Beskrupulozna otimačina prirode

Prvih dana oktobra među ono malo normalnih ljudi u Bosni i Hercegovini koji se još uvijek srčano bore protiv ovdašnje političke i svake druge otimačine i neba i zemlje, prostrujala je čudna vijest:

Fadil Novalić, premijer nečega što se danas zove Vlada Federacije u tehničkom mandatu, odjednom je, nakon šest godina na tom mjestu, otkrio da ”betonski” napadi na bistre potoke i rijeke unaokolo zapravo i ne donose nikakvu korist ni narodu ni državi, već isključivo skorojevićkim tajkunima i njihovim korumpiranim partnerima na vlasti.

Proizvodi napada na vodu, zemlju i prirodu zovu se male hidroelektrane, za administracijiu MHE, grade se ekskluzivno u korist investitora i onih koji ih štite, a dugoročni i teško popravljivi rezultat je trajna devastacija prirodnih resursa i svekolikog ambijenta.

Napadači na preostale čiste rijeke i potoke, uz sve ono što od tih voda u prirodi ovisi, bili su na dnevnom redu Parlamenta BiH prije tri mjeseca i tada dobili odluku da svoju rabotu obustave. Neki su se sjetili da je čak i sam Novalić nešto na tu temu kazao ne tako davno ali – zločin nad prirodom je nastavljen.

Muka je što idu izbori, pa je zaključak moćnika kojima ni ”priroda” ne može ništa, da valja opet napraviti korak za javnost koji bi ličio na dobrohotnost Vlade i poštivanje Parlamenta!

Smisao ove i sličnih igara je poodavno ugrađen u sistem koji rutinski funkcionira i za lokalce i za kobajagi zabrinutu međunarodnu zajednicu: Biće jednog dana i zabrane malih hidroelektrana, ali tragom ”zakonskih i podzakonskih rješenja…”

Male elektrane (MHE) nastavit će potom svakako svoj osvajački pohod dok se nekada prebogati vodotokovi Bosne potpuno ne pregrade branama kojima je cilj nafatavanje profita za one kojima je do prirode i njenih bogatstava stalo koliko do lanjskog snijega.

Za Novalića i njegove stranačke partnere kojima su minule godine svakojake korupcije otvorile rajska vrata, prvo preko leđa ljudi, a sada i uznos prirodi, izborni dani koji dolaze su ”biti ili ne biti”.

Biti – ako ostanu na vlasti pa nastave sve ono što su i do sada radili dovodeći Bosnu i Hercegovinu krađama, korupcijom, neznanjem i ”sljepilom” svojih eutanaziranih birača na posljednja mjesta svih lista i statistika na Balkanu.

Ne biti – gubeći sve što su do sada oteli završavajući tamo gdje je to trebalo biti odavno normalno. Eto zato sada, odjednom, brige za prirodu, dodvoravanja narodu, i prisjećanja kako o svemu čak postoje i nekakve odluke.

Pomalo je gorak i naivan optimizam ”čuvara rijeka u BiH” da će stvarno biti odjednom najavljenog zaustavljanja potoka i skretanja voda uz spašavanje prirode i prirodnih resursa do sada nedirnutih. Zašto bi?!

Bilo je i ranije najava Vlade Federacije Bosne i Hercegovine – nikada i zajednički sa Narodnom skupštinom Republike Srpske povodom tih MHE, i uz pomenutu odluku Parlamenta, pa i konkretnih sudskih ”presuda” u pojedinačnim slučajevima, ali odgovor terorista nad prirodom i na otetoj vodi bio je uvijek – pokazivanje srednjeg prsta raznim kobajagi nalogodavcima.

Priča o MHE, prema administrativnom nazivu koji prekriva istinsku dramu kleptomanije nad jedinstvenim prirodnim resursima ionako već brutalno unakaženim – prevedena na brojeve – kaže i sljedeće:

Do kraja prošle godine je, prema podacima EKO Akcije i mnogih sličnih udruženja velikih entuzijasta što su u teškom ratu sa business – zločinačkim poduhvatom protiv prirode i ljudi u Bosni i Hercegovini, već izgrađeno oko 180 malih elektrana.

Dokumentacija, teren, upaljači za mine i bageri pripremaju se u ovom času za još najmanje 340 MHE. Današnja računica kaže da bi ovih betonskih ”agresora” na ostatke čiste prirode – dakle ne samo potoka i rječica već i svega onoga što je pripadajuća flora i fauna u širokom krugu oko trajnih betonskih zagađivača, trebalo biti ukupno oko šest stotina!

Da perverzija bude potpuna, strašni i bezmalo nepopravljivi atak na prirodu čiji su vlasnici i buduće generacije, direktni je privatni interes isključivo pojedinaca koji ovo rade, a nikako zajednice kojoj voda, nebo i zemlja pripadaju.

Naravno, i onih koji su na mjestima sa kojih se ovakav zločin – jer to jeste zločin – može odobriti, legalizirati i u njega onda ”ugraditi”. Tvrdeći da je sve ”u korist proizvodnje elektroenergije u BiH”.

Cifre su jasne. MHE su u 2019. godini u BiH proizvele 3.1 posto od ukupno proizvedene elektroenergije.

Uporedbe radi, samo dvije vjetroelektrane dale su polovicu od ukupne proizvodnje malih hidroelektrana, a samo jedna, ”Mesihovina”, tačno onoliko koliko 57 malih elektrana.

Vele onda uvaženi tajkuni, ”ali ove elektrane zapošljavaju…” Podaci kojima se ne može sakriti tehnološka realnost elektrana kažu da svaka od njih, u prosjeku, zapošljava – po jednog radnika! Za dugoročnu i temeljitu štetu koja se prozvodi bila bi potrebna prirodna kataklizma ogromnih razmjera.

Proizvodi napada na vodu, zemlju i prirodu zovu se male hidroelektrane, za administracijiu MHE, grade se ekskluzivno u korist investitora i onih koji ih štite, a dugoročni i teško popravljivi rezultat je trajna devastacija prirodnih resursa i svekolikog ambijenta

Lokalni ”političari” umreženi u svjesno uništavanje prirode kažu da u budžetima opština naslonjenih na mjesta katastrofa imaju finansijsku korist ”za lokalne građane”.

Tako, recimo, dobit od ovog privatluka u godišnjem budžetu Fojnice, poznate po terenu što je kao naručen za MHE, iznosi 1,38 posto. A Srednjebosanskom kantonu 35 ovakvih elektrana donosi 0,46 posto od ukupnih godišnjih prihoda Kantona.

Dobitak vlasnika malih elektrana što bjesomučno navaljuju na prirodu, bistru vodu u njoj i sve što unaokolo raste i kreće se, nepoznat je. Zna se da je veliki, ali apsolutno nesrazmjeran ogromnoj i dugoročnoj šteti nanesenoj prirodnom bogatstvu i dobrima u široj zoni oko tih MHE.

Vrijednost koverata potrpanih u džepove onih što pokrivaju nezakonitost i ovaj kriminal, potpisuju odobrenja i štite izgradnju, njima je taman tolika da ih nikakva priroda niti budućnost države kojoj služe ne interesira.

I evo jedina mala, prolazna muka jesu izbori, ali to je jednom u četiri godine, mehanizmi varanja birača ionako su odavno razrađeni.

Eno se i Evropa minulih sedmica već raznježila od odjednom dobrohotnosti ovdašnjih političara, njihovog uzajamnog slaganja skoro i saradnje – pa ko koga.

Posebno spram najvažnije, prve tačke među onih 14 naloga vlastima BiH da se dozovu pameti – onoj o neupitnim reformama vladavine prava koja je ”alfa i omega na putu BiH prema EU”.

Pri tome u Briselu ili ne vide ili neće da vide da će lokalni silnici što su udarili na samu prirodu iz vlastitog interesa sve učiniti da Evropu zaobilaze što je duže moguće. Jer tamo su i voda i zrak, i ptice i biljke, ribe i pčele odavno obilježeni kao vrijednost sa kojom se ne smije ilegalno trgovati mimo ozbiljnih sankcija. Zato, daleko im kuća.

Priča o malim hidroelektranama velika je priča o mnogim drugim razarajućim a legitimiranim ”energijama” što su se otele u Bosni i Hercegovini. I o termoelektranama u koje se još jedino ovdje ulaže enormno.

Slično je i sa odnosom prema potpuno marginaliziranim bavljenjem alternativnim izvorima energije, posebno onim neovisnim i obnovljivim.

To je u nastavku i priča o Mitalu u Zenici, bivšoj Željezari iz koje doslovce smrt kulja u zrak, pa šta? ”Interesno” trovanje dovelo je do neslućenih razmjera i tu i na puno sličnih mjesta.

A uz sve to borcima za ”obnovljive izvore života” odavno se pokazuje od šake do lakta. Osim u rijetkim momentima kada lični i stranački, posebno izborni interesi ne kljukaju slatkim lažima one od čijih glasova ovisi nastavak političkih burleski.

Tako i parlamentarna, ”izričita zabrana” daljoj gradnji malih hidroelektrana sutradan kreće dobro utabanim putem ni u šta. Jer da bi ta odluka uopšte imala smisla, neophodno je dobiti rat sa ”administracijom” koji se naprosto ne može dobiti čak ni iz samo proceduralnih razloga u potpuno institucionalno i ciljano izblokiranoj državi.

Uvijek povodom raznih pasjaluka u nečijim borbama za opstanak na vlasti po svaku cijenu, strateški vođenim pod motom ugrožene ”jednakopravnostima”. Nacionalne, naravno. Pa tako puta tri.

A do juče i ljudima i svima drugima u prirodi bistri potoci polako mijenjaju boju, miris i okus tanjeći se i nestajući. Istorija kaže, priroda će krenuti u samoodbranu ovako ili onako, kad-tad.

Napadači na preostale čiste rijeke i potoke, uz sve ono što od tih voda u prirodi ovisi, bili su na dnevnom redu Parlamenta BiH prije tri mjeseca i tada dobili odluku da svoju rabotu obustave. Neki su se sjetili da je čak i sam Novalić nešto na tu temu kazao ne tako davno ali – zločin nad prirodom je nastavljen

Zakazivanje lažnih sastanaka između predstavnika čuvara rijeka, entiteskog premijera i nadležnih ministara da bi se dogovorio zakonski prijedlog o onome o čemu je Parlament već odlučio… obećanje je koje u današnjoj ”državi” naprosto nema smisla jer motivi sazivača nisu iskreni.

Kako bi i bili kada valja i protiv prirode u odbrani vlastitih interesa. Oni što o rijekama brinu, koliko im se da, nadaju se nemogućem. To znači, ako bude dobre i zajedničke volje!

Teško je dovoditi im u pitanje ovakvu dobrohotnost i entuzijazam, ali iz perspektive čak i nezainteresiranog promatrača sa strane, što ni jedan normalni građanin BiH ne može biti – nemoguće je ne vidjeti da se priča svodi na onu narodnu: ”Crkni magarče dok trava naraste”.

Smisao ove i sličnih igara je poodavno ugrađen u sistem koji rutinski funkcionira i za lokalce i za kobajagi zabrinutu međunarodnu zajednicu: Biće jednog dana i zabrane malih hidroelektrana, ali tragom ”zakonskih i podzakonskih rješenja…”

Kada, to treba pitati one koji guraju samo svoj interes što se ne poklapa sa interesom običnih građana koji vole svoje rijeke i svoju prirodu.

Dakle, za početak, treba dovršiti onih planiranih 600 MHE, pa ih pretočiti u džepove pojedinaca, vlasnika i njihovih jarana koji u Bosni i Hercegovini o svemu tome složno odlučuju.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Sad znamo ko je prijatelj, a ko neprijatelj
• Aja Sofija – vladavina sile u ime neba
• Druga smrt istinskog novinarstva znanja, duše i kičme
• Korona virus, kuda dalje: pare ili život!
• Više i dalje od Palestine
• Izrael i Palestina: Od dvije države do legalizacije nasilja
• Uzaludne istine umirućeg Assangea
• Ofanziva ludila
• Mir za nemir
• Pravo na nostalgiju

» Svi tekstovi ovog autora