Ivana Šojat
”Nešto se grdo događa”, sve češće pomišljam. Padamo. To se događa. Civilizacijski se obrušavamo u ambis. Taj pad zapažamo zahvaljujući vertikalnim miljokazima sitnih, ali i bitnih gnjusnih pojava koje naše zgražanje nikako ne može zaustaviti, obustaviti.
I nije toliko problem u nama koji se zgražamo, koliko u pomami moralnih nakaza da postanu moralne vertikale, u ograničenima koji nesvjesni vlastite intelektualne skučenosti odgovornosti prihvaćaju bez srama i straha.
Naša je odgovornost u trpljenju koje se tješi: ”Moglo bi biti i gore”, koje odmahuje rukom i ponavlja: ”Nek’ je to najgore”.
U nelagodi šutimo, skanjujemo se sebi u bradu dok onaj murterski načelnik, bogobojazan, krasan lik, koji kad ”malo poludi”, pa si ”da oduška” po austrijskim bordelima ”pegla” službene kartice, trga si majice po noćnim klubovima.
Krv nam ”malo” uzavre zbog onog drugog načelnika, zbog silovatelja iz Lasinja kojemu sud, sudac kaznu smanjuje zbog činjenice da je devedesetih godina prošloga stoljeća bio branitelj, navodno dragovoljac.
Ali realno gledajući šutimo. Šutimo mi branitelji i dragovoljci i puštamo da nas moralne nakaze blate, povlače za sobom u novu definiciju branitelja i dragovoljca.
Onako kako smo šutjeli i kad su se kukavice i lažnjaci pridodavali popisu, registru nas koji smo ’91. ostali braniti svoje, kad su se šakom i kapom dijelili statusi ratnih vojnih invalida lukavcima stradalim u prometnim nesrećama i pijanstvima, kad su se lopatom dijelile braniteljske mirovine, one ”stare”, vrtoglave, a ne ove sadašnje koje se doimaju poput posljednjeg poniženja.
Načelnik iz Lasinja, nasilnik, seksualni predator i moralna nakaza nije pomilovan zbog kajanja, jer nije se pokajao, nego zato što je bio branitelj.
I tu počiva najgušći mrak o kojem govorim već godinama: veličanje zločinaca i psihopata zato što su ”naši”, tu se događa suočavanje s gorkom istinom.
I postavlja se pitanje: je li načelnik to radio i ranije? Ako jest, zašto su se njegovi prethodni seksualni zločini sakrili? Zato što je silovana žena u kolektivnoj podsvijesti uvijek kriva za silovanje? Zato što žena uvijek izaziva? Zato što svaki muškarac u međunožju nosi osjetljivo oružje koje umom ne može kontrolirati?
Jesu li zato prošle subote neki muškarci klečali na glavnom zagrebačkom trgu? Jesu li time potpisali kapitulaciju muškog uma i pobjedu spolnog nagona? Jesu li priznali nadmoć žene u slučaju kad joj je stražnjica dovoljno pravilno obla, a ona ”dovoljno” razgolićena?
Pitam se pretvaramo li se u katoličku verziju Irana, pa će u nas žene uskoro imati samo dva izbora: biti ili dovoljno ružne i stare ili potpuno pokrivene. U protivnom će biti silovane?
Naime, dok cijela Europa nemirima vrije zbog pada standarda, inflacije, recesije, krize energenata, mi šutimo (ne prosvjedujemo), šutke prelazimo preko veleizdaje počinjene u vidu preprodaje jednog od osnovnih energenata u svrhu ostvarivanja osobne koristi šačice lopuža i moralnih kriplova.
Prosvjeduju jedino ovi koji se na koljena bacaju zbog ženske čednosti. Ne grme oni zbog tučenih, maltretiranih, ubijenih žena, nego zbog žena koje izazivaju.
U Hrvatskoj su, dakle, čistim silogizmom žene jedini problem. Raskalašene žene koje su zaslužile da ih bivši partner na smrt izbode na radnom mjestu, da ih načelnik siluje. Nije problem nasilnik. U Hrvatskoj. Problem je žrtva. U Hrvatskoj.
Nešto nam se grdo događa već (pre)dugo. Preduboko smo pali. Mrak je. Popucale su moralne okomice.
Ljudi se već međusobno ubijaju zbog parkirališnih mjesta, vade se bejzbolske palice iz prtljažnika, biciklisti gaze pješake, pješaci vrijeđaju vlasnike pasa zbog govana, djecu smo naučili da su učitelji i profesori kreteni, da se ocjene mogu kupiti, da se sve može kupiti.
Tu smo gdje jesmo. Na ružnom mjestu. No kako stvari stoje, ako Putin do kraja poludi, barem ćemo poumirati prisilno čedni, od napasti sačuvani.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Svijet kao kolektivna svijest u ambisu povratka divljaštvu
- Važne su igre. I kruh. Osobito ako nas uskoro zaskoči glad
- Matijanićev kraj čudovišno progovara o našem društvu
- Od Bacha do Žmegača
- Žene moraju uložiti stostruko više truda da bi išta postigle
- Svijet (a)moralno tone, a probudit će se kad stigne do dna
- U Ukrajini ginu ljudi, u Rusiji istina
- Ljude se uvijek može preko noći pretvoriti u štakore
- Božić je, a sve više vojnika
- Mrtvi žele mir jer u našim sjećanjima svatko od njih ima ime
