autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Jezik koji odumire: žal, tuga i nostalgija

Autor: Tomica Ribar / 18.04.2018. Leave a Comment

Tomica Ribar

Tomica Ribar

Postoji nekoliko razloga zbog kojih sam se odlučio pisati za Autograf. Prvenstveno mi je bila draga činjenica da je Autograf donio jedan od mojih starijih tekstova.

Vjerojatno je najvažnije da želim pisati za portal lišen senzacionalizma, konspiracijskih teorija, kompletno nerelevantnih, loše napisanih (ili prepisanih) vijesti i priloga. Za kvalitetan medij kakav je Autograf.

Rođen sam u gradu Zagrebu u vrijeme SFR Jugoslavije, a živim više od dva desetljeća u Ujedinjenom Kraljevstvu i Irskoj. U mojoj direktnoj obitelji su dr. Ivan, Ivo Lola i Jurica Ribar. Moj prapradjed Andrija Ribar stariji bio je učitelj, što je općenito, uz politiku i pravo, tradicija u našoj obitelji. Neko vrijeme proveo sam radeći kao učitelj.

Južnoslavenski jezici danas su sve više poput dinosaura za ovaj globalni svijet u kojemu vladaju jezici poput engleskog. Engleski je postao novi latinski jezik. Ako želite napisati barem donekle čitanu knjigu, onda pišite na engleskom jeziku

Tijekom više desetljeća moga života nisam imao želju baviti se politikom, a onda kada i jesam, bilo je to radije vrludanje između ljevice, centra i traženja pozitivnih ideja među konzervativcima, monarhistima i na desnici.

Vratio sam se pisanju uz jedno od dva djevojačka prezimena moje pokojne bake (Lehardt / Leichhardt) dodavši si drugo ime Einar (po arheologu Einaru Dyggveu) koji je radio na iskopinama stare Salone. Koristio sam moje pravo ime Thor (Tomislav / Tomica – Thor moja su prava imena).

Pisao sam za različite portale, novine, časopise i u međuvremenu se kompletno vratio na svoje ishodište, na ljevicu, uvidjevši pritom u posljednjih nekoliko godina da su dihotomija ljevice i desnice još uvijek vrlo prisutne.

Jedan od razloga bio je i klasični pristup novinarstvu i umijeću pisanja na vlastitome jeziku. Pisao sam o materinjem jeziku, te koliko mi kao takav nedostaje budući da uz njega vežem mentalitet i podneblje.

Pišem li na jeziku koji odumire? Jezik je to zemlje i podneblja u kome se koristi ne više kao sredstvo obogaćivanja kulture jedne zemlje, već radije služi kao alat za komunikaciju i sporazumijevanje. Postaje li tako jezik zatočenikom prevalentne komercijalizacije i konzumerizma?

Jezik se ponekad doima slomljen, uništen i polako gubi svoju stoljetnu magičnost i ljepotu.

Nekoć su druidi, svećenici, redovnici pjevali na grčkom, latinskom i sanskritu mantre i inkantacije. Upravo kao što su ta tri jezika izgubila svoj sakralni i svjetovni značaj, tako i hrvatski jezik gubi svoj značaj, budući da ga sve manje koristimo kao sredstvo širenja kulture, a više kao nužnost komunikacije.

Zaboravili smo na naš jezik kao na igračku iz djetinjstva koju smo ostavili da skuplja prašinu na tavanu u nekom kovčegu punom naših dnevnika, starih društvenih igara, kazeta i gramofonskih ploča. Tamo, u tome kovčegu počivaju i neka od najljepših pisama i dnevnika naše prošlosti, pisana u vremena kada nije bilo nečega poput ”#hashtaga”.

Jezik nam odumire i jer ga više nitko i ne čita, a kada pišem ”čita”, onda mislim na književnost, na onu iskrenu, duboku, istinsku književnost koja se poput glazbenog simfonijskog djela odlikuje svojim bogatstvom stila, sadržajem, znanjem i potpisom autora na kraju. Potpis na kraju znači čast, trud, suze, smijeh, neprospavane noći, popijene kave, brdo pročitanih i nepročitanih knjiga i studija drugih autora 

Način na koji smo jezik nekoć koristili nije sentimentalna nostalgija, već sjećanje koja ostaje dio nas samih, našega tijela, duha i bivstvovanja.

Jezik odumire kada ga više ne znamo i ne umijemo koristiti, kada ga više ne želimo upotrebljavati u svrhu razmjena ideja, no ne onih koje mijenjaju našu izvanjsku formu, fasadu, pogoduju nečijoj taštini, već onomu što gradimo unutar našega bitka.

Kako odumiru pojedini jezici s njima odumiru i čitave civilizacije.

Vjerojatno će u budućnosti (pre)ostati neko sjećanje na ovu civilizaciju, kao uostalom i na one prethodne, tisućama godina unazad.

Kao što mi danas gledamo lica isklesana u kamenu raznih obitelji iz antičkog doba ili one naslikane portrete iz renesanse, baroka, ljudi u budućnosti promatrat će fotografije ljudi iz ovoga doba.

Gubitkom jezika polako nestaju mašta, imaginacija, a s njima i čitavo bogatstvo jedne kulture. Europljani i Hrvati bit će poput nekadašnjih Minojaca.

Jezik nam odumire jer gotovo da ga više nitko i ne čita, a kada pišem ”čita”, onda mislim na književnost, na onu iskrenu, duboku, istinskim doživljajem prožetu književnost, koja se poput glazbenog simfonijskog djela odlikuje svojim bogatstvom stila, sadržajem, znanjem i potpisom autora na kraju.

Potpis na kraju znači čast, trud, suze, smijeh, neprospavane noći, popijene kave, brdo pročitanih i nepročitanih knjiga kao i studija drugih autora.

Pitam se pišem li na jeziku koji odumire? Jezik je to zemlje i podneblja u kome se koristi ne više kao sredstvo obogaćivanja kulture jedne zemlje, već radije služi kao alat za komunikaciju i sporazumijevanje. Postaje li tako jezik zatočenikom prevalentne komercijalizacije i konzumerizma?

Južnoslavenski jezici danas su sve više poput dinosaura za ovaj globalni svijet u kojemu vladaju jezici poput engleskog. Engleski je postao novi latinski jezik. Ako želite napisati barem donekle čitanu knjigu, onda pišite na engleskom.  Ne francuski ili hrvatski, srpski, bosanski, njemački već engleski.

Engleski jezik koristim dnevno, no moj materinji jezik za mene kao da nosi sa sobom jednu specifičnu notu, baladnu melodioznost, šansonjersku uspavanost grada u dubokoj noći, njegovih kavana i trgova.

Odlazeći iz matične zemlje, materinji jezik kao da vremenom postaje prazna čahura. Jezik je dio naših sjećanja, našega odrastanja, on je naše bogatstvo kojega nismo ni svjesni.

Gubitak jezika znači izgubiti osjećaj kohezije, razumijevanja spram onoga što nas okružuje, spram onih koje volimo, s kojima živimo i koje svakodnevno susrećemo. Jezik postaje nešto automatizirano, robotizirano, jeftino, isprazno i na kraju postaje zaboravljen poput starih olimpskih bogova.

Možda bi nam trebalo istraživanje u domeni socijalne arheologije koje bi nam pomoglo da sagledamo prošlost i utvrdimo da je ono što često nazivamo ”nostalgijom” zapravo u svojoj biti i jedna žal, tuga za nemogućnosti nekadašnje neposrednosti između ljudi i onim iskrenim, srdačnim, nepatvorenim odnosima po kojima smo nekada bili toliko poznati.

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print

Filed Under: IMPRESIJE I VARIJACIJE Tagged With: Andrija Ribar, autograf, Impresije i varijacije, Ivan Ribar, Ivo Lola Ribar, Jezik, Jurica Ribar, književnost, komunikologija, latinski jezik, lingvistička antropologija, sociolingvistika, Tomica Ribar

Leave a Reply Cancel reply

You must be logged in to post a comment.

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

PROČITAJTE U TJEDNIKU NOVOSTI:

  1. Čas autonomije

    Čas autonomije

    zoran-daskalovic
  2. Posvađani blizanci

    Posvađani blizanci

    marinko-culic
  3. Emil Matešić: I Haški tribunal može biti umjetničko nadahnuće

    Emil Matešić: I Haški tribunal može biti...

    ana-grbac

Novosti | Arhiva

Drago Pilsel Argentinski roman

Partnerska organizacija:

SNV

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJA:

novosti Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2022 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT