Gradimir Gojer
Oni koji se ne bave i ne zanimaju kazališnom umjetnošću teško da mogu i pretpostaviti o kako bogatoj teatarskoj povijesti se radi u slučaju svega onoga što se veže uz natuknicu ”kazalište u Makedoniji” (danas Sjeverna Makedonija). Nama koji smo profesijom i strašću vezani za teatar povijest teatrovanja u Makedoniji golema je i neiscrpna tema…
Nažalost, nedavno je ovaj svijet napustio najstručniji, najverziraniji povjesničar makedonskoga kazališta, Risto Stefanovski. Ovaj teatarski volšebnik, čiji umjetnički životopis bilježi glumački angažman, ali i perfektno upravnikovanje dramskim teatrom iz skopskog naselja Karpoš i Makedonskim nacionalnim teatrom, dakle Dramom, Operom i Baletom, dio je obitelji koja je obilježila dva stoljeća plodne makedonske teatarske povijesti…
Teško je sada rekonstruirati šta je sve obitelj Stefanovski dala makedonskom teatru i kulturi, uopće. Ali, u ovom tekstu ograničit ću se na najreprezentativnija ostvarenja izdanaka obitelji Stefanovski…
Riste Stefanovski bio je pojam za teatarsko menadžerstvo i upravnikovanje teatarskim kućama i to na razini jugoslavenskog kazališnog prostora.
Iz negdanjeg Detskog teatra upornim, kazališno hrabrim i istrajnim radom stvorio je Riste Stefanovski u Makedoniji najjaču, ali i europski relevantnu kazališnu kuću – Dramski teatar.
Prisjećajući se njihovih neponovljivih pozorničkih ostvarenja, pretežito rađenih na literaturi makedonskih suvremenih dramatičara: Koleta Čašula, Bogomila Đuzela, Gorana Stefanovskog, Jordana Plevneša, Rusomira Bogdanovskog…, teatar Riste Stefanovskog bukvalno je ”harao” nagradnim fondom jugoslovenskih pozorišnih igara – Sterijinim pozorjem u Novom Sadu, Festivalom malih i eksperimentalnih scena Jugoslavije (danas MES!) u Sarajevu; njihovi uspjesi na međunarodnom planu bili su značajni dometi i redateljstava Ljubiše Georgievskog, Koleta Angelovskog, Nauma Panovskog; glume Nenada Stojanovskog, scenografsko-tehničkih čuda koje nam je Dramski teatar podarivao u za sve nas sretnijim vremenima…
Njegov reformatorski rad po dolasku u Makedonski nacionalni teatar bio je itekako blagotvoran….
Cijelo vrijeme vođenja skopskih teatarskih kuća Riste je Stefanovski ispisivao tomove teatrologijske literature čuvajući među koricama tih vrijednih knjiga istinu o biću makedonskog kazališta.
Stefanovski je za intendantovanja u Skopskom dramskom teatru pokrenuo i prestižan teatarski časopis, do danas neprevaziđen, pa ni domašen u makedonskim okvirima.
Izniman talenat za teatarsko menadžerstvo iskazao je i Blagoj Bage Stefanovski, koji je karijeru, također, počeo kao glumac, da bi se vremenom razvio u najuspješnijeg upravnika teatara.
On je, zapravo, autor bitoljskog teatarskog čuda, jer je Naroden teatar iz Bitole naslijedio putanje teatarske izvrsnosti i uspješnosti od Skopskog dramskog teatra. Dovodeći reprezentaciju makedonskih i jugoslavenskih, a u više slučajeva i europskih redatelja, u relativno kratkom vremenu pravi iznimno hrabre, nerijetko i heretične kazališne produkcije.
Redateljska ostvarenja na bitoljskoj pozornici postaju mjerilom kazališne avangardnosti u Zapadnoj Europi. Posebno je Blagoj Stefanovski polagao na podmlađivanje inače kvalitetnog bitoljskog glumačkog personaža…
Uočivši njegove menadžerske sposobnosti makedonski su ga socijaldemokrati promaknuli na iznimno odgovornu i prestižnu poziciju ministra kulture Republike Makedonije. Kao prvi čovjek makedonske kulture pokazao je poseban senzibilitet za povezivanje kulturnih prostora zemalja Zapadnog Balkana.
U isto doba Blagoj Stefanovski daje golemi doprinos teatarskim eurointegracijama predvodeći Novu europsku teatarsku inicijativu (NETA).
Njegov doprinos posebno je značajan u razvoju Festivala malog i eksperimentalnog teatra u Strumici, i kao selektora, odnosno umjetničkog direktora, ali i kao stvarnog spiritus movensa ove kazališne manifestacije. Davao je ”čitavog sebe” i na Prespanskom jezeru gdje je pokrenuo festival ”Aktor Evrope”.
U obitelji Stefanovski književno visoku razinu stvaralaštva drži Goran Stefanovski, jedan od dramatičara koji su obilježili jugoslavensku dramatiku druge polovice dvadesetoga stoljeća.
Suvremeni senzibilitet je ono što karakteriše poetiku Gorana Stefanovskog, čije drame se izvode u teatrima diljem Europe. A birajući Veliku Britaniju za prostor življenja i stvaralaštva, i sam je postavio iznimno visoke kriterije za rigoroze kroz koje će biti ocjenjivan njegov dramatičarski opus…
Ništa manje vrijedno nije skladateljsko stvaralaštvo Vlatka Stefanovskog, čije kompozicije provlače makedonske i balkanske glazbene motive kroz jedan imponirajuće ovovremeni zvuk.
Doprinos članova obitelji Stefanovski iz svih generacija, kulturi i umjetnosti Makedonije je doprinos rijetko talentiranih personalnosti bez čijih djela bi ovovremena makedonska umjetnost bila itekako siromašnija…
Fenomen teatarske obitelji Stefanovski jedinstven je na južnoslavenskim prostorima.
Ne ogleda se to samo u broju kazališnih akcija koje su Stefanovski, svaki u svojoj domeni, pokretali i vodili do tvoračkih usijanja, već po enormnom kazališnom i glazbenom kvalitetu koji je u pravilu donosio imponirajuću originalnost kroz spoj makedonske tradicije u umjetničkom obrascu suvremenih europskih kazališnih i glazbenih kretanja…
Da sam u ovaj esej unosio podatke i o starijim generacijama ove artističke obitelji, orijentirane uglavnom na glumačku meštriju, moglo bi se ići do histrioničkih korijena predstavljačke umjetnosti na tlu sadašnje Sjeverne Makedonije, što bi išlo još više u prilog tezi kako je uloga ove talentom obdarene obiteljske umjetničke ”manufakture” bila od dominantnog značaja za sveukupnu umjetnost.
Stefanovski su talentom, ali i danonoćnim samoprijegornim djelovanjem kroz skopske i bitoljski teatar, rock sastav ”Leb i sol”, te dramske tekstove igrane na europskim pozornicama, zaokružili cjelovit impozantni kompozit nezaobilazan u svakoj relevantnoj teatrološkoj, muzikološkoj i uopće kulturologijskoj verifikaciji.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Periklovo doba mostarskog nakladništva
- Monsinjor Franjo Topić bio je i ostao jedinstvena osobnost
- Likovne senzacije Enesa Sivca
- Konac epohe artističkih visova Berbera, Likara i Hoze
- Neprocjenjivo bogatstvo likovnih svetkovina Jagode Buić
- Monsinjor Franjo Topić bio je i ostao jedinstvena osobnost
- U dva vremena dva su bh ktitora ostavila iznimne zadužbine
- Ovo je Balkan, draga
- Stoljetna misija nogometnih velikana Željezničara i Veleža
- Kraljica od Dubrovnika