autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Milanovićev poremećeni smisao za humor i difuzija agresije

Autor: Suzana Kulović / 12.01.2022.

Suzana Kulović
Foto: Sanjin Strukić / PIXSELL

Je li psihijatrijski doprinos demokraciji i zdravom društvu psihijatrijska evaluacija javnih osoba, osobito onih na pozicijama društvene moći, tako da se niti jedan mućak niti jedna trula jabuka ne bi mogla provući u parlament, predsjedničke rezidencije ili sudove? Naravno da nije.

Među groznim opcijama kontrole društva, psihijatrijski mediiran izbor političara bio bi jedan od gorih, pogodan za scenarij apokaliptičnog, distopijskog filma o društvu koje bi nadmašilo Hitlerove i druge eugeničke pokušaje.

Medikalizacija i psihijatrizacija društva nije dobra niti za društvo niti za pojedince.

Po svom ustroju medicina i psihijatrija su nedemokratične, nema tu nadglasavanja, zna se što jest a što nije (ovisno o povijesnom razdoblju i duhu vremena), premda u mnogo dijelova i detalja obje profesije nisu baš egzaktna znanost već praksa liječenja (grčki iatrea).

Medicinski eliminirajući bolesne političke kandidate mi bismo, na primjer, onemogućili da Franklin Delano Roosevelt, omiljeni FDR, bude jedini američki predsjednik biran četiri puta na tu funkciju (jer je s 39 godina obolio od polia što mu je onemogućilo da hoda bez potpornih proteza).

Također bi bivši vicekancelar i ministar vanjskih poslova Republike Austrije u vrijeme Domovinskog rata, Alois Mock, bio škartiran kao neurološki bolesnik pa nam ne bi mogao pomoći oko međunarodnog priznanja Hrvatske.

Mi rezignirano komentiramo ”luđake” koji su na vlasti, a ne rade svoj posao već se pubertetski iživljavaju. Istine radi, moram reći da pri tom Milanović ”šije” Plenkovićevu ekipu u bizarnom bezobrazluku za 99 posto što pokazuje da PRH nema dovoljno posla već zabada, izaziva i vrijeđa

Psihijatrija, kao dio medicine, je još štetnija u politici zbog fluidnih dijagnostičkih kriterija, načina liječenja koje su neki psihijatrijski pokreti smatrali podjarmljivanjem i pokušajem društvene kontrole drugačijih (antipsihijatrija) i zbog stigme koju nosi psihijatrijska etiketa; sama sumnja na psihijatrijsku dijagnozu bačena na političkog protivnika bi ga mogla efikasno eliminirati iz javnog života.

Za takav nuklearni negativni potencijal psihijatrijske dijagnoze kriva je društvena stigmatizacija osoba sa psihičkim poremećajima. U svakodnevnom žargonu psihijatrijske dijagnoze su omiljene uvrede koje su začin obiteljskim, partnerskim, kolegijalnim i političkim svađama.

Povici i komplimenti kao ”luđače”, ”trebaš se liječiti”, ”jesi li pobjegao iz Vrapča”, ”histerična babo”, ”šizofreničaru” i, naravno, ”psihopato”, pokazuju sklonost puka medicini i psihijatriji i zavidno poznavanje psihopatološke terminologije koja se kreativno koristi u svakodnevici.

Psihijatrijska struka se svesrdno bori za destigmatizaciju osoba koje se liječe zbog duševnih poremećaja da bi im olakšala subjektivne teškoće i osigurala prostor za uključivanje u društvo kojem pripadaju i čiju podršku trebaju (kao i svi mi ”zdravi”).

Pri tom se dijagnoza postavlja temeljem razgovora, izravnog kontakta te pregleda, a koristi se za određivanje terapije, psihosocijalne rehabilitacije i za administriranje pacijentovih prava uz njegovu dozvolu, naravno.

Javno iznošenje psihijatrijskih podataka nije dopušteno nikom osim osobi koje se tiče. Psihijatrima se ne preporuča davanje stručnog mišljenja o osobama koje nisu pregledali kao ni iznošenje povjerljivih podataka o pacijentima.

Unatoč svim psihijatrijskim i humanitarnim nastojanjima psihijatrijska dijagnoza je još uvijek negativna etiketa, stigma, omiljen i efikasan način ponižavanja pojedinca, osobito protivnika, ma tko on bio.

O psihijatrijskim poremećajima koji su vezivani za careve, kraljeve, vojskovođe, suvremene političare, umjetnike i druge poznate i važne javne osobe napisane su gomile knjiga koje radoznalima otkrivaju motivacije koje su bitno formirale povijest i današnji svijet.

Te biografije i monografije imaju dvostruku poruku: jedna je destigmatizirajuća koja govori o tome kako osobe koje imaju psihičkih problema mogu postati istaknuti članovi zajednice, a druga je poruka nastala zamjenom teza po kojoj su uspjeh i socijalni utjecaj rezultat bolesti i bolesne motivacije što nije točno.

Psihički poremećaji, pored emocionalne boli i patnje, za bitnu odrednicu imaju nemoć u privatnim i socijalnim pothvatima što rezultira osobnom deprivacijom i padom na društvenoj ljestvici.

Osjetljivi ljudi, kao što su glazbenici, slikari ili pjesnici su stvarali zahvaljujući talentu i unatoč poremećaju koji ih je često došao glave, a emocionalna bol, koja prati socijalizaciju tankoćutnih, je bila značajna sastavnica i njihovog života i djela koja su nam ostavili.

Zapravo, današnja percepcija umjetnika koji su patili od duševnih poremećaja je jedini dio društvene procjene takvih osoba koju ne obilježava negativna stigma psihijatrijskih dijagnoza. Njima je oprošteno i dopušteno da budu drugačiji i odmaknuti od tzv. normalnog prosjeka.

Političari imaju različite mentalne strukture od introvertirane (Janez Drnovšek), ekstrovertirane (Josip Broz Tito), egzibicionističke (Donald Trump), sadističko paranoidne (Josef Staljin) ili ekstatično perverzno manipulativne (Adolf Hitler).

Radi se o vrlo različitim osobnostima, nekad i dijametralno suprotnim, koje su svakakve, ali sigurno nisu emocionalno osjetljive ili nemoćne što je bitna osobina psihičkih bolesnika.

Kititi političare psihijatrijskim dijagnozama je kontraproduktivno jer ih proglašavamo bolesnim što ih donekle oslobađa od odgovornosti za ono što zastupaju i čine, a to je, slažemo se, krivo.

Nakon javnog istupanja s psihijatrijskim dijagnozama predsjedničkog kandidata Barryja Goldwatera 1964. godine, a temeljem sudskog presedana 1969. u kodekse AMA i APA ( Američko medicinsko i Američko psihijatrijsko društvo) uvedeno Goldwaterovo pravilo kojim se zabranjuje psihijatrima javno istupanje sa psihijatrijskim mišljenjem o političarima koje nisu osobno ispitali i koji im nisu odobrili javnu objavu.

Sličan medijski skandal se događao i oko inauguracije Donalda Trumpa za predsjednika SAD-a 2017. godine kad su psihijatri s prestižnih američkih sveučilišta Trumpov politički program i njegov nastup proglašavali raznim mentalnim poremećajima.

Javno iznošenje psihijatrijskih podataka nije dopušteno nikom osim osobi koje se tiče. Psihijatrima se ne preporuča davanje stručnog mišljenja o osobama koje nisu pregledali kao ni iznošenje povjerljivih podataka o pacijentima

Dr. Allen Frances, profesor emeritus psihijatrije s Univerziteta Duke objavio je da se pripisivanjem raznih psihijatrijskih dijagnoza Donaldu Trumpu obmanjuje javnost i odvraća pozornost s njegovih napada na demokraciju te da lijek za njegovo javno djelovanje i ponašanje nije psihološki već politički.

Ovo je bio glas razuma i struke u kakofoniji reakcija na, zaista opasnog, Donalda Trumpa. Inače ljudi u nedostatku pravih ideja za kritiku društva u kojem žive posežu za argumentom bolesti i ludila što je neetično i jalovo.

”Bijeg u bolest” ilustrira i procjena terorističkog čina Norvežanina Andersa Behringa Breivika koji je 22. srpnja 2011. godine bombom usmrtio osam ljudi u centru Osla, a jurišnom puškom na otoku Utøya, gdje je došao prerušen u policajca, ustrijelio 69 mladića i djevojaka (nekih i od 14 godina) koji su kampirali u organizaciji norveške ljevičarske stranke AUF.

Prva procjena psihijatrijskog forenzičkog tima bila je da se radi o paranoidnoj shizofreniji i da je Breivik bio psihotičan za vrijeme izvršavanja terorističkog čina i forenzičkog ispitivanja.

Kad je u medijima bilo objavljeno da su norveški psihijatri zaključili da je Breivik bio psihotičan i neubrojiv zbog paranoidne shizofrenije bilo je različitih reakcija.

Moja reakcija je bila osobna i profesionalna ljutnja i zgražanje jer sam ovakvu procjenu norveških psihijatara shvatila kao rezultat društvenog šoka i užasa nad činom koji je bio toliko zao i tako podao da nije mogao biti norveški već je bolestan, a nositelj čina, Breivik, nije mogao biti norveški desničar već shizofrenik.

No ipak je norveško društvo demokratski razvijeno pa je za manje od godinu dana ovaj patriotski psihijatrijsko forenzički stav (dijagnoza) pobijen novim vještačenjem koje je Breivika proglasilo antisocijalnim i narcističkim poremećajem osobnosti pa je dospio tamo gdje spada, u zatvor, a ne u psihijatrijsku instituciju.

Politička publicistika je obilno koristila psihijatrijska objašnjenja raznih društvenih devijacija što je zavodljivo (zvuči uvjerljivo) i potpuno krivo.

Tako je Norman Ohler portretiranjem nacista psihijatrijskim terminima u knjizi ”Potpuna ekstaza: Narkotici u Trećem Reichu”, ”fulao ceo fudbal” opisujući kako se korištenje droga (metamfetamina, heroina, kokaina) odrazilo na Hitlerove odluke i različite faze Drugog svjetskog rata.

To što su se šezdesetih i početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća nadrogirana djeca cvijeća bavila samo glazbom i seksom sviju sa svima, promaklo je autorovoj procjeni utjecaja droga i na pojedince i na društvene procese. Iste droge su sudjelovale u formiranju dijametralno različitih društvenih procesa i rezultata.

Mahanje psihijatrijskim dijagnozama u političkim situacijama ne preporuča se ni psihijatrima izvan konkretne psihijatrijske prakse, a kamoli novinarima jer navodi na krive zaključke.

Motiv ambicioznog autora Ohlera je bio taj što priča o drogi, seksu i ludilu uvijek diže temperaturu i buku i omogućava da neko smeće od knjige, koje drogom, seksom i ludilom tumači povijesne procese ili ”doprinosi njihovom razumijevanju” (sic!) postane bestseler.

Rasprave u demokratskim društvima u javnom prostoru mogu biti vrlo žestoke i mogu sadržavati brojne vrijednosne kvalifikacije koje sudionici rasprave nemilosrdno razmjenjuju. Pravilo bilo kakve javne diskusije je izbjegavanje ad hominem argumenata što u značajnom broju slučajeva ne uspijeva.

Vrijednosne kvalifikacije, koje su motivirane željom za vrijeđanjem i ponižavanjem sugovornika, koriste se kao demonizirajuće karakterno profiliranje umjesto političkih argumenata što ukazuje na neznanje i na nedostatak političke vještine i kulture.

Psihijatrijska etiketa koju prišijemo političaru koji nam se ne sviđa je ultimativni argument ad hominem i pokazuje da ili ne znamo što taj radi politički krivo ili smo nemušti u argumentiranju.

Političari u javnom govoru priopćavaju svoje poruke, rješenja i strateške planove za društvo koje vode. Očekuje se da taj govor bude jasan, razumljiv, konstruktivan i fokusiran na probleme o kojima je riječ. Trebao bi biti i iskren i motiviran općim dobrom, a ne osobnim ciljevima, tzv. dnevno političkim smicalicama, koje su najčešće.

Neovisno o tome što su političari, svjetski gledano, jedna nesavršena kasta (pokušavam biti pristojna), očekuje se da se bar tangencijalno bave društveno važnim pitanjima i da ne budu iritantno, bezobrazno prozirno drski u svojim hostilnim izljevima o političkim protivnicima poturajući nam to kao nacionalnu strategiju.

Je li psihijatrijski doprinos demokraciji i zdravom društvu psihijatrijska evaluacija javnih osoba, osobito onih na pozicijama društvene moći, tako da se niti jedan mućak niti jedna trula jabuka ne bi mogla provući u parlament, predsjedničke rezidencije ili sudove? Naravno da nije

Nažalost, veći dio demokratskog dijaloga kod nas se odnosi na verbalno mačevanje s protivnikom u utrci za pozicije vlasti, a ne na politički program zbog kojeg su izabrani.

Bespoštednom vrijeđanju među vodećima svjedočimo svakodnevno unazad godinu dana.

To našim političarima, prvenstveno predsjedniku Zoranu Milanoviću koji se proslavio drskim, ”hrabrim” i maštovitim uvredama onih manje društveno moćnih od njega, nije odraz tjeskobe ili psihičkog poremećaja zbog pandemijskih restrikcija već njegovog karaktera i stila kojima artikulira svoje političke izjave i poteze čiji rezultati su podjele u hrvatskom društvu koje izaziva uz svesrdnu pomoć njegovog krvnog neprijatelja premijera Andreja Plenkovića i njegove svite.

Građani se čude, Milanović neumorno nastavlja, politički programi se ne ispunjavaju, sve stoji, samo imamo reality show zavađenih političara dnevno na prvim i drugim vijestima.

Mi rezignirano komentiramo ”luđake” koji su na vlasti, a ne rade svoj posao već se pubertetski iživljavaju. Istine radi, moram reći da pri tom Milanović ”šije” Plenkovićevu ekipu u bizarnom bezobrazluku za 99 posto što pokazuje da PRH nema dovoljno posla već zabada, izaziva i vrijeđa.

Nema tu dijagnoze, primjećuju se jedino poremećeni smisao za humor i difuzija agresije.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

  • Zar EU stvarno skuplji plin sprečava da nokautira zlotvora
  • Nije moralno biti neutralan kada jači cipelari slabijeg
  • Hitler 2.0 napada, a nema Winstona Churchilla
  • Društveno omraženi psihijatri trebaju korigirati političare
  • Znanost i medicina posustaju protiv antivakserskih zabluda
  • Žene se ili ignorira, ili ponižava i podjarmljuje
  • Neprekidno iživljavanje nad ženama
  • Afganistan i Jemen: humanitarno licemjerje
  • Sloboda govora i njeni neprijatelji
  • Nacionalna prošlost u kategorijama dobra i zla

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print

Filed Under: NEZDRAVO DRUŠTVO Tagged With: agresija, demokracija, Franklin Delano Roosevelt, humor, Milanović, Nezdravo društvo, Plenković, psihijatrija, Suzana Kulović

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

PROČITAJTE U TJEDNIKU NOVOSTI:

  1. Vrijeme je za obnovu

    Vrijeme je za obnovu

    vladimir-jurisic
  2. Ratna skandinavizacija

    Ratna skandinavizacija

    marinko-culic
  3. Familija

    Familija

    marinko-culic

Novosti | Arhiva

KRONIKA SNV-a

  1. Manjine su žrtve samovolje pojedinaca

    Manjine su žrtve samovolje pojedinaca

    anja-kozul
  2. Mladen Anđelić: Dvaput na prijekom sudu

    Mladen Anđelić: Dvaput na prijekom sudu

    zoran-vitanovic
  3. Zanemaren manjinski i klasni moment

    Zanemaren manjinski i klasni moment

    anja-kozul

Kronika SNV-a | Arhiva

SNV – VIJESTI I NAJAVE

  1. Objavljen novi Natječaj za obnovu poljoprivrednog zemljišta i proizvodnog potencijala

    Objavljen novi Natječaj za obnovu poljoprivrednog...

    07.01.2022.
  2. Božićni prijem SNV-a uz poruke mira i tolerancije

    Božićni prijem SNV-a uz poruke mira i tolerancije

    07.01.2022.
  3. Poznati dobitnici nagrada Srpskog narodnog vijeća

    Poznati dobitnici nagrada Srpskog narodnog vijeća

    07.01.2022.

SNV VIJESTI i NAJAVE | Arhiva

Drago Pilsel Argentinski roman

Partnerska organizacija:

SNV

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJA:

novosti Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2022 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT