvom podržati osobu u patnji.

Proces tugovanja za bliskom osobom traži vremena, ali znamo (kao i kod drugih gubitaka i trauma) kako može pomoći obnavljanju osjećaja smisla, svrhe i usmjerenja u daljnjem životu.

U mojoj situaciji, s mojom dragom sestrom, imale smo gotovo godinu dana za razgovore u različitim fazama dijagnostike, liječenja, oporavka i bolovanja: za razmjenu informacija, sjećanja, odluka i dogovora, osjećaja… Na kraju nam je ostalo da budemo danima zajedno, da se i bez riječi razumijemo, prihvaćajući (na kraju mirno, strpljivo, začudo i bez straha) ono neminovno.

U današnje vrijeme ideala napretka, mladosti, zdravlja i sreće kao imperativa (u zapadnom svijetu), starenje, umiranje i smrt su gotovo tabu teme (do poricanja?). Smrt je sve više premještena u sferu znanosti i medicine, nasuprot prihvaćanju smrti kao neizbježnog dijela života

Sve to unatoč koroni, nemogućnosti i/ili otežanim putovanjima u drugu zemlju.

Nisam sigurna kako bih se nosila sa situacijom da nisam imala priliku učiti i dobiti podršku od iskusnih i stručnih osoba duboko posvećenih dostojanstvenom ispraćaju umirućih te bez podrške moje uže i šire obitelji.

Posebnu i duboku zahvalnost osjećam prema sestrinoj dragocjenoj stručnoj i prijateljskoj socijalnoj mreži, te dvjema osobama koje su mi dnevno pomagale pokazujući začudnu posvećenost i poštivanje bolesnice.

Pandemija i smrt

U okolnostima pandemije i mjera kojima se ona nastoji ograničiti (a vidimo kako se vraća u valovima) posebno je teško nositi se s problemima starenja, bolesti, umiranja, opraštanja…

Veliki broj tugujućih, nemoćnih, bolesnih i umirućih ljudi provode izolirani od obitelji, prijatelja, bliskih ljudi, što otežava njihovu ionako tešku situaciju. Teško je zamisliti kako se osjeća usamljena osoba prepuštena svojoj boli i strahu od smrti.

Među mojim klijentima i profesionalcima kojima pružam podršku kroz superviziju (u protekloj godini dana uglavnom se radilo o kontaktima na daljinu) češća tema su bila iskustva gubitka, tugovanja, nemogućnosti posjete bolesnima i oproštaja s umirućima, nemogućnost odlaska na sahranu i uobičajenih rituala opraštanja i tugovanja, izoliranosti starijih, bolesnih, umirućih…

U posebnom su položaju medicinski i drugi radnici u bolničkim odjelima i ustanovama koje rade po posebnom režimu zbog pandemije, svakodnevno se susrećući s patnjom i smrti.

Pružanje psihološke pomoći radom na daljinu pokazuje kako je u novim okolnostima i pružanje podrške otuđeno, te je trebalo naći nove načine doživljaja osjećaja povezivanja i onda kada nema fizičke prisutnosti, bliskosti.

S obzirom na to da smo često dijelili ista iskustva (pomagači i korisnici), prisjećam je jednog naslova u literaturi o radu s traumatiziranima ratom i torturom: ”Ranjeni iscjelitelj”, koji ukazuje na složenost i važnost stalnog promišljanja vlastite pozicije pomagača.

Što se može preporučiti u vezi opraštanja i tugovanja u uvjetima pandemije i mjera zaštite? Nužni oprez i restrikcije u socijalnim kontaktima čine suočavanje sa smrti i tugovanje puno težim.

– Jedan od osnovnih savjeta kod tugovanja je izbjegavanje povlačenja i potreba razgovora s bliskim osobama, što je sada mnogima nedostupno. Ipak, potrebno je naći načina za kontakte kakvi su mogući (uključujući pomoć telefonskih linija podrške).

– Izolacija čini tugovanje težim. Međutim, povlačenje se ponekad događa i kada je obitelj na okupu zbog složenih i često ambivalentnih osjećaja unutar nje, što može onemogućiti uzajamno davanje podrške.

– Briga o vanjskim događajima vezano uz opću situaciju korone i društva, preplavljenost dnevnim vijestima, neizvjesnost i briga za druge i osjećaj nemoći ometaju proces tugovanja koji traži okretanje sebi i proradu svojih osjećaja. Mnogi gubitkom bliske osobe ostaju bez praktične podrške koju je teško nadomjestiti u doba mjera ograničenja.

Znala sam za tvoj profesionalni, znanstveni i ljudski ugled kao i veliku skromnost. Toliko poštovanja, odanosti i ljubavi prema tebi kojoj sam svjedočila posljednjih mjeseci u Beogradu nenadoknadivo je iskustvo, za mene ponos i neka utjeha. Zbogom

– Odmor i briga o sebi, režim dana, izlazak u prirodu i drugo uobičajeni su i neophodni savjeti u mnogim teškim situacijama. Koliko god to može biti teško, važno je sebe prisiliti na to.

– Dobro je informirati se o mogućim osjećajnim, ali i tjelesnim reakcijama vezanim uz proces tugovanja. Nizat će se lošiji i bolji dani, javljati osjećaji tjeskobe, tuge, straha, ljutnje, krivnje, ali i radosti, lijepih sjećanja ili nove nade… Najbitnije je prihvaćanje vlastitih osjećaja bez prosuđivanja, kao očekivanih i normalnih.

Još se ne vidi kraj pandemije. O zdravstvenim posljedicama neprekidno se uči, rekla bih, u hodu. Iako se načelno od početka upozorava da će imati ozbiljne posljedice i na mentalno zdravlje, sve se više govori i o posljedicama infekcije COVID-19 u smislu psihijatrijskih komplikacija.

Sigurno je da će svijet nakon ovog iskustva u mnogo čemu biti drugačiji u mnogim područjima života.

***

Mojoj sestri, ovako javno:

Sekić moj, neću reći doviđenja.

Hvala našoj baki koja nas je naučila sestrinskoj ljubavi. Ti si mene čuvala posljednjih godina požrtvovno i samozatajno brinući o roditeljima. U tvojoj bolesti bila sam s tobom koliko se god moglo u okolnostima pandemije i koliko je trebalo. Nas dvije smo imale naše dragocjeno vrijeme.

Znala sam za tvoj profesionalni, znanstveni i ljudski ugled kao i veliku skromnost. Toliko poštovanja, odanosti i ljubavi prema tebi kojoj sam svjedočila posljednjih mjeseci u Beogradu nenadoknadivo je iskustvo, za mene ponos i neka utjeha.

Zbogom.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, PREKO PAYPAL-A, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

  • Nužno je ukazivati na važne probleme današnjeg čovječanstva
  • Rješenje su pregovori, a ne eskalacija rata u Ukrajini
  • Nikola Dugandžija – kozmopolit, uzor i učitelj iz Požege
  • Zašto je iluzorno očekivati od političara da priznaju grešku
  • Kako se boriti s infodemijom o pandemiji COVID-19
  • Zastrašujuće, neprihvatljivo, sramotno mučenje migranata
  • Život bez prijateljstva je ništavan
  • Prosvjeta i demokracija umjesto konflikta i osvete
  • Kako su me oplemenili susreti s teškim ljudskim sudbinama
  • Kod Milanovića ne prepoznajem empatiju prema žrtvama zločina

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print

Filed Under: EJRENA Tagged With: COVID-19, Čovjek i smrt, Ejrena, Ivan Markešić, opraštanje, pandemija, tugovanje, Zdenka Pantić

Leave a Reply Cancel reply

You must be logged in to post a comment.

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

PROČITAJTE U TJEDNIKU NOVOSTI:

  1. Čas autonomije

    Čas autonomije

    zoran-daskalovic
  2. Posvađani blizanci

    Posvađani blizanci

    marinko-culic
  3. Emil Matešić: I Haški tribunal može biti umjetničko nadahnuće

    Emil Matešić: I Haški tribunal može biti...

    ana-grbac

Novosti | Arhiva

Drago Pilsel Argentinski roman

Partnerska organizacija:

SNV

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJA:

novosti Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2022 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT