Ante Tomić
Svakog dana na svijetu nestane jedno besmisleno zanimanje i dva nova se pojave.
Došlo je tako otprije nekog vremena prirodno izdašno platiti nekoga da vam složi police i ladice, košulje i gaće u ormaru, lonce i zdjele u kuhinji, marmelade i kompote u špajzi, šampone i kreme u kupaonici, cipele u hodniku… “To je nešto kao spremačica?”, prekinuo sam jednoga koji mi je oduševljeno opisivao.
“Ne, ne, ne razumiješ”, odmahnuo je on nezadovoljno, “riječ je o potpuno novoj razini organizacije prostora. Unošenja reda u kaos”. “Je li to nešto kao zen ili feng shui?” “Ajde, pročitaj intervju”, rekao je on nestrpljivo i gurnuo mi u ruke magazin s pričom o dvije mlade žene.
Zar sad rade intervjue sa spremačicama, pomislio sam zaprepašteno. Uzeo sam čitati i zbilja do kraja teksta nisam našao da je novo uzbudljivo zanimanje išta drugačije od onoga što u našim stanovima za nisku satnicu jednom do dvaput tjedno rade neke mlađe umirovljenice. Dapače, ove dvije u magazinu su mi djelovale i nesposobnije. Jedan je od njihovih savjeta, poslušajte, molim vas, nije vic: “knjige organizirajte prema veličini ili boji”.
Da nama spremačica složi knjige po veličini ili boji, vjerujem da bismo se obuzdali da je ne zgrabimo za prsa i bacimo preko balkona, ali ona pouzdano više nikad ne bi prešla naš prag.
Naša spremačica, srećom, nije sasvim lišena razuma, pamti iz škole kako su u biblioteci knjige uvijek stajale složene prvo po sadržaju, a zatim po abecedi, po imenima autora. Tko bi se, zaboga, snašao da ima policu u kojoj su po veličini složene samo zelene knjige, bez razlike jesu li o veterini, geologiji, matematici, povijesti ili medicini, da jedne do druge stoje i zbirke poezije, i kuharice, i politički memoari, i psihoanalitičke studije i likovne monografije?
Zamislite kako bi to bilo neugodno da “Biblija” po boji zasluži mjesto upravo pored vodiča “Tantrički seks u riječi i slici”, ili da se biografija generala Ante Gotovine nađe pored priručnika “Njega i uzgoj domaćeg goveda”?
Slagati knjige po veličini ili boji može samo netko tko ne shvaća njihovu svrhu, nikad se nije ni potrudio otkriti čudesa što se katkad kriju među koricama, kojima su svi žuti, plavi, crveni i smeđi svesci jedino dekorativni element, detalji u interijeru od kojih se traži samo da pašu s lusterom i zavjesama.
Ima mnogo takvih nesretnika, svakodnevno ih je sve više, koji ne otvaraju knjige, ništa pod kapom nebeskom oni ne čitaju.
U cijelom je Splitu ostao tako jedan antikvarijat. U gradu u kojem se teško nađe i mušterija za nove knjige, samo jedna staromodna gospođa, entuzijastična ljubiteljica lijepe riječi u Križevoj ulici u Varošu kupuje i prodaje one rabljene, a čini se da neće ni ona još dugo. Vlast se tvrdo namjerila da je izbaci iz gradskog prostora. Navodno duguje za najam. Ona tvrdi da nikome ništa ne duguje, ali to je ustvari sporedno.
Da antikvarijat zaista nešto i duguje, nekakva bi bolja vlast, pametnija od Ivice Puljka i Bojana Ivoševića, velikodušno odmahnula i kazala: “Dobro je, nema veze.”
Da su nam gradonačelnik i njegov zamjenik upućeniji što je javni interes, da imaju svijest kako je čitanje vrijedno, otpisali bi dugovanje antikvarijatu, smanjili visinu najma, potrudili bi se nekako zaštititi nešto što postaje ugroženije i rjeđe od sredozemne medvjedice. Ne bi možda žalili ni nagraditi onoga koji kupuje i prodaje nešto tako tržišno neuspješno, tako dirljivo beznadno kao što su polovne knjige.
Međutim, ohole budale koje upravljaju našom gluhom, nepismenom selendrom očito ne mare. Namjestili su Maju Đerek za pročelnicu za gradsku imovinu, da suho činovnički citira zakone, savršeno ravnodušna da će Split izgubiti jednu kulturnu instituciju.
Đerek po prilici radi svoj posao kao one kokoši koje savjetuju da se knjige slažu po veličini ili boji, bez obzira na sadržaj i ime na koricama.
Đerek je svejedno je li u Križevoj ulici antikvarijat, fast food, studio apartman ili sportska kladionica. Posao je pročelnice za gradsku imovinu, čini se, samo da organizira prostor, složi sve lonce i zdjele, gaće i košulje, kao neka spremačica.
(Prenosimo s portala Slobodne Dalmacije gdje je kolumna naslovljena: Da mi to napravi, spremačica više ne bi prešla moj prag! A pročelnica Đerek upravo tako organizira grad…).
MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Prelake i bespomoćne žrtve Maje Đerek
- Zašto naše übermensche vrijeđaju narodnjaci?
- Dan kada sam počeo cijeniti lezbijke i transrodne osobe
- Da je Stepinac poslušao Tita, sve bi bilo drukčije
- Baš će Pernar u Zambiji tumačiti kako je to biti tata
- Neka nam Bog pomogne: šokirani zbog ruža na guzici
- Zašto konzervativnim katolicima oči bježe na one u minicama
- Karamarkov obračun s 88 ruža za druga Tita
- Ivošević kažnjava sve koji mu se ne dopadaju
- Banija je poput Hollywooda, ali bolje snimati u Kaštelima
