Kad se kod nas krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća počelo govoriti o inkluziji i prelasku s medicinskog modela pristupa osobama s invaliditetom na socijalni, odnosno kad je taj termin u svom izvornom latinskom značenju (uključivanje dijelova u cjelinu) iz područja ljudskih prava i sociologije ušao u upotrebu u edukacijsko-rehabilitacijskom, obrazovnom i drugom kontekstu, dalo se naslutiti da je inkluzija proces u kojem se društvo prilagođava svojim sadržajima i uslugama i legislativom jednakom vrednovanju svih dijelova cjeline, da je to proces koji se dugo uči i da su za razvoj inkluzivnih kapaciteta u zajednici potrebna desetljeća. [Read more…]