Josip Ćapin
Nova događanja u ratom zahvaćenoj Ukrajini neke su oduševila, neke su, posljedično, zabrinula. Ono što se mjesecima najavljivalo se i dogodilo, samo na potpuno drugom mjestu.
Meta oslobodilačke akcije ukrajinske vojske nije bio dugo najavljivano oslobođenje grada Hersona, već Harkivske oblasti. Akcija je u potpunosti uspjela i prisilila je rusku vojsku na povlačenje iz gotovo cijele Harkivske oblasti.
Munjevito napredovanje prema Kupjansku, Izjumu i rijeci Oskil presjeklo je ruske logističke linije, uzrokovalo domino efekt oslobođenja okupiranih ukrajinskih područja i prouzrokovalo kolaps i kaotično povlačenje ruske vojske preko rusko-ukrajinske granice u Belgorodsku oblast i na istočnu obalu rijeke Oskil gdje će pokušati stabilizirati front i uspostaviti novu liniju obrane.
Čak je i Ministarstvo obrane Rusije u svom izvješću o tijeku ”specijalne vojne operacije” u Ukrajini reklo da je ruska vojska odlučila ,”regrupirati trupe iz Balaklije i Izjuma kako bi se ojačao položaj u Donjecku”, a na svojoj karti sukoba te teritorije više nije prikazalo kao ”oslobođene”.
Za ono što su Rusima trebali mjeseci, Ukrajinci su oslobodili u manje od tjedan dana. Ova sjajna operacija ulazi u kroniku ovog rata kao jedan od najvećih uspjeha ukrajinske vojske jer je, osim oslobođenja teritorija, pokazala da je itekako sposobna za velike i sjajno koordinirane napadačke akcije.
Prvi veliki trenutak rata je zasigurno obrana glavnoga grada, no ona je prouzrokovala dobrovoljno i koliko-toliko kontrolirano povlačenje ruske vojske. U ovoj operaciji, ruska vojska je potpuno razbijena.
No priča je daleko od kraja. Ukrajinci će zasigurno trebati još cijeli niz ovakvih pobjeda da bi oslobodili cijeli okupirani teritorij i natjerali Ruse na povlačenje iz Ukrajine.
Osim spektakularne pobjede na bojnom polju, ova akcija je donijela pobjedu i na političkom planu. Ukrajinski saveznici, prvenstveno zemlje Europske unije, Velika Britanija i SAD, su vidjeli da podrška Ukrajini itekako ima smisla. No isto tako, treba imati u vidu i to da se ona mora pojačati.
Ukrajinci su, kako sada stoje stvari, preokrenuli momentum rata, Rusi su prisiljeni na obrambene akcije, ali za okončanje rata i uspostavu toliko željenog mira, treba još puno više resursa, ali nažalost i života.
Ova pobjeda je dijelom uzdrmala i političku situaciju u Rusiji. Dolaze vijesti o peticijama zastupnika sanktpeterburških i moskovskih općina o smjeni Vladimira Putina, a shizofrenu rusku televizijsku propagandu je dotakla bolna realnost pa je postala malo tiša i zabrinutija.
Čak se mogu čuti tvrdnje kako ruska vojska ne može poraziti ukrajinsku. Cijelu situaciju po Ruse dodatno otežava i učinak nerijetko osporavanih zapadnih sankcija, ali i veliki odljev mladog, radno sposobnog, stanovništva.
Utihnuli su i proruski mediji, analitičari, političari i profili na društvenim mrežama koji su mjesecima gurali u javni i internetski prostor senzacionalističke naslove i informacije o strašnoj snazi ruske vojske, o tome da cijeli Zapad pada na koljena za tri minute ako Rusi samo pritisnu dugme, o denacifikaciji i demilitarizaciji Poljske, baltičkih zemalja, NATO-a, o tisućama uništenih ukrajinskih tenkova, stotinama aviona, helikoptera, o desecima pa i stotinama tisuća mrtvih ukrajinskih vojnika i još mnogočemu.
Vrijedi podsjetiti da je i hrvatski predsjednik Zoran Milanović sličnog mišljenja, čime je zaslužio pohvale u Rusiji, a ljudima u Hrvatskoj dao misliti što bi on, kao vrhovni zapovjednik Hrvatske vojske, napravio kada bi neka vojna sila napala Hrvatsku.
”Ruska čizma tamo gdje dođe ne odlazi. Svatko tko ima imalo znanja i iskustva vidi što se događa. Rusija nije kao mi, nije demokracija, Rusija je neuništiva”, onomad je kazao. Ostaje samo nadati se da isto to ne bi rekao i u skladu s tim odmah potpisao kapitulaciju kada bi netko u, srećom, zasad nerealnom scenariju, napao Hrvatsku.
Svi gore spomenuti mediji, analitičari i političari su makar privremeno utihnuli jer su uvidjeli da Rusija može izgubiti, a nema goreg udarca od onoga kad udari bolna realnost i razori mit o nepobjedivosti kojeg Rusija njeguje već desetljećima i u koji je uspjela uvjeriti gotovo cijeli svijet i, ono po njih najgore, samu sebe.
Na bolan način su shvatili da taj mit nije dovoljan za pobijediti u bilo čemu, a pogotovo ne tamo gdje su ulozi najveći i gdje se greške najskuplje plaćaju – u ratu.
Ukrajinska velika pobjeda je i veliki korak naprijed prema onome što bi cijeli svijet htio – miru. Ukrajinci su njome pokazali što misle o političkim rješenjima koja kupuju mir u zamjenu za njihov teritorij. Takva rješenja su kratkoročna, ona ne vode do pravog mira, već samo do primirja.
U takvom scenariju Rusija bi kroz neko vrijeme čekala povoljnu priliku da nastavi svoj osvajački rat, a Ukrajinci, koji su kroz cijelo ovo vrijeme govorili, a sada i apsolutno dokazali da se ne namjeravaju predati, to sigurno ne bi prihvatili.
Mir se može i treba shvatiti kao dobro za koje se vrijedi boriti i kojem treba težiti. No mir, iako je poželjan, ipak nije veće dobro od slobode. Onaj kome je ugrožena sloboda ili ju je izgubio, ne želi mir dok ponovo ne dobije slobodu. On će se boriti svim sredstvima da ju obrani.
Da su Ukrajinci stavili mir ispred slobode, prije šest mjeseci bi bacili oružje i potpisali sve ono što im Rusi daju da potpišu. Vjerojatno danas ne bi ni postojali kao samostalna država.
S druge strane, stavivši slobodu ispred mira oni koračaju nemjerljivo težim putem jer se osim za ugroženu slobodu, cijenom koja se mjeri u njihovim životima, bore i za mir.
Onome tko je okusio slobodu, postoji sloboda bez mira, ali mir bez slobode ne postoji.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Nije problem ako se krade, problem je ako se i nama ne dade
- U nacionalni stadion staviti kontejnere i ljude s Banije
- Ono što je sezonski radnik turizmu, to je turizam Hrvatskoj
- Svijetu prijeti izgradnja ”Kijevskog zida”
- Whataboutism – omiljeno oruđe političara
- Ruska politika, patologija kompleksa više vrijednosti
- Hrvatska sama sebi podmeće nogu u obnovi nakon potresa
- Putinov simulakrum i čvrsto ujedinjenje Zapada
- Ratno stanje u Ukrajini nije prestalo
- U pandemiji u Hrvatskoj nema kršenja ljudskih prava
