Željko Ivanković
– Sve što si napisao u prethodnoj kolumni, ni do mora nisi došao, ma ni do granice, a ove su ti moje Bošnje svojim djelovanjem višestruko potvrdile – poče Mido na prvoj našoj kavi nakon što sam došao s juga.
– I to orkestrirano, kao da su se dogovorili – dodade moj drug. – Počeo je Bakir s pričom o bogumilima koji su, čim su se Turci pojavili, odmah prihvatili islam. Jer su, kao, bogumilska vjera i islam slične, gotovo iste. Čuj, Bakir se najednom razumije i u bogumile…
– Jest, jašta su nego iste. Eno, od Kulina bana naovamo sve povelje počinju: U ime Oca i Sina i Svetoga Duha… – smije se Mido. – Baš onako islamski.
– Ej, stvarno su krenuli, kao da su se dogovorili. Sve sami autogolovi. Onaj Harry Maguire iz Manchester Uniteda ih je manje dao od bošnjačkih ultraša zadnjih dana… – prebaci se moj drug na nogomet.
– Uskoro će se za njih moći reći, parafrazirajući ono što je za Vučića i velikosrpsku politiku rekao Albin Kurti: Normalizacija je, prema psihologiji, izostanak miješanja stvarnosti i fantazije. Samo što bi u našem slučaju trebalo reći kako je miješanje stvarnosti i fantazije, početak ludila, udaljavanje od bilo kakve normalnosti. Političko ludilo – Mido ne popušta, a ja ne uspijevam doći do riječi…
– Čekajte, čekajte – konačno počnem – zar noćno, ilegalno, postavljanje spomenika kralju Tvrtku preko puta Predsjedništvu upravo ne govori sve suprotno. Sve suprotno od priče o bogumilima i sličnosti njihove vjere s islamom? Zar taj Kotromanić, osim što sve to sliči dizanju nebrojenih spomenika po Skoplju i Vučićevu dizanju spomenika Stefanu Nemanji, dakle političkom kiču, dakle zar taj kralj Tvrtko nije negacija sve velikobošnjačke priče o materi Turskoj, ćaći El Fatihu i vjeri tobože bogumilskoj…?
– Ali, nije ti ni to sve. Opet se pojavio onaj Enver Imamović i priča o El Fatihovoj vojsci od 150.000 ljudi s kojom je došao na Bosnu i osvojio je bez kapi krvi, jer su se Bošnjani, današnji Bošnjaci, kaže on, predali ispovijedajući mu vjeru koja je slična islamu…
Na to prasnem u smijeh. Znam da on nije sav svoj, ali da i sad ide tako daleko i da još uvijek ima publiku…
– Hej, on tobožnji arheolog! – Mido će. – Pa, arheološki nalazi već na Bobovcu, morao je to naučiti od Pave Anđelića, govore o teškim borbama, dakle i o prolijevanju krvi.
– Pa i kralja nam je ubio… – moj će drug. – Osim ako mu nije odsjekao glavu, nego ga je samo otrovao… Dakle, bez kapi krvi… – ironizira.
– Tolike crkve popalio, gradove porušio, u roblje tolike odveo… I sve bez kapi krvi?! I s brojnom vojskom s kakvom je Putin napao Ukrajinu.
– A cijeli svoj govor drži, koliko se vidi, negdje u nekom mesdžidu, džamiji… Publika mu posjedala po ćilimima, baš ono birana ćilimska publika…
– Je li on normalan? Otkud tisuće bosanskih izbjeglica po svijetu, otkud oni što ih spomenuh prošli put, otkud izbjegli bogumili, u šibenskom zaleđu? A, bogme, izvrijeđa on dobro i El Fatiha. Ako za to Erdogan dozna… Dira mu u povijesne velikane… Kao da nama netko sad vrijeđa kralja Tvrtka…
Pogledaše me iščekujući što ću sad reći.
– Dakle, El Fatih je, po njegovim riječima, bio zadnja budala, pa onda nema pravo ni na titulu Osvajača. Jer tko u zemlju koja mu se želi predati vodi 150.000 vojnika? Koliko to košta i danas, a kamoli…? Zašto na Dubrovnik nije vodio ni deset ili dvadeset puta manje? Jer je Dubrovnik odlučio plaćati porez, pokoriti se. Koji je on nesposobni, imbecilni vojskovođa da vodi toliku vojsku, a da prethodno njegova izvidnica, njegove uhode nisu ”snimili situaciju”? Neki naivan ili blesav vođa. Idiot El Fatih? Neće baš biti, Envere! Zašto onda Enverove Bošnje zadnjih godina mole za mrtve okupatore pale pod Bobovcem? Bit će da je samo njihova krv pala, a ne i hrabrih branitelja… Enverovih ljiljana… Bit će, ipak, da je govornik tih laži – idiot! Jer, jedino svjesni lažov, mitoman ili teži pacijent može smisliti takve budalaštine i pričati ih svome narodu. Zašto? Da bi im rekao kako nisu konvertiti? Ili, što već?
– Hej, ovo je narod koji vjeruje u sve i svašta, vjerovao je još jučer onom Marokancu Torabiju i danima punio Zetru! Šta je njemu vjerovati Izetbegoviću, Imamoviću ili nekom Šefiku Kurdiću… Nekom malom Kurdu koji je ovamo došao kao i sva ta nevjernička uha… No ”vjerničko” uho može. Može ono svašta…
Ja zatečen novim imenom, novom pričom, moj drug također, ali Mido je baš u formi ovaj put. Vidio je moj veliki upitnik u očima.
– Ima neki profesor na Islamskom teološkom fakultetu u Zenici, tako se to zove. Kurdić, bit će, kako rekoh, neki mali Kurd – nastavlja Mido. – Čovjek za koga ne možeš, nakon svega, misliti da je zdrav, osim ako nije samo svjesni notorni lažac. A glupost mu izbija iz svake rečenice. Pa gdje samo nađu takve? Govori kako je prije sto godina pjesnik rekao da u Bosni nije bilo ni Srba ni Hrvata…
– Znam, znam, to je iz one Bašagićeve pjesme – prekinem ga. – To mu je nešto kao argument? Polazište?
– Pa sveučilišni je nastavnik! – ruga se moj drug. – Nakotilo se toga zadnjih desetljeća što s pravim što s lažnim diplomama. A i na smiješnim fakultetima… Sve smješnijim. Nisi valjda na moru zaboravio na ”uvaženu profesoricu”!?
– Čak on, taj mali Kurd, kvalificira i Bašagića unutar književnosti. I u to se razumije! Povjesničar književnosti. – Mido se već uozbiljio. – Toliko neobrazovanog i glupog svijeta! Da, prije sto godina, kaže pjesnik, ”nije bilo ni jednog nevjerničkog uha u BiH”, a onda se počeli naseljavati, a ”onda su počeli biti kmetovi”, a sad bi uzeli pola Bosne. ”Mi bili begovi, oni kmetovi, sluge, a sad bi sluge htjele biti gospodari…”
– Sve to i baš tako? – čudim se luđaku… – Čovjek prespavao sve socijalne revolucije. Čovjek feudalne pameti s jalovom mitologijom feudalne idile. Čovjek koji je, očito, nekoć davno doživio i moralni i intelektualni eiaculatio praecox. Hm. ”Počeli biti kmetovi”… – ponavljam. – Kojim jezikom on govori? Bit će bosanskim!? Kako se to ”počne biti kmet”? Dobrovoljno, pristupnicom, prijavom ili nekom izvanjskom silom? Aha, ono u njegovoj vjeri nema prisile! A šta ćemo kad nije bilo sile, ni kap krvi nije pala, što reče vrli arheolog Imamović… A, evo, mi došli ovamo, u tu njegovu (kurdsku?) Bosnu da bismo ”počeli biti kmetovi”!? A od kada je beg, ”počeo bivati beg”, ne kaže kao ni to kome je to on bio beg prije nego je ”nevjerničko uho” došlo ovamo? Nevjerničkoj bogumilskoj raji, onoj ”va ime oca i sina i duha svetoga…” ili svojoj potlačenoj islamskoj raji?! Previše pitanja bi se takvim pacijentima imalo postaviti…
– Kažem ti, lud tip. Ustvari, da skratim, fašist! Čisti fašist!
– Da je pročitao samo jednu Bašagićevu pjesmu, pa i ovu koju tobože zna, vidio bi da Bašagić svoj jezik zove hrvatskim (”Jer hrvatskog jezika šum…” – pjesma ”Čarobna kćeri!”), a neće baš biti da ga je nazvao po jeziku onih koji su ”počeli biti kmetovi” – nastupam suvereno ja. – A vidio bi i da Bašagić svoju zemlju zove: ”Herceg-Bosno! Ti moja mila grudo i sveta…” pa ne bi pričao takve i tolike gluposti…
– Pa i Alija tako zove u nekim svojim govorima Bosnu i Hercegovinu, tako se zove i u sevdalinkama… – Mido će.
– Jao onome, kome je taj profesor, kome taj prodaje laži za nekakvu jeftinu šesticu u indexu – uživio se i moj drug.
– Pa onda Bašagić u pjesmi govori o svojim precima: Borićima, Kotromanima, Tvrtku i Hrvoju, Kulinu… (pjesma ”Mile uspomene”) – ne popuštam ja. – Očito, da nitko od pobrojanih, predaka, niti od svih silnih (nespomenutih) drugih nije bio ”nevjerničkog uha”… – narugam se. – Sve go musliman, a prije toga, ”va ime Oca i Sina i Duha Svetoga” – bogumil. A, eno mu i dva nevjernička uha preko puta Predsjedništva. Ne mogu veća biti! Kralj Tvrtko. Jedino još ako ima, jeste li vi čuli za neko, neko srpsko ili muslimansko ime tipa Tvrtka, Stjepana ili Hrvoja Vukčića Hrvatinića…
– Da, baš nekako i islamski, i pedagoški… E, jebene zemlje. Indoktrinacija zagarantirana za sve nastavnike i za sve one koji će sutra djecu učiti na lažima, ili na rekla-kazala informacijama. I to na vjeronauku! Vučić i Šešelj, u velikobošnjačko-islamskoj izvedbi! S ”alternativnim istinama”!
– I nitko se nije od njega distancirao, od svih tih vrlih Bošnjaka i istinoljubivih muslimana? – pitam u nevjerici.
– Nitko! Sve pripravnici za dženet. Vrli Dženetići – Mido će.
– Kažem ti, sve što si napisao u prethodnoj kolumni, nakon toga se još više, za malo dana kako nisi bio tu, kancerozno multipliciralo… – moj je drug mrtav ozbiljan.
– To, bolan, progresivno metastazira… I sve se to više i glasnije pokazuje otkako je SDA izgubio vlast… – Mido će. – Panika ubrzano širi krug pacijenata, a glupost opasno metastazira i klizi u fašizam.
– A i Latići im se, nekim svjedočenjima, i stranci i reisu, naklatili na vrat… – kažem. – E, ponešto od toga sam u ovo dan-dva i vidio.
MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Glupost i mi migranti
- Iz pogreške u pogrešku…
- Jednoumni u laži!
- Kloniranje zločinaca?!
- Budi kulturan! Kaže čovjek koji je godinama mjera nekulture
- Virus političke nervoze
- Živjeti u prošlosti
- Osmansko-feudalni software
- Mali podli psihopat! ŠČ!
- Povratak političkoj pornografiji