Boris Labar
Nakon prosvjeda liječnika bilo je za očekivati ”domino efekt” nezadovoljstva zdravstvenih djelatnika, ponajprije medicinskih sestara. S pravom se naglašava da zdravstveni sustav počiva na medicinskim sestrama.
Zato bih iskoristio ovaj trenutak da podijelim svoje iskustvo, zašto su sestre uz liječnike jednako vrijedan temeljni stup zdravstvenog sustava.
Suvremena klinička medicina zahtijeva timski pristup radu. Polazište takvog rada počiva na dobroj suradnji liječnika i medicinskih sestara, ali i ostalog zdravstvenog osoblja.
To itekako dolazi do izražaja u kvaliteti provedbe tzv. visokodiferentne medicine, medicine koja provodi vrlo zahtjevne dijagnostičke i terapijske postupke poput transplantacije tkiva i organa.
Dobro uvježban tim medicinskih sestara, koji 24 sata skrbi o takvim bolesnicima ima jednu dodatnu posebnost. Medicinske sestre su educirane radom na takvim odjelima da prepoznaju specifične komplikacije koje vrlo često znače i ugrozu života bolesnika.
Bez njihove pravodobne intervencije, posebice pravovremeno upućenog poziva kvalificiranom liječniku ishod može biti fatalan. Prepoznati na vrijeme razvoj po život opasne komplikacije često znači i uspješnu kontrolu te komplikacije, a bez medicinskih sestara to ne bi bilo moguće.
Ovdje sam možda nepravedno u drugi plan stavio njihov temeljni zadatak, njegu bolesnika. Ispravna njega koja je za bolesnike liječene transplantacijom vrlo specifična nezamjenjiva je komponenta kvalitetnog zbrinjavanja tako liječenih bolesnika.
Naši počeci liječenja transplantacijom krvotvornih matičnih stanica na žalost nisu mogli proći bez improvizacija. Jedna od takvih bila je i edukacija sestara.
Nije bilo mogućnosti da odu i educiraju se u centrima koji provode taj vid liječenja, već su uz pomoć nas liječnika, ali i stečenih vještina njege bolesnika koji se u našem Centru liječe zbog leukemija i limfoma bile na zavidnoj razini.
Danas s pravom mogu reći da su bile naša najbolja improvizacija. Praktički radile su bez greške, poput sestara u iskusnim centrima razvijenih zemalja.
Već tada sam ukazivao na nelogičnost tzv. platnih razreda koji se uglavnom temelje na školovanju i stažu, a ne uvažavaju složenost radnog procesa, odgovornost i razinu stresa na poslu. To je vrijedilo za sve zdravstvene djelatnike. Takav pristup nikada nije bio stimulativan, pogotovo za medicinske sestre.
No srećom naše medicinske sestre nikada nisu u prvi plan stavljale plaće. Znale su itekako izreći svoje frustracije valoriziranjem njihova rada. Ali nikad nisu dopustile da to mijenja njihov radni pristup i skrb za njihove bolesnike.
Naslušali smo se pohvala i riječi poput: ”Nema cijene kojom se može platiti rad vašeg medicinskog osoblja”, govorili bi nam.
Znali smo da su to naši zahvalni pacijenti. Znali smo da je ljudski, potisnuti takva razmišljanja, kada se vrate svakodnevnom životu. Drugi prioriteti postaju svakodnevni interes života. Bilo je lijepo čuti da prepoznaju naš rad. A konkretno nije bilo nikakvih pomaka.
Gledajući danas na to razdoblje moga radnog vijeka mogu reći samo jednu rečenicu koja u sebi sublimira temeljnu poruku rada medicinskih sestara: ”Moje medicinske sestre će u raj, a s njima bih i u pakao”.
Prosvjed medicinskih sestara i drugih zdravstvenih djelatnika ponukao me na razmišljanje. Kažu ceh medicinskih sestara i zdravstvenog osoblja srednje i više stručne spreme najavljuje štrajk ako se ne ispune njihovi zahtjevi.
Ponukani iskustvom liječničkog ceha traže razgovor ponajprije s premijerom Plenkovićem. Računaju da će, kao i liječnicima, razriješiti njihov problem. Poput deus ex machina. Takav vid rješavanja problema ne želim komentirati.
Međutim, to je ipak samo jedna stepenica u rješavanju problema. Stepenica koju bih nazvao gašenje požara. Ona nikako ne može biti ni cjelovita ni dugoročna.
Medicina se ne dijeli u cehove. Ona je jedinstvena i svaka je karika kadrovskog lanca bitna. Zato treba sagledati sve medicinske kadrovske potencijale i rješavati probleme istodobno i sustavno. Kako to lijepo zvuči! Plaća mora prepoznati medicinski radni proces, a medicina nije bila i nikada neće biti podijeljena na cehove.
Stoga apeliram da strukovne udruge i sindikati prepoznaju tu temeljnu zakonitost medicine i potaknu ispravno dugoročno rješavanje problema. Sindrom gašenja požara ne treba zanemariti, ali samo kao privremeno rješenje.
Ne volim iznositi neprovjerene stavove, ali nisam siguran da današnja plaća u zdravstvu prepoznaje složenost posla i kvalitetu njegove izvedbe. Sigurno znam da neki liječnici pregledaju dva do tri puta više bolesnika, ili operiraju veći broj bolesnika, a za to nisu primjereno nagrađeni bolje reći stimulirani. To vrijedi i za medicinske sestre.
Dodatak za rad, na primjer, u intenzivnim i sličnim jedinicama nije dostatno mjerilo kvalitete obavljenog posla. Puno je posla pred nama koji će objektivnije valorizirati medicinski rad i njegovu kvalitetu.
I na kraju ne bi bilo korektno ne osvrnuti se i na ostale društvene djelatnosti. Jer ne treba biti pametan pa zaključiti da će se domino efekt nastaviti. Školstvo i znanost i dalje su neprimjereno valorizirani.
MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- SOS za zdravstvo
- Nakon 40 godina od prve transplantacije koštane srži
- Koliko bi u nas trebao zarađivati vrhunski liječnik?
- Odabir kriterija u zdravstvu neka se ugleda na sport
- Mogao sam to učiniti u Zagrebu, da su mi dali
- Matijaniću nije trebao ”prijatelj doktor” već dobar sustav
- Ključno je inzistirati na reformi za kvalitetnije zdravstvo
- Dobar liječnik zalaže se za optimalno ozračje liječenja
- Bez inozemnih recenzija nema kvalitete znanstvenih projekata
- Nuklearni rat? Možda ipak zaiskri zrnce razuma
