autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OBADANJA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • PLUS ULTRA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REI SOCIALIS
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SJEĆANJA
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • SVJETLOPIS
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Mjesto ”mučenice Rijeke” u Orbanovom nacionalizmu

Autor: Damir Grubiša / 19.06.2020. Leave a Comment

Damir Grubiša

Damir Grubiša

”Mučenica Rijeka” naslov je izložbe koja još uvijek traje u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja u Rijeci (autorica Tee Perinčić i Ana-Marije Miličić). Atribut ”mučenica” gradu Rijeci pripisao je pjesnik i protofašist Gabriele D’Annunzio, kojeg su talijanski niži časnici, nezadovoljni ishodom Prvog svjetskog rata i neostvarenim obećanjem da će Italiji za ulazak u rat pripasti Istra i Dalmacija, postavili na čelo pohoda na Rijeku, prve manifestacije fašizma u Europi dvadesetog stoljeća.

Taj se pokret nazvao ”arditizam” i pretendirao je, nakon marša na Rijeku, da će krenuti na Rim i osvojiti vlast tjerajući s nje talijansku liberalnu buržoaziju, a D’Annunzio je trebao svojom karizmom omogućiti da se taj plan ostvari i da se Rijeka inkorporira u talijanski teritorij, kada to već nije uspjelo provedbom Londonskog sporazuma o ulasku Italije u rat iz 1915. godine.

D’Annunzija su oduševljeno dočekali građani Rijeke koji su se osjećali Talijanima i koji su zagovarali ”talijansku dušu” grada na Rječini.

Rijeka je bila, početkom dvadesetog stoljeća, jedan čudan melting pot Europe, slično, ali i više od Trsta: bila je raskrižje Srednje Europe i Mediterana, mjesto gdje se Mediteran sreće s Mitteleuropom, zapad s istokom, Europa s Balkanom.

Današnji vladar Mađarske, nekadašnji liberal i demokrat Viktor Orban, u svojoj nacionalističkoj retorici i dalje podržava viziju Rijeke kao mađarskog grada, silujući time povijesnu istinu i raspirujući nacionalističke sentimente svojih podanika, igrajući na kartu nacionalističkog resentimana zbog gubitka jednog dijela teritorija na kojima su živjeli Mađari u doba Austro-Ugarske

Početkom dvadesetog stoljeća u Rijeci su izlazile četiri novine na četiri jezika: hrvatskom, mađarskom, njemačkom i talijanskom.

Hrvati su tvrdili da je Rijeka hrvatski grad, Mađari da je to nakon Austro-ugarske nagodbe mađarski grad zahvaljujući mađarskom stanovništvu koje se slilo u grad nakon 1867. godine, Talijani pak su tvrdili da je Rijeka grad s talijanskom većinom stanovništva, a popisi stanovništva su se mijenjali – čas su većinu imali Talijani, čas Hrvati, odnosno slavensko stanovništvu ako tu ubrojimo i Slovence, Srbe i druge Slavene koji su se naselili u grad koji je postao glavna luka Austro-Ugarske Monarhije.

Nakon Prvog svjetskog rata D’Annunzio je umarširao u grad i proglasio talijansko regentstvo nad Kvarnerom, a u gradu je uspostavio vlast ”ardita”, talijanskih veterana i nacionalista koji su, bez obzira na kozmopolitske tradicije grada na Rječini, zagovarali isključivu talijansku pripadnost grada.

Da nije u Italiji nastao suparnički pokret, koji je preoteo D’Annunziju skvadrističke metode i totalitarnu ideologiju, vjerojatno ne bismo danas govorili o fašizmu, već o ”arditizmu” kao autoritarnom i totalitarističkom pokretu, izniklom iz mistike talijanskog nacionalizma i teritorijalnih pretenzija jednog dijela vladajućeg establišmenta, uključujući i kralja i njegovu kamarilu.

Zahvaljujući jakom konkurentu koji mu je preoteo popularnost i karizmu, Benitu Mussoliniju, arditizam je otišao u povijesnu ropotarnicu povijesti, a mnogi arditi su se priključili fašističkom skvadrizmu i postali dio fašističke komparserije.

Hrvatsko stanovništvo je, pak, trijumfiralo nakon pada fašizma i nacizma i kroz antifašističku borbu izborilo se da grad postane dio Jugoslavije, priznate kao saveznice antifašističke koalicije u Drugom svjetskom ratu.

Mađari koji su došli u Rijeku nakon 1867. godine počeli su se iseljavati iz Rijeke nakon dolaska D’Annunzija, a posebno nakon fašističkog puča iz 1922. godine, koji je prethodio Mussolinijevom maršu na Rim.

Talijanski su se stanovnici Rijeke, pak, nakon mirovnih ugovora što milom, što silom, iselili iz grada obilježeni grupnom etiketom fašizma i kolaboracije, a teror jugoslavenske komunističke tajne policije potrudio se da se s njima iseli i dio slavenskog stanovništva koji nije prihvaćao komunističku vlast, utemeljenu na konfiskacijama, nacionalizacijama i progonu neistomišljenika.

No današnji vladar Mađarske, nekadašnji liberal i demokrat Viktor Orban, u svojoj nacionalističkoj retorici i dalje podržava viziju Rijeke kao mađarskog grada, silujući time povijesnu istinu i raspirujući nacionalističke sentimente svojih podanika, igrajući na kartu nacionalističkog resentimana zbog gubitka jednog dijela teritorija na kojemu su živjeli Mađari u doba Austro-Ugarske.

Tako se dogodilo da se na spomeniku Mađarima koji su žrtve Trijanonskog mira nađe i Rijeka, i prigodni citat Lajosa Kossutha, koji je 1848. pozvao Mađare da krenu na more – na Rijeku.

Miješajući populizam – političku demagogiju, suverenizam i nacionalizam, Orban se kreće, korak po korak, prema uvođenju diktature konzervativne desnice, što su nakon dugo vremena priznali i vrhovi Europske pučke stranke, suspendirajući ga iz tog europskog stranačkog konglomerata prošle godine

Viktor Orban je ne samo nazočio ovom događaju, već je dodatno raspirio nacionalne osjećaje mađarske javnosti, prikazujući Mađarsku kao žrtvu međunarodne zavjere koja im je, od kraja Prvog svjetskog rata, oduzela teritorije i stanovništvo te ih svela u današnje razmjere.

Tako je Mađarska ispala ”holokausta” – ekstremna žrtva moderne Europe, isto kao što je i D’Annunzio prozvao takvim imenom i Rijeku nakon Prvog svjetskog rata.

Time je Orban samo potvrdio svoju populističku retoriku, koja je uostalom i pridonijela zaustavljanju i nazatku demokracije u Mađarskoj, gurajući je prema autoritarizmu kao obliku državnog uređenja.

U tijeku svojeg pohoda na vlast Orban je, krenuvši s antikomunističkih pozicija, postupno prešao iz deklarativnih liberalnih pozicija na radikalne nacionalističke i autoritarne pozicije, tako da je doveo u pitanje i zapadni model liberalne demokracije.

Upoznao sam Viktora Orbana 1992. godine na jednoj od konferencija, pod egidom Soroseve zaklade ”Otvoreno društvo”, održanoj na rumunjsko-mađarskoj granici, u dvorcu Vlada Drakule, u mjestu Ilieni – Iliefalva, s dvostrukim rumunjsko-mađarskim imenom.

Već je tada Orban govorio o potrebi korištenja nacionalističkih ideja protiv ”socijaldemokratske opasnosti”, što su mu tada prigovorili njegovi prisutni sunarodnjaci, pisac György Konrad i Miklos Vasarhelyi, inače Riječanin po rođenju, desna ruka Imre Nagyja u mađarskom ustanku 1956.

Otada se Orban razvio ne samo u protivnika socijaldemokracije, već i demokracije uopće, zagovarajući ono što on sam definira kao ”iliberalna demokracija”. Ta iliberalna demokracija protivi se ideji ujedinjene Europe, gradi zidove prema susjedima, zagovara ponovno uvođenje smrtne kazne i povratak svih Mađara u granice domovine – velike Mađarske.

Miješajući populizam – političku demagogiju, suverenizam i nacionalizam, Orban se kreće, korak po korak, prema uvođenju diktature konzervativne desnice, što su nakon dugo vremena priznali i vrhovi Europske pučke stranke, suspendirajući ga iz tog europskog stranačkog konglomerata prošle godine.

Razumljivo je da se Orbanove političke ideje alimentiraju jakim nacionalističkim sentimentima, pa tako ni slučaj Rijeke kao mađarskog cilja teritorijalnog izbijanja na more nije slučajan.

Ustavne promjene kojim je centralizirao zakonodavnu i izvršnu vlast i ograničenje građanskih sloboda, slobode medija i opozicije bile su moguće samo proizvodnjom konsenzusa u mađarskom političkom tijelu, a taj se konsenzus napaja baš na klasičnom mađarskom iredentizmu i nacionalizmu.

Ono što je najopasnije, nisu samo teritorijalne revandikacije koje su zamotane u celofan nacionalne nostalgije za teritorijima koji su nekad bili dio krune svetog Stjepana, već reakcija susjeda koja izostaje u demaskiranju svih njegovih nepodopština

Takvu je mješavinu klasičnih sastojaka ”vječnog fašizma” prepoznala i nedavno preminula filozofkinja Agnes Heller, jedno od najvećih imena mađarske kulture. U svojoj knjizi pod naslovom ”Orbanizam” ona je ocrtala glavne konture ponovnog rađanja autoritarizma na tlu suvremene Europe.

Ono što je najopasnije, nisu samo teritorijalne revandikacije koje su zamotane u celofan nacionalne nostalgije za teritorijima koji su nekad bili dio krune svetog Stjepana, već reakcija susjeda koja izostaje u demaskiranju svih njegovih nepodopština – od eurofobičnih stavova, preko ograničavanja demokracije u vlastitoj zemlji, do prešutnog suučesništva njegovih susjeda i muka među njegovim sličnomišljenicima u zapadnim demokracijama – koji tako testiraju i vlastito javno mnijenje za eventualne nedemokratske udare.

Da su europske klasične demokracije na vrijeme raskrinkale narav politike koju su u svojim zemljama provodili Benito Mussolini i Adolf Hitler, ni fašizam niti nacizam ne bi uspjeli ostvariti globalni kaos u koji su bacili cijeli svijet.

Svaka šutnja je, u ovom kao i sličnim slučajevima, ravna suučesništvu i sukrivnji za ono što bi se moglo dogoditi i nama, jednog lijepog dana, a možda i prije.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

  • Pogrešni način uvođenja eura. Vlada mora smanjiti PDV!
  • Kako da se odužimo Sloveniji?
  • Politika (ni)je korupcija: slučaj Europskog parlamenta
  • U Schengenu: Hrvatska sada mora iskazati svoj europeizam
  • Kako najbolje pomoći Ukrajini – i Ukrajincima?
  • Kompozitor Musorgski i kraj Drugog svjetskog mira
  • Crni val koji prijeti Italiji
  • Talijanska braćo, Giorgia Meloni i avet ur-fašizma
  • Diktatura naftnih kartela: velika pljačka europskih građana
  • Političari kakve, očito, zaslužujemo

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print

Filed Under: GLOBALNI KAOS Tagged With: Adolf Hitler, Agnes Heller, Ana-Marija Miličić, Arditizam, Benito Mussolini, Damir Grubiša, Europski melting pot, fašizam, Gabriele D'Annunzio, Globalni kaos, György Konrad, kolumna, Lajos Kossuth, mađarski nacionalizam, Miklos Vasarhelyi, mučenica Rijeka, orbanizam, Tea Perinčić, Trijanonski mir, Viktor Orban

Leave a Reply Cancel reply

You must be logged in to post a comment.

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJE:

Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2023 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT