Ana i Otto Raffai
Kada vam slučajni prolaznik upitan u anketi HTV, zaustavljen na Glavnom kolodvoru u Zagrebu, kaže da sve što žena treba da radi već jasno biše u Bibliji, malo vam je žao što svojom izjavom ne pokazuje u pravom svjetlu razmišljanje odrasle osobe koja svoju vjeru promišlja.
Ali kada prošle subote na Trgu bana Jelačića svećenik, sudionik grupe muškaraca koji mole, izjavi kako se nauk Crkve nikada ne mijenja i tu svoju tvrdnju potkrijepi željom da se žene, kako ne bi izazivale muškarce pokriju, te sa simpatijom vidi istu praksu ”kod muslimana”, onda se pitamo, kada je taj svećenik zaboravio što kaže nauk Katoličke Crkve o nauku i njegovoj nepromjenjivosti.
On nije neuki slučajni prolaznik, on je svećenik, dakle predstavlja Crkvu. Ne radi se o suprotstavljanju nečijoj vjeri, koju poštujemo jer u namjere ovog svećenika kao i svih koji kleče na Trgu niti možemo imati uvid niti ih suditi.
Kritiku upravljamo pojavnosti, onoga što u javnosti nudiš. Kada staviš u javni prostor na trg svoju poruku, stavio si pred rasudnu moć svih koji se tim trgom služe. To što vjeruješ i smatraš svetim, te želiš utjecati na javnost kojoj se predstavljaš, podložno je kritici javnosti, kritici rasudnog suda svakoga tko prolazi i koji se s tobom ne slaže.
Kada se tvoja poruka ponudi kao jedno od političkih zahtjeva, kada želi utjecati na javno ponašanje, vjerski stav nije nedodirljiv, kao da bi imao neki oblik imuniteta u ime uvažavanja vjerskih sloboda.
Kritika treba biti u duhu poštovanja osobe, ali ne da gubi oštrinu u raskrinkavanju problema. Ovdje napadamo problem fundamentalizma koji smatramo vrlo štetnim za svakoga u društvu i za društvo kao zajednicu i koji smatramo sramoćenjem nauka Crkve koji nije fundamentalistički.
U čemu prepoznajemo fundamentalizam u izjavama svećenika s posljednjeg skupa klečanja na Trgu?
U tome što poistovjećuju jedan model ponašanja kao da bi to bilo temelj i suština vjerskog nauka. Problematično je fundamentalističko tumačenje u katoličkom kontekstu zato što odbacuje povijesno-kritičku metodu tumačenja Biblije kako uči, za katolike obvezatni II. Vatikanski sabor.
Fundamentalistički pogled tvrdi, a mi se ovdje tome suprotstavljamo, da je patrijarhalna obitelj jedino i tipično kršćanska. Konačno o fundamentalizmu koji osuđuje Katolička Crkva stoji u dokumentu papinske biblijske komisije ”Tumačenje Biblije u Crkvi”: ”Fundamentalistički pristup je opasan, jer privlači osobe koje traže biblijske odgovore na svoje životne probleme. Taj pristup može ih zavarati nudeći interpretacije koje su pobožne, ali iluzorne”. (1994:81)
Stat ćemo kod ove riječi, iluzorne: zahtjevi koji se odnose na način odijevanja žena, kao i želje da muška glava ponovno ima prevlast u obitelji, želje vezane uz seksualnu praksu mladih su iluzorne. Niti će žene promijeniti svoju modu, niti će obitelji biti isklesane kako muškarci s trga sebi žele, niti će seksualnost biti kontrolirana (uključujući i kontracepciju i pobačaje) kako oni traže.
Naprotiv, nasuprot tih iluzija stoji realnosti koju objavljuju brojke uz koje je nasuprot molećeg skupa stavila jedna žena, umjetnica, Arijana Lekić Fridrih. Na žalost, nije iluzija da je femicid naša stvarnost, da je prošle godine 14 žena ubijeno, a 128 silovano.
Suočeni s ovim brojevima, molitelji djeluju ili sasvim neosviješteno, da ne razumiju gdje žive i kako je ženama koje su uzeli kao objekt svojih molitava. Ili su vrlo neosjetljivi za stvarne probleme nasilja u obitelji i žena koje su još uvijek prevladavajuće žrtve obiteljskog nasilja. Je li ih uopće to nasilje zanima ili im je želja za autoritetom pomutila pamet?
Mi smo uvjereni, da nasilja neće nestati samo ako se žene pristojno obuku, njihovi muževi budu glave obitelji, a mladi se odreknu seksa prije braka. Prepoznajemo te želje kao iluzije od kojih nema koristi ni za žene ni za obitelji, a konačno ni za muškarce.
One samo odaju fundamentalizam o kojem citiran dokument dalje kaže: ”Fundamentalizam poziva, a da to ne kaže, na određenu vrstu intelektualnog samoubojstva. On unosi u život lažnu sigurnost, jer nesvjesno miješa ljudske ograničenosti i biblijske poruke i njenu božansku bit”. (1994:81)
Ne motiviraju nas dakle ni pomodarstvo ni želja za lagodnim životom da se suprotstavimo fundamentalističkim tendencijama. Motivira nas upravo učenje Crkve što je vidljivo iz navedenog dokumenta. Nije dosta biti dobar, treba, kako katolici mole na misi, ne griješiti ”propustom” tj. pasivnim odnosom prema grijehu fundamentalizma.
Znanje, a ne zadrtost su nam potrebni. Jedno od znanja koje kronično nedostaje i u našoj Crkvi i u našem društvu su znanja feminističke teologije. Za nenasilan otpor fundamentalizmu u ime vjere trebaju nam osnovna znanja feminističke teologije.
Zašto feminizam? Pa zato što upravo feministička teologija proučava i podučava na stručan i ovom vremenu prikladan način pitanja žene, kao subjekta, obitelji kao zajednice oslobođene od patrijarhata da bi mogle biti mjesta partnerstva, ravnopravnog odnosa muškarca i žene. Jedno od mjesta takvog poučavanja je i prva online regionalna škola Feminizam i religije (FER škola).
Ako želimo duhovnu obnovu naših građana i građanki kojima je stalo da odraslom vjerom (a ne iluzornom) promišljaju odnose muškaraca i žena, obitelji i seksualnosti i da tako budu na dobrobit cijelom društvu onda nam treba znanje o teologijama koje nas u tom cilju podržavaju.
Ako želimo biti relevantan glas građana s vjerskim identitetom koji žele svoje vrijednosti promovirati u društvu, onda trebamo upravo imati snage i suprotstaviti se strukturalnom nasilju patrijarhalnih institucija, kako FER škola definira cilj svog djelovanja.
Feministička teologija razotkriva i ispravlja interpretacije ”koje su bile tendenciozne i težile opravdanju muške dominacije nad ženom”, kao što piše u već citiranom dokumentu papinske biblijske komisije ”Tumačenje Biblije u Crkvi”. ”Bog Biblije nije projekcija patrijarhalnog mentaliteta. On je Otac, ali također Bog nježnosti i majčinske ljubavi”. (1994:81)
Dokument papinske komisije poglavlje o feminističkoj teologiji završava ovim riječima: ”Feministička egzegeza može biti korisna Crkvi samo u mjeri u kojoj ne upadne u iste zamke, koje ona sama prokazuje, i ako ne izgubi iz vida pouku evanđelja o vlasti kao služenju, pouku koju je Isus uputio svim učenicima, muškarcima i ženama.” (ibd.)
U tom smislu stoji u naslovu ovog članka, feminizam je za sve: ne trebamo ”moć nad” nego ”moć sa”. A ona se ne očituje u autoritarnom ponašanju, nego u zajedničkom ravnopravnom služenju. Slijedimo tu viziju i opiremo se uskraćivanju ljudske slobode svakom članu ovoga društva kojem pripadamo i svakom članu svoje Crkve u koju smo kršteni u zajednicu slobodne djece Božje.
Neodvojivo od našeg vjerskog identiteta upravo je priznavanje prava svakoj osobi da vjeruje ili ne vjeruje, da pita, sumnja i traga za odgovorima. Takav feminizam vjerujemo da je za svakoga mjesto oslobođenja koje svaki čovjek iskreno traži.
MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Žene, život, sloboda – godina dana revolucije koja traje
- Nevidljiva naša empatija i objektivni osjećaj nesigurnosti
- Gdje se Bog događa?
- Drugačiji katolički odgovor za život
- Nenasilje za one ispod osamnaest
- Sinodalni put i teologija nakon Sotina
- Što nakon Praga? U Rimu će biti još napornije
- Iranska instrumentalizacija vjere u borbi za očuvanje vlasti
- Tko to smije ne mrziti Putina?
- Sinodalni put – jer drugog puta nema