novinarstvo s potpisom
Jacqueline Bat
Ne sjećam se točno dana kad sam na Facebooku upoznala Edit Glavurtić. Sjećam se samo da su akvarelne latice božura i perunika s njenih slika dugo obavijale moju dušu mekoćom, paperjastom, kao i osmijeh i svilenkasta kosa njenih prozračnih anđela. Bile su mi bliske njene slike, nekako su se moj i njen unutarnji svijet dodirivali. [Read more…]
Jacqueline Bat
Živjeti u jednom gradu od rođenja, znači pratiti sve njegove mijene, ne samo one urbanističke, već prije svega one mijene značenjskih toponima, koje se ogledaju u dijalogu koji grad kao otvorena struktura vodi sa svojim stanovnicima, koji krećući se svakodnevno njegovim ulicama i trgovima idući na posao, u kupnju, susrećući se s prijateljima, zadovoljavajući svoje kulturne, društvene i zdravstvene potrebe upisuju u njega, dajući pojedinim lokacijama značenjske odrednice, upisivanjem vlastitih, unutarnjih, emotivnih toponima u kartografiju grada. [Read more…]
Jacqueline Bat
Čitanje poezije jutrom, kad nakon sna ponovo zadobivamo svoje tijelo nakon noćne obamrlosti, kad se čula nanovo bistre, isprva plaho, primjećujući svjetlost prigušenu mekoćom zavjesa, osluškujući cvrkut, dok se još žive slike sna i nesvjesnog miješaju s javom i svjesnošću koja polako dobiva oštrinu, povlašteno je vrijeme. [Read more…]
Jacqueline Bat
Pratiti ratna zbivanja u susjedstvu u digitalno doba, iskustvo je koje često graniči s bizarnošću.
Naslovi portala koji iskaču na društvenim mrežama garnirani strašnim slikama razaranja i često pretenciozne rečenice, koje ciljaju na pojačanja emocionalnog dojma kod čitatelja i, naravno, povećanje broja klikova na članak, izmjenjuju se sa statusima podrške Ukrajini, zastavama na profilnim slikama, komentarima samozvanih analitičara koji razrađuju sve moguće scenarije doslovno bez ikakvog znanja o materiji, [Read more…]
Jacqueline Bat
Polemike koje su se proteklih dana vodile u virtualnom prostoru potaknute plagiranjem fotografije kune zlatice za hrvatsku kovanicu eura, vrlo su brzo kliznule u ostrašćene ideološke rasprave s parcijalnim sagledavanjem, a često i nepoznavanjem vlastite povijesti. [Read more…]
Jacqueline Bat
Polovicom prosinca, netom što je moja Kristina stigla iz Londona u kojem živi proteklih godina, sjele smo u auto i uputile se u Đurđevac, na obljetničku 50/70 (50 godina književnog stvaralaštva i 70 godina života) izložbu moje prijateljice, ”kompanjonke”, kako ona to voli reći, Božice Jelušić. [Read more…]
Jacqueline Bat
Bilo je sasvim obično prosinačko jutro, ono u kojem se gusta tama noći sporo i teško razgrće, i siluete se u oskudnoj svjetlosti zimske naoblake ne vide oštro, meke su i nejasne, kao na veduti grada crtanoj pastelom.
Stajala sam na stanici, čekala tramvaj, nervozno pogledavajući u smjeru raskršća na Trešnjevačkom placu kroz koje se tramvaj tako teško probija, zabrinuta da ne zakasnim. [Read more…]
Jacqueline Bat
Neki dan, skrolajući po novostima, naiđoh na zidu mog Facebook prijatelja Aleksandra Dizdara status koji me vratio mojim promišljanjima o identitetu i (vlastitom) integritetu, kojima se periodički vraćam, u različitim životnim fazama, uvijek kritički propitujući vlastite smjernice, koje sam odgojno, religijski, kulturološki stekla. [Read more…]
Jacqueline Bat
Oduvijek volim vlakove. U ritmičnom udaranju kotača o pragove pruge ima nečeg umirujućeg, skoro meditativnog.
Draga mi je intimistička zatvorenost kupea, u kojem se, tijekom duljeg putovanja postupno upoznajemo sa suputnicima, isprva se krišom promatrajući preko knjige ili novina, da bismo često, stupili u razgovor, razmijenili misli o destinaciji na koju putujemo, o gradovima iz kojih putujemo, književnosti, filmu ili običnim, malim i svakodnevnim temama, ovisno o profilu putnika koji s nama klize tračnicama u istom smjeru. [Read more…]
Jacqueline Bat
Ovih dana čuli smo najavu gradonačelnika kako će se gradski stanovi dati na korištenje građanima koji su još od potresa u ožujku prošle godine smješteni u hotel Arena i na druge privremene lokacije. [Read more…]
