autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KAVA BEZ ŠEĆERA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • KULT NEREAGIRANJA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OBADANJA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • PLUS ULTRA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REI SOCIALIS
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • SEL@M
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SJEĆANJA
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • SVJETLOPIS
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZLATNI REZ
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KNJIŽEVNE PUZZLE
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Holokaust i kvote za izbjeglice

Autor: Miljenko Jergović / 11.10.2015. 1 Comment

Miljenko Jergović Foto: Ivan Posavec

Miljenko Jergović
Foto: Ivan Posavec

U rujnu 1935. u Njemačkoj su uvedeni Nirnberški zakoni: prvi o državljanstvu, drugi o zaštiti njemačke krvi i časti. Prvim su zakonom Židovi u praktičnom smislu lišeni prava na njemačko državljanstvo, dok je drugi zakon regulirao koji se ljudi smatraju Židovima (te Romima i crncima). Sljedeće tri godine trajao je tihi teror, čiji je cilj bio navesti te ljude na masovno iseljavanje iz Reicha.

Tko bi na takvo što pristao, ostajao bi bez 90 posto imovine, i bio bi slobodan čovjek. Ali da bi se ta mogućnost iskoristila morale su postojati zemlje koje bi prihvatile toliki broj židovskih izbjeglica. Bez imalo pretjerivanja i neumjesnih usporedbi, položaj njemačkih i austrijskih Židova – nakon što je u ožujku 1938. proveden Anschluss – usporediv je s položajem izbjeglica iz Sirije u rujnu 2015. I jedni i drugi moraju otići, ali nemaju kamo.

U srpnju 1938, na inicijativu Velike Britanije i Sjedinjenih Američkih Država održava se skup na kojem sudjeluju 32 demokratske države svijeta i 39 različitih vladinih i nevladinih organizacija, sa ciljem da se utvrde brojevi židovskih izbjeglica koje su pojedine zemlje spremne prihvatiti. Sastanak se održava u Evianu, pograničnom frankofonom gradiću u Švicarskoj, a trebao bi biti upamćen kao jedan od najsramnijih događaja u Europi dvadesetog stoljeća.

U srpnju 1938, na inicijativu Velike Britanije i Sjedinjenih Američkih Država održava se skup na kojem sudjeluju 32 demokratske države svijeta i 39 različitih vladinih i nevladinih organizacija, sa ciljem da se utvrde brojevi židovskih izbjeglica koje su pojedine zemlje spremne prihvatiti. Sastanak se održava u Evianu, pograničnom frankofonom gradiću u Švicarskoj, a trebao bi biti upamćen kao jedan od najsramnijih događaja u Europi dvadesetog stoljeća

Razgovaralo se o sudbini oko 450.000 njemačkih i 200.000 austrijskih Židova.

Njemačka, naravno, nije sudjelovala na sastanku, ali Adolf Hitler nije krio zadovoljstvo zbog njezina sazivanja, i ponudio je besplatnu uslugu komfornih njemačkih prekooceanskih brodova kojima bi se obavilo iseljavanje. Međutim, Konferencija u Evianu – kako je ovaj događaj nazvan u historiografskim knjigama – završila je tako što su Sjedinjene Američke Države pristale da prime 10.000 ljudi godišnje, Velika Britanija i Australija 15.000 u tri godine, a ostali i od toga manje.

Samo je Dominikanska Republika pristala primiti 100.000 Židova. Iako su vladama demokratskog svijeta, pogotovu britanskoj i američkoj vladi, bili savršeno jasni razmjeri prijetnje koja se nadvila nad njemačke i austrijske Židove, i moralo im je biti poznato ono što će se s njima kasnije događati – pa i ako nisu mogli zamisliti Holokaust kao industriju zločina nad Židovima pred očima im je već bila manufaktura zločina i zakonsko pretvaranje ljudi u životinje (ili podljude) – nisu željeli poduzeti ništa, ili skoro ništa, za njihov spas.

Nakon ovoga mijenja se i nacionalsocijalistička politika, i postepeno se iz faze protjerivanja Židova prelazi u fazu njihovog unutarnjeg preseljenja, koncentriranja u getima (u koncentracijskim logorima), a nakon Konferencije u Wannseeu, održane 31. srpnja 1941, i potpunog fizičkog istrebljenja. Uglavnom, nakon propasti Konferencije u Evianu, nacisti više ne potiču Židove na iseljavanje, nego pred njima gotovo hermetički zatvaraju granice.

Nipošto se ne bi moglo reći da su vlade demokratskih zemalja pokazale nezadovoljstvo zbog tog zatvaranja granica. Konačni rezultat na kraju je bio 6,000.000 pomorenih europskih Židova. Ako su za Holokaust izravno odgovorni Nijemci i njihovi bliski saveznici, neizravnu odgovornost snose vlade demokratskog svijeta. Dijelom i kao posljedica kraha Konferecije u Evianu – da se više nikad ne ponovi takvo što – poslije 1945. donošeni su međunarodni propisi o postupanju s izbjeglicama.

Zbog svoga strašnog povijesnog iskustva i suodgovornosti za Holokaust goleme većine Europljana, u temeljima Europske Unije dokument je u kojem piše da su zemlje članice dužne primiti ljude kojima u njihovoj zemlji prijeti politički progon.

Iako su vladama demokratskog svijeta, pogotovu britanskoj i američkoj vladi, bili savršeno jasni razmjeri prijetnje koja se nadvila nad njemačke i austrijske Židove, i moralo im je biti poznato ono što će se s njima kasnije događati – pa i ako nisu mogli zamisliti Holokaust kao industriju zločina nad Židovima pred očima im je već bila manufaktura zločina i zakonsko pretvaranje ljudi u životinje (ili podljude) – nisu željeli poduzeti ništa, ili skoro ništa, za njihov spas

Od 2011. kada je pod marketinškom parolom Arapskog proljeća započela pobuna u Siriji, praćena ekonomskom i gospodarskom blokadom zemlje te angloameričkim bombardiranjem utvrda legalne vlasti, iz Sirije je izbjeglo 4,000.000 ljudi. Daleko najveći broj tih ljudi našao se u izbjeglištvu u zemljama regije.

Najviše ljudi prihvatila je Turska: 1,900.000, potom Libanon 1,100.000, Jordan 630.000 i Irak 233.000. U Libanonu, u kojem je živjelo 4,400.000 ljudi, danas je svaki peti čovjek sirijski izbjeglica. U Jordanu, mirnoj, europski uređenoj kraljevini, svaki je deseti čovjek sirijski izbjeglica.

Pomoć koju ove zemlje primaju od Europe i Sjedinjenih Država za zbrinjavanje sirijskih izbjeglica neznatna je i neusporedivo niža od koštanje njihova vojnog angažmana u Afganistanu i Iraku. U isto vrijeme zemlje Europske Unije – dakle, uglavnom, Njemačka i Švedska – prihvatile su ukupno 910.000 izbjeglica, među kojima ima i Afganistanaca, Iračana, Jemenaca, Eritrejaca, Libijaca…

Otkako je pokrenut rat u Siriji poginulo je najmanje 220.000 ljudi, a raseljenih je već preko 10,000.000. Većina njih još uvijek se nalazi u Siriji, i u stalnom je pokretu, i u pokušaju spašavanja žive glave.

Za sudbinu tih ljudi zapadni svijet ne samo da do danas nije pokazao nikakav interes, nego interesa za sirijsku izbjegličku krizu nije bilo sve do proljeća 2015, kada je Turska popustila pod pritiskom te goleme rijeke ljudi, i otvorila vrata dijela svojih izbjegličkih logora, i pustila izbjeglice da krenu prema Zapadu, koji, naravno, prethodno nije pokazao nikakav interes za stanje u tim logorima, niti su se državnici demokratskih zemalja Europe raspitivali oko toga imaju li ti ljudi što da jedu i je li im hladno.

Većina ljudi koji iz Sirije stižu u Europu i dalje su visokoobrazovani i dobrostojeći mladi ljudi iz gradova. Oni imaju novca za takav put, snalažljivi su i, kao što možemo čuti u televizijskim reportažama, znaju engleski.

Otkako je pokrenut rat u Siriji poginulo je najmanje 220.000 ljudi, a raseljenih je već preko 10,000.000. Većina njih još uvijek se nalazi u Siriji, i u stalnom je pokretu, i u pokušaju spašavanja žive glave. Za sudbinu tih ljudi zapadni svijet ne samo da do danas nije pokazao nikakav interes, nego interesa za sirijsku izbjegličku krizu nije bilo sve do proljeća 2015, kada je Turska popustila pod pritiskom te goleme rijeke ljudi, i otvorila vrata dijela svojih izbjegličkih logora, i pustila izbjeglice da krenu prema Zapadu, koji, naravno, prethodno nije pokazao nikakav interes za stanje u tim logorima

Oni siromašniji i neobrazovaniji, kao i većina ljudi sa sela, još uvijek su daleko od Europe. Svima njima zajedničko je jedno: ne žele ili ne mogu u ISIL. Sirija nije ni etnički, a ni vjerski homogena zemlja: po popisu stanovništva iz 2002. od 17,000.000 stanovnika, 90,3 posto je Arapa, ostalo su Kurdi i Armenci.

U vjerskom smislu 74 posto je sunitskih muslimana, 12 posto alavita i 9 posto kršćana. ISIL-u se mogu pridružiti samo suniti, jer su svi drugi za Kalifat bezbožnici.

Sirijom vlada Bašar al Asad, koji je alavit, i samim tim najveći neprijatelj Turske, zemlje u kojoj živi, gotovo posve obespravljeno, 12,000.000 alavita… Turska, dakle, ima i unutrašnji i spoljnopolitički razlog za rušenja Asada, koji se ne razilazi sa spoljnopolitičkim razlozima Sjedinjenih Američkih Država, koje se, također, zalažu za rušenje Asada. A ISIL? Koga briga za ISIL, Kalifat služi za plašenje Europljana i stvaranje ksenofobne, antimuslimanske, protuarapske, ergo i antisemitske atmosfere.

Na Konferenciji u Evianu Židovi su imali jednoga jedinog predstavnika. Bila je to Golda Meir, buduća premijerka Izraela. Imala je mjesto na galeriji, mogla je da sluša o tome kakva je sudbina namijenjena njenom narodu, ali je pritom morala da šuti. Nije imala prava na riječ. Po tadašnjim međunarodnim zakonima i pravilima to joj je pravo moglo biti uskraćena. Kao nijemi svjedok povijesti slušala je, pamtila i ponešto bilježila. Ali nikada o Konferenciji u Evianu nije do kraja javno posvjedočila. Kao premijerka Izraela bila je, između ostaloga, i čuvar mnogih sramota Zapada, ali i ona koja će Zapad ucjenjivati upravo tim sramotama.

Danas, sedamdeset i sedam godina kasnije sirijski izbjeglice imaju pravo na riječ, koje im jamče međunarodni zakoni, ali i pravila i propisi Europske Unije. Kad im se uskraćuje to pravo, svi bivamo odgovorni.

U vrlo preciznom, ne samo civilizacijskom nego i zakonskom smislu, odgovornijim nego što su za sudbinu europskih Židova odgovorni bili svi Europljani.

Ne postoji baš nijedan zakonski propis niti u jednoj zemlji Europske Unije kojim bi izbjeglice na svom putu mogle biti zaustavljene. Ne postoji propis koji bi Europskoj Uniji dopustio da se okruži zidom od bodljikave žice. Takav propis ne postoji jer ga je ukinula kultura sjećanja. Nakon Holokausta ta vrsta zatvaranja granica nije moguća, a da ne bude slična Holokaustu

Međutim, u većini slučajeva, sirijski se izbjeglice tretiraju kao nijemi svjedoci vlastitog stradanja, ili ljudi koji nemaju prava na političke stavove, na želje i na intelektualne potrebe, nego im je dopušteno samo to da kažu kako ih nešto boli ili kako su žedni. Na taj ih način svodimo na ljude s posebnim potrebama i na podljude.

Naime, ne postoji baš nijedan zakonski propis niti u jednoj zemlji Europske Unije kojim bi izbjeglice na svom putu mogle biti zaustavljene. Ne postoji propis koji bi Europskoj Uniji dopustio da se okruži zidom od bodljikave žice. Takav propis ne postoji jer ga je ukinula kultura sjećanja. Nakon Holokausta ta vrsta zatvaranja granica nije moguća, a da ne bude slična Holokaustu.

Predsjednik Dominikanske Republike u srpnju 1938. bio je Rafael Leonidas Trujillo Molina, zloglasni rasist, koji je naredio pogubljenje 20.000 haićanskih radnika na poljima šećerne trske. Svakoga jutra, na početku nastave, djeca su izgovarala pozdrav: “Bog, domovina i Trujillo” Ali Židove nije mrzio, pa mu to ne treba zaboraviti.

Ostali predstavnici demokratskog svijeta bili su gori od njega.

(Prenosimo s portala Jutarnjeg lista).

Još tekstova ovog autora:

  • Kratka napomena o izgledu, sadržaju i smislu pješačkih zona
  • Zagreb najbolje vide dostavljači hrane iz Azije i Afrike
  • Facebook i smrt
  • 31. kolovoza 20… u Hrvatskoj
  • Opservatorija Varšava ili ne čekajući varvare
  • Dani kada smo obnovili saznanja o odgojnim funkcijama noža
  • Ja sam zakon o jeziku, o hrvatskom jeziku!
  • Hunter Biden: kriminal koji fašiste dovodi na vlast
  • Zašto su rodina gnijezda preživjela sva strašna nevremena
  • Radio ne živi od klikova. Radio ne živi od ljudske nesreće

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print

Filed Under: OSVRT Tagged With: Arapska proljeća, Bašar al Asad, demokracija, Dominikanska Republika, Europska unija, Golda Meir, Holokaust, Irak, iseljavanje, ISIL, izbjeglice, Jordan, Konferencija u Evianu, kršćani, Libanon, Miljenko Jergović, muslimani, Njemačka, osvrt dana, Sirija, suniti, Turska, zakoni, židovi

Comments

  1. Vlatka Hlad says

    11.10.2015. at 16:19

    Postovani gospodine Jergovicu, samo jedna ispravka. Evian (tocnije Evian-les-Bains) je gradic u Francuskoj, na juznoj obali Zenevskog jezera.

    Srdacno
    Vlatka Hlad

    Log in to Reply

Leave a Reply Cancel reply

You must be logged in to post a comment.

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

Drago Pilsel Argentinski roman

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2023 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT