Ako pročitamo zakonsku definiciju ”nuspojave”, navodi se da je nuspojava svaka štetna i neželjena reakcija na lijek ili cjepivo. No s tom definicijom se ne slažem jer u slučaju cjepiva reakcija nije neželjena ni željena, a je li i koja štetna – to je upitno.

Bilo kakva reakcija je način očitovanja stjecanja imuniteta koji u nekih osoba ne izazove nikakav vidljiv znak, a kod drugih se vidi otok na mjestu uboda (za cjepiva koja se tako daju), osjećaju nekoliko dana bol na mjestu uboda, može doći do povišene tjelesne temperature ili nekog drugog znaka aktiviranja imunološkog sustava.

Neželjena nuspojava je ona koja ugrožava zdravlje ili život, dugo traje ili ima neke trajne posljedice. One mogu biti rane i kasne, ovisno o tome kada se pojave te jesu li učestale ili rijetke.

Stoga je bolje razmisliti o drugačijoj podjeli na očekivane korisne reakcije i štetne nuspojave, čime bi javnosti bilo razumljivije o kojima je riječ. Ponekad ona korisna reakcija, poput otoka ruke na mjestu uboda, postane pretjerana te time štetna, tako da je moguć prelazak iz jedne u drugu.

Prijava svih, pa i korisnih reakcija je važna prilikom primjene cjepiva jer time one nove osobe koje se procjepljuju mogu znati što sve mogu očekivati. Za rijetke nuspojave treba biti veći broj ljudi procijepljen odnosno obično prođe dulje vrijeme primjene da ih se zamijeti, pa se zbog toga nuspojave trajno prate.

Kako za COVID-19 rizik za smrtni ishod i tešku bolest ovisi o dobi, to je lako zaključiti zašto neka rijetka štetna ili potencijalno fatalna nuspojava još uvijek čini manji rizik za starije od 60, a pogotovo 70 ili 80 godina, nego sama bolest

Potpuno je jasno da takve prolazne blage reakcije ne bi trebale nikoga odgovoriti od toga da bude procijepljen jer nisu štetne za razliku od bolesti koja u određenom malom udjelu oboljelih osoba može završiti teškim oblikom bolesti, trajnim posljedicama koje uzrokuju onesposobljenost i narušenu kvalitetu života te, na kraju, smrtnim ishodom.

Kako za COVID-19 rizik za smrtni ishod i tešku bolest ovisi o dobi, to je lako zaključiti zašto neka rijetka štetna ili potencijalno fatalna nuspojava još uvijek čini manji rizik za starije od 60, a pogotovo 70 ili 80 godina, nego sama bolest.

Ovo je moguće i izračunati, iako je građanima vrlo često neprihvatljivo čak i to da se smrtni slučaj dogodio u jednog od milijun ljudi.

Međutim, bitno je da medicinski djelatnici, liječnici, medicinske sestre, farmaceuti i ostali podučavaju i obavještavaju građane na isti način te da sami razumiju što točno znače rizici za pojedine bolesti ili preventivna djelovanja. Možemo reći da nema tog medicinskog zahvata i postupka koji je potpuno oslobođen negativnih pojava, no svi se moraju truditi da to bude što manje.

U medijima se nastavljaju pitanja poput: biste li se vi cijepili ovim ili onim cjepivom i koje biste izabrali da imate pet, šest ili više ponuđenih.

Medicina ne smije postati poput kupovine na placu. Poštujem novinare i brojni su visoko profesionalni, no nije dobro da se neki tako odnose prema cijepljenju.

Smatram da su se tzv. prava bolesnika otela kontroli i dovela do opasne situacije u kojoj će to, na kraju, u nekim situacijama, uzrokovati daleko veću štetu nego da nam nitko nikada nije spomenuo kako bi bolesnik trebao biti dobro podučen i obaviješten te o nečemu takvom odlučivati. Pogotovo ako se radi o pravu zdravog čovjeka na prevenciju.

Da se razumije točno o čemu pišem: i prije ove novotarije je svatko koga snađe neki zdravstveni problem sam ili u razgovoru s liječnicima i obitelji donosio odluku da se, primjerice, hoće ili neće operirati. Netko bi odgađao jer ga je bilo strah pa bi onda odlazio na hitno liječenje, no donosio je odluke.

Međutim to nije bilo toliko naglašavano, spominjano, nije se stvarala i reklamirala cijela organizacija koja će štititi njihova prava. Nije se tražio potpis na dokumentu kojemu je ionako namjena da bude pokriće ako nešto pođe u lošem smjeru. Pri tom profitiraju odvjetnici jer posvuda niču sporovi od kojih oni žive.

No u konačnici, sve počiva na znanju i procjeni pojedinog liječnika i pojedinog bolesnika pa kad se sve ovo ogoli do biti, mlade liječnike moramo učiti odgovornosti prema znanju, stečenim vještinama i snižavati im taštinu koja često ne dopušta da se mogu okititi stvarnim uspjehom.

Kao i prava bolesnika/zdravih građana, i njihova uspješnost, na žalost, dijelom počiva na propagandi odnosno reklami.

Evo primjera kako se stanovništvo pogrešno obavještava prenošenjem informacija koju ne razumije onaj tko je prvi započeo objavu vijesti, ali onda nitko nakon njih nije za objašnjenje tražio stručnjaka koji razumije eksperimentalna istraživanja cjepiva.

Koje li se to gluposti nama serviraju kada je napisano da cjepivo AstraZenece nije za starije od 65 godina? Što je još žalosnije, dio kolega je to ponavljao također bez provjere ili barem bez razmišljanja.

O čemu se radilo? AstraZeneca se u objavljenom rezultatu istraživanja primjereno ogradila da im cjepivo nije za starije od 65, ali zato jer nemaju podataka o primjeni u njih. Dakle, nedostajao je dovoljan broj ispitanika te dobi, no to se naknadno provjerilo i to na puno većem broju osoba cijepljenih u Velikoj Britaniji i pokazalo se jednako učinkovitim.

No neka mi netko objasni kako bi cjepivo ”znalo” da je osoba proslavila 65. rođendan ili njegovi B limfociti pa da se ne bi stvorila antitijela? Moguć je nešto slabiji imuni odgovor u starijih osoba, ali nije tu oštra granica do neke dobi, a i individualno je različita.

Slične su i lažne vijesti o utjecaju cjepiva, koja su temeljena na adenovirusu kao vektoru, na plodnost, odnosno da uzrokuju neplodnost. Osobe koje povjeruju u ovakve tvrdnje su, na pristojan način rečeno, nepametne.

Neka druga cjepiva koja su proizvedena na isti način i od čije je primjene prošlo dovoljno vremena, nisu pokazala takav učinak. Stoga, nije za očekivati da bi i ovo cjepivo moglo imati učinak na plodnost.

Ako pročitamo zakonsku definiciju ”nuspojave”, navodi se da je nuspojava svaka štetna i neželjena reakcija na lijek ili cjepivo. No s tom definicijom se ne slažem jer u slučaju cjepiva reakcija nije neželjena ni željena, a je li i koja štetna – to je upitno

Dosta često razglaba se o trajanju imuniteta stečenog novim cjepivom, ali i preboljenjem COVID-a. Cjepivo se tek počelo primjenjivati, tako da se do tog odgovora može doći praćenjem razine antitijela na šiljati protein virusa ili nekim drugim metodama te praćenjem pojave oboljelih među cijepljenima ili preboljelima.

Temeljem svih ovih metoda, tek nakon dužeg vremena moći će se saznati je li potrebno docjepljivanje ili je potrebno cijepiti se protiv novog soja virusa, ako taj bude toliko različit da imunitet jedinke stečen dosadašnjim cjepivom ne čuva od teškog oblika bolesti ili smrti (dakle smiju imati prehladu).

Od prvih oboljelih u Kini je tek prošlo godinu i pol, tako da, u najboljem slučaju, možemo znati, ako je netko od preboljelih iz Kine bio blizu bolesnika i nije se razbolio, ima imunitet godinu i nešto više. Stoga, nije moguće odgovoriti o tome koliko imunitet traje ni nakon bolesti niti nakon cijepljenja.

Iznimno i vrlo rijetko neke zarazne bolesti mogu se pojaviti dva ili iznimno više od dva puta, i do sada je zabilježeno slično s bolešću COVID-19. Međutim, na društvenim mrežama, a i nekim medijima, se bespotrebno ističu takve, isključivo stručne informacije, čime se potpiruje nepovjerenje u znanost i u bilo što, što je, do sada, čovječanstvo postiglo u pozitivnom smislu.

Sasvim sigurno iza toga stoje oni koji od toga mogu imati sitnu korist, ali možda i nešto više. Nemoguće je zamisliti što bi bile posljedice kad bi sumnja u potpuno potkrijepljene dokazima znanstvene istine uzela maha i pridobila većinu.

Moguće je da to bude uzrok propasti čovječanstva, bez pretjerivanja. Kao što vidimo na primjeru pandemije, bez odgovarajuće osviještene većine nemoguće je izaći iz krize i zauzdati pandemiju.

Svi mi ponekad prigovaramo mjerama koje se primjenjuju, ali svim razumnim građanima je jasno da zauzetost gotovo svih respiratora, intenzivnih odjela nije izmišljena, da se redovito ponavlja čim udio oboljelog stanovništva naraste do kritičnih slučajeva kao što je to u RH bilo tijekom listopada do sredine prosinca 2020. godine.

Tada više nije moguće učinkovito praćenje osoba koje su bile u dodiru s oboljelim te se bolest stihijski širi. Zbog individualnog nepoštivanja mjera prevencije, tada je jedini izbor uvesti obustavu većine okupljanja, što svaka država rješava na svoj način i s različitim uspjehom.

Svjedoci smo da u nekim državama EU-a više tjedana, pa i mjeseci nije bilo poboljšanja unatoč mjerama, dok su neke liberalne (Švedska, ali i mi do drugog zaključavanja) na kraju, po broju umrlih od bolesti COVID‑19 na milijun stanovnika (ili preračunato na 100.000) vrlo blizu na rang-ljestvici.

U lanjskom tzv. prvom valu smo uveli totalno zaključavanje s obustavom svega, ljudi su se bojali nepoznatog, pa su poštivali mjere i tada smo imali znatno niži mortalitet od Švedske. No zaključavanje do te mjere je nemoguće i neodrživo, bolnice su praktički radile samo za hitne slučajeve i najteže bolesnike, škole nisu radile, promet je bio zaustavljen.

Treba shvatiti da ovaj vid mjera nema sasvim egzaktnog znanstvenog dokaza, jer nije moguće ustanoviti provođenje mjera do te granice da budemo sigurni što uspoređujemo.

Današnji stupanj razvoja, međutim, omogućava neizravno praćenje kretanja ljudi pomoću metrike GSM operatora tako da se time može prilično točno usporediti učinak mjera na broj oboljelih.

Širenje ovakve zarazne bolesti potiče gusta naseljenost, uvjeti suhe klime, hladno godišnje doba zbog boravka u zatvorenim prostorima, navike stanovnika za bliskim razgovorom, grljenjem, ljubljenjem, zajedničkim obrocima ili druženjima (što je moguće mijenjati ako imamo prostoriju velike kubikaže, dobru i dobro održavanu ventilaciju).

Moguće je puno bolje ograničiti ovakve rizike ciljanim i dobro organiziranim intervencijama pa je to ono što bi u nas trebalo čim hitnije napraviti kako bi se poslovi mogli dalje odvijati te kako mjere prevencije ne bi ugrozile opstanak stanovništva.

Puno je primjera što je dobro napravljeno tako da nije sve crno-bijelo. Ljudi su se i sami snašli, no najveću štetu radi nedokaziva manjina koja ”ne vjeruje u koronu”, ali vjeruje u teoriju zavjere da netko laže o ovoj bolesti.

Dakle, po njihovom mišljenju, svo zdravstveno osoblje laže – ne samo u našoj državi već globalno. Još žalosnije je što bez ikakvih posljedica ima pojedinačnih slučajeva gdje upravo zdravstveno osoblje zbog nedovoljno znanja širi te lažne informacije i to je ono što bi trebalo kažnjavati jer je znak da takvi imaju krupne rupe u znanju te nisu stručnjaci, unatoč diplomi.

Na mrežama se dijelio strip koji pobuđuje sumnju u to da zdravstveni djelatnici ne razumiju što se događa dok cijepe i zašto dalje treba koristiti ostale mjere kao, na primjer, masku. Nije točno da se ne zna zašto je to još potrebno.

Naime, za postizanje kolektivnog imuniteta pomoću cjepiva treba vrijeme kao i za onaj preboljenjem. Velik broj ljudi treba primiti prvu dozu, zatim drugu jer tijekom toga netko brže, netko sporije stječe zaštitu. Ako se odmah pobacaju maske i krenu druženja logično je da će se neki razboljeti prije nego im nastane imunitet stečen cjepivom.

Smatram da su se tzv. prava bolesnika otela kontroli i dovela do opasne situacije u kojoj će to, na kraju, u nekim situacijama, uzrokovati daleko veću štetu nego da nam nitko nikada nije spomenuo kako bi bolesnik trebao biti dobro podučen i obaviješten te o nečemu takvom odlučivati. Pogotovo ako se radi o pravu zdravog čovjeka na prevenciju

Isto tako, ako se ne procijepi dovoljno ljudi, oni koji nisu ni preboljeli niti se cijepili mogu širiti i širit će bolest, ali onda mogu nastajati dalje mutacije i novi sojevi.

Mislim da je pametnom dosta. Zato je ovaj strip štetan i netko namjerno ne želi da se zaštitimo te da ovo ludilo koje ne sliči na normalan život završi.

Bitno je napomenuti da i potpuno procijepljeni mogu oboljeti, ali ne od teškog oblika COVID-a i oni spadaju u onaj mali postotak osoba koje nisu zaštićene jer cjepivo nema 100% djelotvornost.

U medijima i na društvenim mrežama se često zamjenjuje izraze djelotvornost i učinkovitost cjepiva. Djelotvornost je vezana uz zaštitu pojedinca, a učinkovitost za zaštitu stanovništva odnosno masovnu zaštitu. Da bi cjepiva mogla biti učinkovita u obustavi pandemije nužno je da je udio procijepljenih visok.

I za kraj, za obustavu pandemije nužna je globalna visoka procijepljenost u dvije doze (odnosno jednu za jednodozna cjepiva). Zbog toga je za dvodozna cjepiva važnije da pojedina osoba bude procijepljena s obje doze, a ne da se procijepi više stanovnika, ali da ne dobiju drugu dozu.

U tijeku su istraživanja koja ispituju djelotvornost cjepiva ako se kao prvo primjeni jedno, a u drugoj dozi drugo cjepivo te ću o tome pisati kad budu poznati rezultati.

Ne dajte da vas indoktriniraju neznalice.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, PREKO PAYPAL-A, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.