Damir Grubiša
Čak ni najveći optimisti ne mogu zanijekati činjenicu da će se hrvatska ekonomija, krajem godine, naći u ozbiljnoj i teškoj krizi. [Read more…]
Kupnja aviona u kontekstu hrvatskog osiromašenja
Izjava Komisije HBK Iustitia et Pax o pandemiji Covida-19
Đuro Hranić
Komisija Hrvatske biskupske konferencije Iustitia et Pax objavila je 17. rujna izjavu pod naslovom Pandemija bolesti Covid-19: ispit solidarnosti i bratstva. Izjavu prenosimo u cijelosti.
Danas se suočavamo s nevidljivom opasnošću koja ugrožava sve veći broj naših građana. To nas potiče da kao Komisija HBK Iustitia et pax, koja je pozvana promicati pravdu i mir, skrenemo pozornost na neke činjenice i pozovemo sve vjernike, kao i građane dobre volje, na veću odgovornost, ali i na solidarnost, osobito prema onima koji su starije životne dobi ili slabijega zdravstvenog stanja te tako i izloženiji ovoj opakoj zarazi
1.Papa Franjo je u više svojih govora jasno istaknuo da nas je iskustvo pandemije naučilo da se nitko ne spašava sam. Svatko je mogao iskusiti osobnu krhkost i ranjivost kojoj smo izloženi u ovom svijetu. Shvatili smo da svaki osoban izbor dotiče i živote naših bližnjih, bilo onih koji žive pored nas bilo onih koji žive na drugom kraju svijeta. Sve nas to upućuje da smo svakodnevno sve više svjesni uzajamne povezanosti i da smo svi braća koja žive u zajedničkoj kući. To nas istodobno potiče da postajemo sve više solidarni u dobru i u raspodjeli raspoloživih dobara.
U borbi protiv opakoga koronavirusa, SARS-CoV-2, također postajemo ponovno svjesni važnosti znanosti, ali istodobno i njezinih ograničenja.
Na osobnoj razini, nužnost samoizolacije i ograničavanje socijalnih kontakata natjeralo nas je na određen, za nas neprirodan način života te na preispitivanje dosadašnje, prevladavajuće društvene ljestvice vrednota koja je visoko vrednovala profit i moć. Kriza nas je poučila da manje radimo za zaradu, a više obratimo pozornost na ono što je bitno i važno u životu. Kriza, nametnuta ne našom krivnjom, otkrila nam je tako i poneke zaboravljene vrednote. Zatvoreni u vlastitim domovima otkrili smo ljepotu zajedničkog života: roditelja i djece, starih i mladih, kao i napetosti i radosti međusobnih odnosa.
Sve nas to potiče i da razmišljamo o svojoj budućnosti koja nam se trenutačno čini nesigurna i teška, osobito na društveno-socijalnoj i gospodarskoj razini. Pozvani smo dobro razlikovati ono što je uistinu vrijedno i trajno od onoga što je prolazno, uočiti ono što je prijeko potrebno u odnosu na ono što to nije. Nas vjernike je na osobit način teško pogodila ponajprije nemogućnost, a kasnije ograničenost euharistijskih slavlja s narodom i pozvala na preispitivanje vlastite duhovnosti i žeđi za Bogom. U tome kontekstu i Kristov nalog ljubavi “ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga” dao nam je snagu evanđeoske ustrajnosti i strpljivosti.
2.Međutim, pandemija uzrokovana širenjem virusa SARS-CoV-2 otvorila je, među inim, i brojna etička i pravna pitanja, ne samo u Hrvatskoj već i u cijelom svijetu. Većina europskih država, pa tako i Hrvatska, uvele su niz izvanrednih mjera za zaštitu građana od širenja pandemije uzrokovane koronavirusom, čime su ograničena neka ljudska prava. S time u vezi treba naglasiti da ta prava koja su ograničena nisu apsolutna, odnosno država ih ima pravo ograničiti radi zaštite nekih drugih prava. Tako se prema Ustavu Republike Hrvatske slobode i prava mogu ograničiti da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje.
Razvidno je, dakle, da zaštita zdravlja (pučanstva) preteže nad neograničenošću slobodâ i nekih drugih prava pojedinaca. Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava također propisuje mogućnost ograničenja prava na poštovanje privatnog i obiteljskog života, slobode mišljenja, savjesti i vjeroispovijedi, slobode izražavanja i slobode okupljanja i udruživanja radi, među ostalim, zaštite zdravlja. Europski sud za ljudska prava u nizu je odluka utvrdio da države imaju pozitivnu obvezu osigurati odgovarajući pravni i institucionalni okvir za zaštitu javnog zdravlja. Dakako, navedena ograničenja moraju biti utemeljena na zakonu i razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.
3.U Hrvatskoj su ograničenja prava u kontekstu sprječavanja širenja pandemije podvrgnuta ocjeni Ustavnoga suda koji je na sjednici održanoj 14. rujna 2020. godine većinom glasova odlučio o zahtjevima za ocjenu ustavnosti i to u odnosu na nekolicinu zakonskih izmjena koje je donio Hrvatski sabor te u odnosu na odluke Stožera civilne zaštite. U odnosu na zakonske izmjene, Ustavni sud nije prihvatio prijedloge predlagatelja uz obrazloženje da je Hrvatski sabor postupao u granicama svojih ovlasti propisanih Ustavom.
Glede odluka Stožera civilne zaštite, Ustavni je sud također, odbacivanjem ili neprihvaćanjem prijedloga predlagatelja, utvrdio da su sve odluke (osim jedne koja se odnosila na zabranu rada nedjeljom i o kojoj je odlučio na vlastitu inicijativu) bile u skladu s Ustavom i da su za njihovo donošenje postojali objektivni i racionalni razlozi. Stajališta Ustavnog suda Republike Hrvatske iznimno su važna u kontekstu daljnjeg smjera djelovanja nadležnih tijela u prevenciji štetnih posljedica pandemije na zdravlje građana. To je, dakako, važno i zbog funkcioniranja obrazovnog sustava te obavljanja gospodarskih, proizvodnih i uslužnih djelatnosti o kojima ovisi održivost i stabilnost društva u cjelini. Ustavni je sud potvrdio i činjenicu da pravni propisi određuju granice etičke i pravne odgovornosti građana.
Ne samo da ne postoje apsolutne slobode u pravnomu smislu, već one mogu biti i u etičkomu smislu ograničene. Sloboda pojedinca uvijek je ograničena slobodom drugih. Zbog toga je važno inzistirati na odgovornosti pojedinaca, ne samo u smislu samozaštite već i zaštite drugih od bolesti, posebice ranjivih skupina, onih koji su potencijalno izloženiji zdravstvenim komplikacijama i istodobnim višestrukim kroničnim bolestima.
4.Javnost, dakako, ima pravo znati i preispitivati odluke i mjere nadležnih državnih tijela. To je u srži demokratskog pluralizma i različitosti koja obogaćuje društvo. Međutim, širenje teorija zavjere, panike, negiranje osobne odgovornosti i zanemarivanje prava i zdravlja drugih, te ignoriranje ne samo znanstvenih spoznaja već i vidljive stvarnosti oko nas nije prihvatljivo, jer pridonosi zbrci i neredu koji su nam svima najmanje potrebni. S druge strane, kršenje pravnih propisa kojima je cilj prevencija širenja zaraznih bolesti povlači prekršajnu pa i kaznenopravnu odgovornost, posebice u slučajevima sprječavanja zdravstvenih radnika u obavljanju zdravstvene djelatnosti.
5.U skladu s ustavnim pravom na zdrav život, svatko je dužan, u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posvećivati zaštiti zdravlja ljudi. Naime, kako ističe Katekizam Katoličke Crkve, “život i tjelesno zdravlje dragocjeni su Božji darovi. Treba ih razumno njegovati, obazirući se na potrebe drugih i na opće dobro. Skrb za zdravlje građana zahtijeva društvenu potporu kako bi se ostvarili uvjeti življenja koji omogućuju rast i postizanje zrelosti” (br. 2288).
Komisija Iustitia et pax stoga poziva na razboritost i poštovanje zdravstvene struke. Usto apeliramo na javnu podršku radu i dostojanstvu Stožera civilne zaštite, kako nacionalnog tako i lokalnih, kao i svih zdravstvenih djelatnika koji su dosad iznijeli najveći teret u uvjetima krize. Držimo važnim i poticanje daljnje argumentirane znanstvene rasprave, posebice putem, za u tu svrhu osnovanoga, Znanstvenoga savjeta Vlade Republike Hrvatske za suzbijanje koronavirusa, u kojem su okupljeni vrhunski hrvatski znanstvenici.
6.Držeći se jednostavnih mjera higijene, razdaljine, nošenje maski u za to propisanim situacijama i prostorima, koje preporučuju Stožer i Znanstveni savjet, a u skladu s mjerama preporučenim u većini zemalja angažiranih u cilju zaštite zdravlja i života svojih državljana, čuvamo sebe i svoje bližnje. Primum non nocere, tj. ne naškoditi zdravlju i životu drugih ljudi i sebi samome, jedan je od osnovnih postulata medicine.
U ovom zahtjevnom vremenu pandemije, dobili smo velik izazov u novom i opasnom virusu, ali i ujedinjenu znanost i medicinu, koje su nam, osim suvremenih istraživanja u borbi protiv bolesti Covid-19, pružile jednostavne mjere koje svaka osoba dobre vjere i dobrih namjera može primijeniti u osobnoj zaštiti i zaštiti svojih bližnjih. Time ćemo ne samo sačuvati zdravlje, nego i radna mjesta, te budućnost za našu djecu. Za nas vjernike, ali i za sve ljude dobre volje, u središtu mora uvijek biti poštovanje života i dostojanstva svake ljudske osobe, a osobito bratska ljubav i solidarnost prema najranjivijima i najugroženijima u našem društvu.
U Zagrebu, 17. rujna 2020.
+ Đuro Hranić
nadbiskup đakovačko-osječki
predsjednik Komisije HBK Iustitia et pax
(IKA)
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Covid-19 i naše slobode (4)
COVID-19
(Opaska uredništva: Donosimo u nastavcima članak Doc. dr. sc. Sunčane Roksandić, s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, voditeljice hrvatske jedinice UNESCO Chair in bioethics i Kristijana Grđana, člana hrvatske jedinice UNESCO Chair in bioethics i člana upravnog Odbora Mental Health Europe). [Read more…]
Covid-19 i naše slobode (3)
COVID-19
(Opaska uredništva: Donosimo u nastavcima članak Doc. dr. sc. Sunčane Roksandić, s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, voditeljice hrvatske jedinice UNESCO Chair in bioethics i Kristijana Grđana, člana hrvatske jedinice UNESCO Chair in bioethics i člana upravnog Odbora Mental Health Europe). [Read more…]
Ima li većih i jačih influencera nego što su Capak i Beroš?
Branimir Pofuk
Prema Websterovom riječniku riječ influencer u engleskom jeziku se upotrebljava već četiri stoljeća označavajući osobu koja utječe na druge ljude tako što ih nadahnjuje ili navodi na određene postupke ili način života. [Read more…]
Je li Tony Cetinski pametniji od pape Franje?
Drago Pilsel
Samo je jedna situacija, a bilo ih je više, dosta više, pokazala tko su ljudi koji su se u subotu 5. kolovoza od 17 sati pa nadalje okupili na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu na samozvanom ”Festivalu slobode”. Ali neću to kazati najprije ja. Neka progovori osoblje iz hitne intervencije koje je bilo upućeno na Trg. Prenosim sa portala Večernjeg lista. [Read more…]
Covid-19 i naše slobode (2)
COVID-19
(Opaska uredništva: Donosimo u nastavcima članak Doc. dr. sc. Sunčane Roksandić, s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, voditeljice hrvatske jedinice UNESCO Chair in bioethics i Kristijana Grđana, člana hrvatske jedinice UNESCO Chair in bioethics i člana upravnog Odbora Mental Health Europe). [Read more…]
Covid-19 i naše slobode (1)
COVID-19
(Opaska uredništva: Donosimo u nastavcima članak Doc. dr. sc. Sunčane Roksandić, s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, voditeljice hrvatske jedinice UNESCO Chair in bioethics i Kristijana Grđana, člana hrvatske jedinice UNESCO Chair in bioethics i člana upravnog Odbora Mental Health Europe).
Pandemija Covid-19 (SARS-Cov-2) i dalje predstavlja najveći globalni javnozdravstveni i sigurnosni problem. Gotovo sve zemlje svijeta preusmjerile su goleme resurse u suzbijanje pandemije nastojeći ujedno očuvati gospodarstvo.
Radi sprečavanja širenja te zarazne bolesti uvedene su mjere koje ograničavaju ljudska prava i slobode koje su neizostavne u svakom demokratskom društvu kako bi se nepovoljniji ishodi ove bolesti sveli na najmanju moguću mjeru. U tom krugu zemalja nalazi se i Republika Hrvatska.
Ovom prilikom osvrnut ćemo se na nadležnosti raznih tijela u suzbijanju epidemije zarazne bolesti, na aktualne mjere ograničavanja ljudskih prava u Hrvatskoj i probleme koji se javljaju te dati pregled određenih zakonodavnih promjena u hrvatskom zakonodavstvu koje su uslijedile pojavom pandemije.
Hrvatska, zemlja štamparovskog nasljeđa i brojnih javnozdravstvenih stručnjaka, zaslužuje imati i što je moguće kvalitetniju i nekontradiktornu zakonsku regulativu i što je moguće stručnije osobe koje je provode na svim razinama kada su u pitanju izazovi koje ova pandemija dovodi. Svi elementi koji dodatno osnažuju međunarodno priznata prava na zdravlje trebali bi biti u tome uvažavani
Ono što smatramo najvažnijim naglasiti je kako su pandemija Covid-19 i odgovor na istu pokazatelji kako su organizirane zdravstvene vlasti u pojedinim državama, kakvi su kapaciteti u sustavu zdravstvene zaštite, kakva je kvaliteta pruženih zdravstvenih usluga te u kojoj mjeri se poštuje ljudsko pravo na zdravlje i život i koliko je važno uvažavati načelo zabrane diskriminacije u pružanju zdravstvene zaštite koja mora biti dostupna (Drumbl/Roksandić).
U hrvatskoj javnosti se već javljaju novi problemi organizacijske i komunikacijske naravi, o nekima se i ne govori dovoljno, kao, primjerice, raspoloživosti sanitarnih inspektora za pravodobno reagiranje na izazove koje postavlja epidemija Covid-19 i koje očekujemo ujesen.
Lessons learned nakon prvog vala pandemije trebale bi otkloniti barem neke dvojbe i što je moguće učinkovitije pripremiti sve nadležne službe na sve očito zahtjevniju epidemiološku situaciju i potencijalnu opterećenost zdravstvenog sustava što možebitno slijedi.
U iščekivanju jeseni lessons learned iz prvog vala epidemije trebale bi biti analizirane, a najbolja rješenja prihvaćena tako da pogreške koje mogu biti izbjegnute to zaista i budu u novom valu koji nam izgleda slijedi.
Hrvatska, zemlja štamparovskog nasljeđa i brojnih javnozdravstvenih stručnjaka, zaslužuje imati i što je moguće kvalitetniju i nekontradiktornu zakonsku regulativu i što je moguće stručnije osobe koje je provode na svim razinama kada su u pitanju izazovi koje ova pandemija dovodi. Svi elementi koji dodatno osnažuju međunarodno priznata prava na zdravlje trebali bi biti u tome uvažavani.
Prije svega, koje su nadležnosti Stožera civilne zaštite, a koje ministra nadležnog za zdravstvo kada je u pitanju pojava pandemije i sprečavanje širenja Covida-19, što je obilježavalo javnu scenu pojavom virusa SARS-Cov-2, trebaju postati što je moguće prije res judicata.
1.Ograničenja ljudskih prava za vrijeme epidemije zarazne bolesti – prije izmjena Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti (ZZPZB)
(NN 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14; dalje Ustav) prepoznaje dva modela ograničenja ljudskih prava, ovisno o tome radi li se o redovnom (čl. 16. Ustava) ili izvanrednom stanju države (čl. 17. Ustava).
U redovnim okolnostima, na temelju čl. 16. st. 1. Ustava, slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje.
Ovlasti za ograničenja prava pripadaju zdravstvenim vlastima, u prvom redu ministru nadležnom za zdravstvo koji pripada izvršnoj vlasti, a radi se primarno o ograničenjima prava na slobodu kretanja, prava na slobodu rada te prava na uživanje vlasništva, a sve kako bi se zarazne bolesti suzbile
Za slučaj epidemije zarazne bolesti, u hrvatskom pravnom sustavu na snazi je Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti (NN 79/07, 113/08, 43/09, 130/17, 114/2018, 47/20; dalje ZZPZB). Tim su zakonom određene mjere koje ovisno o epidemiološkim indikacijama, mogu značajno zadirati u slobode i prava pojedinaca.
U ovom ćemo se dijelu teksta referirati prvenstveno na odredbe ZZPZB-a prije zakonskih izmjena u travnju 2020. koje u određenom dijelu daju odgovor na neka sporna pitanja koja su se javila prije ovih izmjena.
Mjere koje najviše zadiru u slobode i prava pojedinaca vezano uz sprečavanje širenja zaraznih bolesti su sigurnosne mjere iz čl. 47. ZZPZB-a, a odnose se (prije izmjena ZZPZB-a u travnju 2020.) na osnivanje karantene, zabranu putovanja u države u kojima se odvija epidemija zarazne bolesti, zabranu kretanja osoba, odnosno ograničenje kretanja u zaraženim ili ugroženim područjima, ograničenje ili zabranu prometa pojedinih vrsta robe i proizvoda, obvezno sudjelovanje zdravstvenih ustanova i drugih pravnih osoba, kao i privatnih zdravstvenih radnika i drugih fizičkih osoba u suzbijanju zarazne bolesti, zabranu uporabe objekata, opreme i prijevoznih sredstava, te druge potrebne mjere koje nisu izričito zakonski predviđene, ali se mogu poduzeti ovisno o epidemiološkoj situaciji.
Iz naravi ZZPZB-a (prije travanjskih izmjena) proizlazilo je jasno da ovlasti za ograničenja prava pripadaju zdravstvenim vlastima, u prvom redu ministru nadležnom za zdravstvo koji pripada izvršnoj vlasti, a radi se primarno o ograničenjima prava na slobodu kretanja, prava na slobodu rada te prava na uživanje vlasništva, a sve kako bi se zarazne bolesti suzbile.
Primjena odredaba ZZPZB-a podliježe načelu razmjernosti iz čl. 16. st. 2. Ustava, pa tako zdravstvene vlasti moraju u svakom pojedinom slučaju osigurati da su ograničenja sloboda i prava razmjerne potrebi za tim ograničenjem, dakle da epidemiološke indikacije doista zahtijevaju baš takva specifična ograničenja za svakog pojedinca.
Ujedno valja spomenuti kako, sukladno odredbama Zakona o suzbijanju diskriminacije, diskriminacija je u svim pojavnim oblicima u Republici Hrvatskoj zabranjena.
Iznimno, ne smatra se diskriminacijom stavljanje u nepovoljniji položaj kada je takvo postupanje određeno zakonom radi očuvanja zdravlja, javne sigurnosti, održavanja javnog reda i mira, prevencije kaznenih djela i zaštite prava i sloboda drugih ljudi, te ako su upotrijebljena sredstva u demokratskom društvu primjerena i nužna za postizanje željenog cilja, pod uvjetom da takvo postupanje ne dovodi do izravne ili neizravne diskriminacije na osnovi rasne ili etničke pripadnosti, boje kože, vjere, spola, nacionalnog i socijalnog podrijetla, spolne orijentacije i invaliditeta.
Dio stručnjaka iz područja ustavnog prava u Republici Hrvatskoj smatrao je, u valu pandemije prije ljeta 2020. godine, da je, s obzirom na nastale okolnosti i način na koji se u Republici Hrvatskoj uvode restriktivne mjere, Hrvatski sabor trebao primijeniti čl. 17. Ustava: donijeti odluku o proglašenju izvanrednog stanja kao što je, primjerice, to učinila i susjedna Italija te o uvedenim ograničenjima slobode kretanja donijeti odluku dvotrećinskom većinom zastupnika (vidi OVDJE i OVDJE).
Drugi dio ustavnih stručnjaka, pak, smatrao je da epidemija zarazne bolesti ne predstavlja izvanredno stanje u smislu čl. 17. Ustava i da je dovoljna primjena čl. 16. Ustava za određivanje ograničenja prava za vrijeme epidemije zarazne bolesti (vidi OVDJE i OVDJE ).
Zdravstvene vlasti moraju u svakom pojedinom slučaju osigurati da su ograničenja sloboda i prava razmjerne potrebi za tim ograničenjem, dakle da epidemiološke indikacije doista zahtijevaju baš takva specifična ograničenja za svakog pojedinca
Odredba iz čl. 17. st. 1. Ustava striktnija je u pogledu funkcije demokratskog društva jer zahtijeva da Hrvatski sabor, dok god može funkcionirati, mora apsolutnom većinom donijeti odluke o ograničenju pojedinih ustavnih prava i sloboda. Tek ako se Hrvatski sabor ne može sastati, ovlaštenje za donošenje tih odluka pripada Vladi Republike Hrvatske i predsjedniku Republike, koji moraju djelovati suglasno. Međutim, takva situacija u Hrvatskoj nije postojala jer epidemija Covid-19 nije dovela do nemogućnosti da se Hrvatski sabor sastane.
Načelo razmjernosti u čl. 17. st. 2. Ustava, iako dijeli slične karakteristike, ima bitne razlike u odnosu na načelo razmjernosti iz čl. 16. st. 2. Ustava, pa tako ne navodi da se ograničenje prava mora podvrgavati načelu razmjernosti u svakom pojedinom slučaju (dakle, moguća je primjena na sve stanovnike istovremeno), ali je pri tome protektivniji za građane ako je doista riječ o izvanrednom stanju, propisujući jedan kriterij kojim je moguće ograničiti ustavom zajamčena prava, a to je narav pogibelji.
Dok je u primjeni čl. 16. st. 2. Ustava moguće je odrediti više razloga koji opravdavaju narav potrebe za ograničenjem prava, načelo razmjernosti iz članka 17. st. 2. Ustava omogućuje da se ustavom zajamčena prava mogu ograničiti samo ako je to, npr., opravdano naravi pogibelji epidemije Covid-19. Jasno je da bi o procjeni naravi pogibelji presudnu ulogu trebali dati stručnjaci iz oblasti zdravstva iako je pojava epidemije Covid-19 i sigurnosni problem.
Nadalje, to načelo razmjernosti, uvodi i specijalno antidiskriminacijsko pravilo, da ograničenje prava ne može imati nejednakost osoba s obzirom na rasu, boju kože, spol, jezik, vjeru, nacionalno ili socijalno podrijetlo.
I konačno, odredba iz čl. 17. st. 3. propisuje iznimke od ograničenja prava, pa se tako čak ni u slučaju neposredne opasnosti za opstanak države ne može ograničiti primjena odredbi Ustava o pravu na život, zabrani mučenja, surovog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, o pravnoj određenosti kaznenih djela i kazni (zabrana tzv. ”prijekog suda”), te o slobodi misli, savjesti i vjeroispovijesti.
Svrha ove analize nije riješiti dvojbe koje pripadaju u prvom redu nadležnostima Hrvatskog sabora, odnosno Ustavnog suda. Međutim, kako primjećuje i sudac Ustavnog suda Andrej Abramović (op. cit.) za suzbijanje epidemije Covid-19, restriktivne mjere koje se odnose na ograničenje kretanja nisu donesene na temelju odredbe tada važećeg čl. 47. st. 2. ZZPZB-a, već na temelju čl. 22.a Zakona o sustavu civilne zaštite (NN 85/15, 118/18 i 31/20; dalje ZCZ).
Takvo postupanje, kojim se izbjegavala primjena ZZPZB-a nije posve jasno, jer je Hrvatski sabor već, i to potrebnom većinom za usvajanje organskih zakona, ranije usvojio da u slučaju epidemije zarazne bolesti, pa tako i Covida-19, nadležnosti za ograničenje prava na slobodu kretanja u slučaju epidemije pripadaju ministru nadležnom za zdravstvo, iako je jasno da je u slučaju nepredviđenih sigurnosnih izazova velikih razmjera nadležnost Stožera vrlo važna i neizostavna.
Dakle, postojala je zakonska ovlast i mogućnost ograničenja slobode kretanja u samom ZZPZB-u. Ta se mjera pokazala potrebnom i učinkovitom mjerom u suzbijanju zaraze Covidom-19, ali je i izazvala brojna pitanja među stručnom javnosti.
Prema tome, osim ministra nadležnog za zdravstvo i Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, bitno tijelo za koordinaciju svih aktivnosti za sprečavanje širenja Covida-19 postao je i Stožer civilne zaštite Republike Hrvatske, ustrojen temeljem Zakona o sustavu civilne zaštite.
Osim ministra nadležnog za zdravstvo i Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, bitno tijelo za koordinaciju svih aktivnosti za sprečavanje širenja Covida-19 postao je i Stožer civilne zaštite Republike Hrvatske, ustrojen temeljem Zakona o sustavu civilne zaštite
Kako je propisano u čl. 1. st. 2. Zakona o civilnoj zaštiti, civilna zaštita je sustav organiziranja sudionika, operativnih snaga i građana za ostvarivanje zaštite i spašavanja ljudi, životinja, materijalnih i kulturnih dobara i okoliša u velikim nesrećama i katastrofama i otklanjanja posljedica terorizma i ratnih razaranja.
Katastrofa je definirana kao stanje izazvano prirodnim i/ili tehničko-tehnološkim događajem koji opsegom, intenzitetom i neočekivanošću ugrožava zdravlje i živote većeg broja ljudi, imovinu veće vrijednosti i okoliš, a čiji nastanak nije moguće spriječiti ili posljedice otkloniti djelovanjem svih operativnih snaga sustava civilne zaštite područne (regionalne) samouprave na čijem je području događaj nastao te posljedice nastale terorizmom i ratnim djelovanjem (čl. 3. st. 1. t. 8.).
Načela sustava civilne zaštite su opća načela: načelo humanosti i načelo zabrane diskriminacije te načela operativnog djelovanja sustava civilne zaštite: načelo supsidijarnosti, načelo solidarnosti i načelo kontinuiteta djelovanja (čl. 7. st. 1.).
Upravo je na temelju članka 22.a ZCZ-a donesenog u ožujku 2020. izmjenama Zakona o sustavu civilne zaštite, donesena Odluka o zabrani napuštanja mjesta prebivališta i stalnog boravka u Republici Hrvatskoj (sve daljnje odluke, uključivo i posljednju navedenu dostupne su OVDJE ).
(Nastavlja se).
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Taj vrli novi virus
Proteklih dana s nostalgijom razmišljam o vremenima kad smo se informirali iz dnevnih novina i televizijskih dnevnika nekoliko puta dnevno. Blažena ”neinformiranost” iz vremena u kojima je sadašnja tehnologija čučala u science fiction knjigama i časopisima. [Read more…]
Predatorski kapitalizam u svojem najogoljenijem obliku
Tomislav Jakić
U poplavi vijesti o pandemiji, o tome kako se ona širi posvuda, dok su vlade iz različitih razloga – od političkih kalkulacija sračunatih na održavanje izbora i opstanak na vlasti pa do populističkog podilaženja javnosti – popuštale, pa čak i ukidale mjere usmjerene na sprječavanje njezina širenja, jedna je informacija prošla, kako se to voli reći, ispod radara. Nezasluženo. Jer upravo ona upućuje na ključnu opasnost s kojom je suočen današnji svijet. A to nije virus! [Read more…]
