Točka loma: Todorić je surfer koji se prometnuo u dno

Ovih nekoliko redaka želim posvetiti priči koja je recentno uzdrmala političko-ekonomsku sferu Cropolisa: gospodarstveno-politički fenomen Agrokor. Agrokor je autentična priča o tome kako je gospod(ar)stvo Hrvatske uništilo hrvatsko gospodarstvo.

Za Ivicu Todorića, čelnu figuru koncerna Agrokor, može se kazati da ga resi žilavost kakvu posjeduje malo koja biljka, uzmimo lovor, koji je, osim po specifičnom mirisu, prepoznatljiv i po žilavom, kožastom lišću.

I zato ”nježne političke biljke”, kako Mirela Holy metaforički naziva labilnije karaktere hrvatske političke scene opisane u njezinoj postmodernističkoj fontani misli nazvanoj ”Vražica nosi Pradu”, ne mogu navući nosorogovu, ”k’o đon debelu” kožu kako bi se oduprle spletkama razno-raznih ”političkih Jupitera, zmajeva, stranačkih anakondi”, a u ime vlastitog političkog preživljavanja u ”stranačkoj baruštini”, nego samo kožasti oklop: lišće.

Metafora su riječi koje građani Cropolisa slušaju gotovo tri desetljeća: naš polis je polis ekonomske blagodati i gospodarskog napretka (sudeći po nesrazmjeru blokiranih tekućih računa i posjedovnih papira osobnih nekretnina i pokretnina kupljenih na ”kredu” i lizing), jer kako i ne bi bio ekonomski progresivan kada, zahvaljujući najvećem i jedinom koncernu – Agrokoru, može parirati gospodarskim izazovima šire nam europske obitelji!

Agrokor nije proizvodnja, nego trgovinska transakcija, a to se pokazalo u slučaju preuzimanja slovenskog Mercatora – uslijedili su i otkazi, što se nerijetko opravdava neophodnim koracima u strateškom planiranju i poslovnoj logistici koja prethodi restrukturiranju neke tvrtke

No, čime je to Agrokor mogao parirati državama Europe u posljednjih tridesetak godina osim pokazivanja na njegovu osobnom primjeru poslovanja.

A John Maynard Keynes je još davnih 1930-ih govorio da ”stvoriti kapital ni iz čega” ne znači, dodajem, stvoriti ga na način koji pogoduje isključivo financijskoj industriji (tj. bankama) – dugoročnim zaduživanjem – kreditima, nego maksimizacijom zaposlenosti putem javnih radova.

To znači da netko radi tako da svojim radom proizvodi potrebu za novim radnim mjestima i proizvodnom snagom, jer spas svake ekonomije leži u proizvodnji.

Agrokor nije proizvodnja, nego trgovinska transakcija, a to se pokazalo u slučaju preuzimanja slovenskog Mercatora – uslijedili su i otkazi, što se nerijetko opravdava neophodnim koracima u strateškom planiranju i poslovnoj logistici koja prethodi restrukturiranju neke tvrtke.

Nije Agrokor počeo tonuti zbog nepoznavanja keynezijanske ekonomske politike ili zato što je Ivica Todorić možebitno zaljubljenik u Keynesova oponenta Miltona Friedmana, kao što nije i neće Todorićev Agrokor proizvesti ”tsunami efekt” (Express od 17. ožujka 2017.) u odnosu na hrvatsko gospodarstvo, jer je tsunami prirodni fenomen nastao zahvaljujući nepredvidljivim silama prirode.

Kolaps Agrokora nema prirodne temelje, već je posrijedi inducirano djelovanje koje se reflektira na hrvatsko tržište i gospodarstvo u cjelini kao atomska bomba, tako da je posrijedi implozija ili urušavanje privrednih i gospodarskih temelja hrvatske ekonomije, pogotovu u slučaju ako Vlada Agrokor ”izruči” bilo kojem inozemnom kreditoru. Agrokor je hrvatski problem i Hrvatska ga mora biti kadra sama riješiti, jer ga je sama i stvorila!

Ivica Todorić ima zahvaliti blagopokojnom Franji Tuđmanu koji mu je u ruke povjerio hrvatsko gospodarstvo, bankama koje su ga kontinuirano kreditirale i opraštale mu dugove, državi kojoj nije plaćao poreze, strpljivim dobavljačima, pojedinim subjektima političko-gospodarstvene scene kojima su usta postala suha nakon nepuna tri desetljeća

Komu gospodin Todorić ima zahvaliti to što je postao glavnom preokupacijom dijela populacije Cropolisa kojega čeka suočavanje s unutarnjom političkom i gospodarskom krizom?

To možebitno Ivica Todorić ima zahvaliti blagopokojnom Franji Tuđmanu koji mu je u ruke povjerio hrvatsko gospodarstvo, bankama koje su ga kontinuirano kreditirale i opraštale mu dugove, državi kojoj nije plaćao poreze, strpljivim dobavljačima, pojedinim subjektima političko-gospodarstvene scene kojima su usta postala suha nakon nepuna tri desetljeća.

I sada kada je bunar Agrokor gotovo presušio, kravice se nemaju gdje napojiti, pa su u dehidrirajućem stanju nogom šutnule gospodina Todorića u njegovu tajkunsku stražnjicu.

Zar gospoda iz Kulmerovih dvora, kao i ona s Markova trga i družba tajkunske opatije Agrokor misli da je narod u Hrvatskoj toliko mentalno insuficijentan da će progutati loše insceniranu laž kako je jedini hrvatski koncern, nekadašnji ponos hrvatskog gospod(ar)stva pred bankrotom (ako ne i u bankrotu)?!

Geneza navodne propasti poslovanja Agrokora seže u rane devedesete godine, kada su ondašnji politički genijalci krenuli u stvaranje i provođenje Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća: legitimni čin izveden na nelegitimnim ekonomskim osnovama i s nelegitimnom politikantskom svrhom.

Da malo karikiram: kupiš deset poduzeća koja su nekada bila u državnom (ex YU) vlasništvu, svako pojedinačno za simboličnu vrijednost cijene od jedne kune, tako da primjerice za 50 HRK-a možeš kupiti koncern od pedeset firmi.

Ali davno je rekao Aristotel da čovjek ništa ne može sam i da mu u velikim stvarima treba pomoć i savjet drugih – mudrih. A tko su ti mudri negoli Platonovi ”vladari” – političari.

I sada kada je bunar Agrokor gotovo presušio, kravice se nemaju gdje napojiti, pa su u dehidrirajućem stanju nogom šutnule gospodina Todorića u njegovu tajkunsku stražnjicu

Politika je stvorila Agrokor, politika ga je i uništila. To nema veze s pitanjem (ne)adekvatne primjene neke ekonomske teorije ili poslovne politike, kao što nema veze s načinom na koji je Agrokorov menadžment upravljao svojim tvrtkama, je li ulagao u proizvodne inovacije, u usavršavanje operativnog kadra, ISO-standarde, itd.

Famozni Keanu Reeves i nažalost prerano preminuli zgodni Patrick Swayze glume dvojicu (lažnih) prijatelja u genijalnom filmu iz 1991. ”Pakleni val” (Point Brake) koji ilustrira priču o FBI-agentu (Reeves) koji je stjecajem okolnosti primoran ući u tim bande-surfera kojoj je hobi pljačkanje banaka.

FBI-ov agent se po nalogu nadređenog kolege sprijatelji s vođom bande surfera (Swayze) kako bi razotkrio njihove buduće planove i proniknuo njihovu pljačkašku strategiju. Poanta filma je da sve što postoji, bez obzira na veličinu ili visinu, ima svoju točku loma.

U surferskoj terminologiji pod točkom loma (vala) podrazumijeva se stanje u kojem surfer na dasci dohvati najvišu točku tzv. smrtonosnog vala po kojem nastavi surfati prije negoli se val obruši – tj. slomi.

Domet je da surfer što duže surfa niz val, a trenutak u kojem se val počne obrušavati definiran je mnogostrukim, nepredvidljivim okolnostima u moru.

Ukoliko surfer krivo procijeni trenutak loma vala, može poginuti. Hrvatsko gospodarstvo u ovom je trenutku u mnogočemu nalik surferskom valu: njegov Agrokor je točka loma poradi koje će izginuti mnogi politički i gospodarstveni surferi samo zato što nisu bili kadri proračunati trenutak u kojem će se vrhunac (vala) prometnuti u dno.

I dok nam mediji serviraju priču o spašavanju Agrokora, Vlada RH se pokazala poput Pilata: pere ruke od Todorića, a istovremeno spašava Agrokor!

Ukoliko surfer krivo procijeni trenutak loma vala, može poginuti. Hrvatsko gospodarstvo u ovom je trenutku u mnogočemu nalik surferskom valu: njegov Agrokor je točka loma poradi koje će izginuti mnogi politički i gospodarstveni surferi samo zato što nisu bili kadri proračunati trenutak u kojem će se vrhunac (vala) prometnuti u dno

Pa tko je ovdje lud: Todorić, Vlada, Rusi ili narod koji nasjeda na izjave vladinih dužnosnika i medijski posredovanih, izvitoperenih i nedorečenih interpretacija?

Scenarij kolapsa Agrokora dizajniran je mnogo ranije, a Todorićev slom je dobro iskreirana iluzija pojedinih subjekata politikantskog miljea koji će se potruditi da ga ponovo gospodarski rehabilitira tako što će ga iz njegove teške financijske situacije, poradi koje je bio primoran založiti mnoge vrijedne nekretnine, pa čak i ”svoje”, zlaćanom ogradom opasane dvore, izvuči pomoću iluzionističkog trika.

Svi će se (Todorić, Vlada i kreditori) praviti kao da je Agrokor ekonomski kolabirao, a zapravo će dinastija Todorić uživati plodove čije je sjeme nekoć posadio ”Gazda” u nekoj ”poreznoj oazi”.